Jedno od starijih naselja na području naše županije je Brezje Miholečko. Smješteno na obronku potkalničkog gorja na nadmorskoj visini od 162 metra, u sastavu je Općine Sveti Petar Orehovec. Brezje se kao dio miholečkog posjeda spominje još 1598. godine, a i danas spada u župu Miholec. Selo je danas razbacano u više odvojaka koje mještani zovu Jelaki, Kušci, Vrapci i Polščak. Na jugu je i brdo Strg, gdje su nekad mještani za svoje potrebe uzgajali vinovu lozu, no danas je ondje tek nekoliko vinograda.
U Brezje smo došli prije najavljenog snijega i polako se uspinjući uskom, trošnom cestom, razgledavajući naselje, zaustavili se pred kućom na kraju ulice.
– Vidio sam vas već pri ulasku u selo – rekao nam je vlasnik kuće Ivan Valaško i pozvao nas u svoj dom.
Unutra su kućanske poslove obavljale Ivanova supruga Bara i snaha Katarina, čija je mala kći Eva pazila na dvogodišnjeg brata Gabriela. Starije sestre Magdalena i Ana još su bile u školi, a njihov otac Ivica na poslu u veterinarskoj ambulanti u Fodrovcu. Ova obitelj jedna je od brojnijih u selu, a sve dok se sin Ivica nakon završene veterine nije zaposlio, živjeli su isključivo od poljoprivrede.

– Kao i većina mještana i moji roditelji su nekad imali od četiri do pet krava za mlijeko te dva ili tri konja za rad u polju – kazao je Ivan, naglasivši da je odrastao uz poljoprivredne poslove i 1978. godine već kao 18-ogodišnjak preuzeo vođenje obiteljskog gospodarstva. Tad se i vjenčao sa suprugom Barom te su zajedničkim snagama počeli skrbiti za naslijeđeno gospodarstvo i još više ga razvijati. U to su vrijeme već imali traktor Univerzal koji je kupljen 1976. godine, a posjedovali su i pripadajuću mehanizaciju. Obiteljska kuća bila je od hrastovih planki jer u selu je u to vrijeme većina kuća bila sagrađena od drva. Drveni su bili i ostali gospodarski objekti i staje.
Selo je živnulo 70-ih godina
– Sve do 70-ih godina proteklog stoljeća na selu se teško živjelo. Nije bilo kredita, a gotov novac za kupnju mehanizacije bilo je gotovo nemoguće zaraditi. Nakon toga, banke su počele odobravati kredite i selo je živnulo. U to je vrijeme u Brezju bilo 60-ak naseljenih kuća, a prema popisu stanovništva iz 1971. godine, u selu je živjelo 216 stanovnika. Povećali smo naše obiteljsko gospodarstvo, kupovali nove zemlje i gradili farmu. Proizvodili smo mlijeko i meso, a uz tov bikova imali smo oko 18 krava simentalske pasmine koje su u laktaciji davale po 6000 kilograma mlijeka – objašnjava naš sugovornik.
Proizvodnja mlijeka, ističe, bila je isplativa sve do 2012. godine kad je otkupna cijena počela padati. Mještani Brezja tad su se priključili protestu ostalih poljoprivrednika i traktorima blokirali prometnice, no cijena mlijeka je i dalje padala, a mliječne farme se zatvarale. Obitelj Valaško također je smanjila proizvodnju mlijeka i više se okrenula tovu pa danas na farmi imaju 10 simentalki koje uz 150 do 180 kilograma mlijeka dnevno, godišnje daju i junad. Uz to, iz usluge tove i oko 150 teladi.

– Današnji strojevi za obradu su mnogo veći i teži pa je i zemlja zbijena i preteška za oranje malim traktorom. Upotrebom moćnih strojeva i izdaci u poljoprivredi su veliki. Litra plavog dizela za poljoprivrednike iznosi više od pet kuna, jedan kilogram tovljenika plaća se 14 kuna, poskupilo je umjetno gnojivo i sredstva za zaštitu, otkupljivači mlijeka ne plaćaju na vrijeme, a mi se čudimo zašto sve više mještana odustaje od poljoprivrede – rekao je Ivan.
Razvoj poljoprivrede u selu je ograničen i brdovitim terenom. Parcele su raštrkane, pa Ivan svojih 25 jutara zemlje, bez livada, ima na otprilike 25 parcela na različitim mjestima, od Novog Marofa, do Svetog Ivana Zeline.
Osim naših domaćina, u Brezju ima još nekoliko „jačih“ poljoprivrednika, a to su Josip Horvat, Zdravko Kos, Darko Vrhovec i Josip Kušec. Poljoprivrednicima na ruku ide i položaj naselja jer Brezje je 50 kilometara udaljeno od Zagreba, ali isto toliko i od Bjelovara, Koprivnice i Varaždina, gdje plasiraju svoje proizvode.

U 34 kuće živi stotinjak mještana
Danas su u mjestu 34 naseljene kuće i stotinjak stanovnika. Dosta mještana je starije dobi, no još uvijek ima i dovoljno radno sposobnih. Najstarija stanovnica sela je Mara Jelak koja ima 97 godina.
Pred 40 godina iz sela je osnovnu školu polazilo 15-ak učenika, a danas od prvog do četvrtog razreda školu u Fajerovcu polaze četiri učenika. Viši razredi završavaju se u općinskom središtu Svetom Petru Orehovcu, a trenutačno je iz Brezja tek nekoliko učenika. Iako u gotovo polovici nastanjenih kuća nema djece, u selu se ipak čuje dječji smijeh, a Općina je postavila i dječje igralište. U dobi do sedam godina u selu je devet malih mještana, a najmlađi je dvomjesečni Ivan Polščak.
Selo u kojem je prvi traktor IMT još davne 1964. godine imao pokojni Đuro Kušec, nikad nije imalo trgovinu niti kafić. Najbliži dućan je u Fodrovcu, gdje mladi idu i u kafić. Mnoge kuće u selu sazidali su Josip Vrhovec, Franjo Horvat te još nekoliko samoukih zidara. Selo je struju dobilo još nakon Drugog svjetskog rata, a 90-ih godina proteklog stoljeća, djelomično je i asfaltirano. Mještani su nam napomenuli i da su asfaltiranje dionice županijske ceste Fodrovac – Brezje većim dijelom financirali mještani Kusijevca i Brezja, a žitelji su sami platili telefon i javnu rasvjetu koja je u Brezje stigla 2000. godine. Još uvijek nemaju kanalizaciju ni plin, ali niti vodovod. Na vječni počinak stanovnici ovog sela odlaze na groblje u Gorici Miholečkoj, gdje se pokapaju i mještani Gornjeg i Donjeg Fodrovca, Kusijevca, Mokrice i Zaistovca. Najbliža crkva mještanima je u Miholcu gdje svetu misu služi vlč. Krunoslav Detić.
Kod liječnika i zubara mještani idu u općinsko središte Orehovec, a poštanske, bankarske i administrativne usluge obavljaju u 13-ak kilometara udaljenim Križevcima.
Mladi odlaze iz sela
Magdalena Mekovec vedra je 79-ogodišnjakinja koja ima sina, no živi sama u kući.
– Loše se živi na selu, potrebno je mnogo raditi, a zarada nije velika pa mladi napuštaju selo. Sama sam u kući i još uvijek sama brinem o sebi. Imam mali vrt koji obrađujem za svoje potrebe, a meni vam više ne treba mnogo – rekla je Magdalena i dometnula da je njoj ipak lijepo u njezinom Brezju.







