Roberto Čičkar iz Cvetkovca prije nekoliko je tjedana preuzeo svoje priznanje koje mu je povodom dana Općine Rasinja uručeno kao vlasniku uzornog OPG-a te za unapređenje poljoprivredne proizvodnje. Obišli smo ga ovaj tjedan na njegovom imanju ne bi li provjerili kako je to biti 23 godine star i baviti se poljoprivredom.
Preuzeo obiteljski posao s 21 godinom
Na imanju Čičkarovih zatekli smo i oca Darka koji je svom nasljedniku točno prije dvije godine u ožujku prepustio „kormilo“ obiteljskog biznisa. On sam posao je pokrenuo prije skoro dva desetljeća. Krenuo je prvo s kravama, točnije s farmom krava. U to je doba Roberto još bio polaznik srednje graditeljske škole u Čakovcu.
– S vremenom je pala cijena mlijeka pa smo krave rasprodali i prebacili se na ratarstvo – pojašnjava Roberto koji je nakon završetka školovanja odlučio da mu se ipak draže baviti poljoprivredom koju je već znao raditi nego „šarafiti” bagere iako ga je i to dosta zanimalo.
Prije devet godina Čičkari su se prebacili na uzgoj kukuruza, pšenice, a onda poslije i uljane repice. Krenuli su s deset rali, sad siju na 200, većinom u najmu.
– Ostali smo ipak na tri kulture iako smo imali pokušaja i to četiri godine za redom s tikvama golicama, one za crno bučino ulje. Odustali smo jer je jedne sezone mraz sve uništio. Njih smo prve godine posijali na četiri, a onda povisili na 25 i tu smo se rastali. Sve se smrzlo – pojašnjava Roberto.
– Ovih se dana kombajn priprema za žetvu uljane repice, nakon čega slijedi špricanje, pa žetva i idemo na more – šali se Robi, a majka Snježana pojašnjava kako poslije repice slijedi pšenica pa onda kombajn natrag ide u kukuruz.
Ima vremena i za izlaske i za poljoprivredu
Otac Darko zadovoljan je svojim nasljednikom. Dobro je organiziran pa svi poslovi idu prema planu, kako bi trebali, nekad čak završe i prije reda.
– Idemo drugima u ispomoć koji imaju pet puta manje, ali još ne stignu – veli Darko koji s veseljem iščekuje dan kad će traktorom upravljali preko mobitela.
– Ima na YouTubeu, u Japanu to već imaju od nekad, htjeli bi i mi to imati – dodaje šaleći se domaćin.
Čičkari tvrde da se danas od poljoprivrede može dobro živjeti.
– Može se, nemamo kredite. Ako sve na vrijeme napraviš, onda nema brige. Treba sve u roku, a ne kao neki koji još nisu posijali kukuruz, a kod drugih je već izrasla do koljena – veli Roberto koji je već sad siguran da je ovo posao kojim će se baviti u budućnosti.
U okruženju je jedini od rijetkih mladih koji se bavi takvim poslom.
– Njegovi prijatelji svi do jednoga idu na posao. Kaj budu drugo. Neki se ipak povremeno bave i poljoprivredom, ali nikad im se neće ići na polje baš kad treba. Gube dobiju dok treba ići špricat kukuruz, a isto tako dok mora zračnog filtera ispuhati svako jutro na kombajnu – veli Darko.
Roberto pak veli da uz sve poslovne obaveze ima vremena za izlazak i djevojke.
– Pa i previše. I usred sezone radi se do 18 sati, a onda se ima vremena hodati okolo – kaže.
Iako vremena ima, vrijeme ih baš ove godine ne štedi.
– Kukuruz je usporio, a žito je ubrzalo i dobro je. Božja vola – rekel je Cinober, a i Darko na kraju našeg razgovora.
