Dvadesetak kuća sagrađenih na brežuljku nedaleko od Cirkvene danas čine naselje Brdo Cirkvensko. U novije doba, selo se prvi put spominje u popisu stanovništva 1900. godine kada je popisano 138 mještana. Već 1910. godine, uz hrvatski i srpski jezik, spominju se i mještani slovenskog i njemačkog govornog područja, a prije i nakon Drugog svjetskog rata, ovdje su novi život zasnovali i došljaci iz Hrvatskog zagorja.
Nakon propasti tvrtke počeli s proizvodnjom mlijeka
Zagorske korijene ima i naš domaćin Milorad Vrhovski koji se, niskim otkupnim cijenama unatoč, još uvijek uspješno bavi proizvodnjom mlijeka. Uz njega, na ovom obiteljskom gospodarstvu radi i njegova supruga Mirjana, sin Josip i njegova buduća supruga Antonija. Poljoprivrednom proizvodnjom u selu se nekad bavilo svako domaćinstvo, a Miloradov otac imao je od pet do deset krava. Naš domaćin se ozbiljnijoj proizvodnji posvetio nakon propasti tvrtke u kojoj je bio zaposlen. Godine 2008. podiže farmu u kojoj je danas pedesetak mliječnih krava holstein i simentalske pasmine, te četrdesetak grla podmlatka. Farma je na vez i ima moderan mljekovod s automatskim pranjem, a dnevno se u prosjeku proizvede preko tisuću kilograma mlijeka koje iz kravljeg vimena ide izravno u laktofriz. Za potrebe ishrane stoke, Vrhovski obrađuju sedamdesetak hektara vlastite zemlje. Siju ječam i zob, te kvalitetne trave; ljuljeve i djetelinsko travne smjese, te kukuruz za silažu. Imaju vlastitu sušaru, kombajn i četiri snažna traktora kao i svu potrebnu mehanizaciju, pa ova marljiva četveročlana obitelj i samo jedan zaposleni radnik uspiju sve poslove odraditi na vrijeme.
U selu se tovom svinja i proizvodnjom rasplodnog materijala bavi Ivica Šešet, a Željko Žegelj uspješan je proizvođač kozjeg mlijeka. Osim naših domaćina, u selu još dvije ili tri kravice ima jedino Zdenka Žegelj. Prije kojih četrdesetak godina, svako domaćinstvo imalo je po četiri ili pet krava koje su obiteljima davale mlijeko za prehranu i prodaju. Osim krava, mještani su za svoje potrebe hranili i svinje, guske i kokoši, a na brdu cirkvenskom uzgajali su vinovu lozu. Više mještana bilo je zaposleno i u Šumariji, na rušenju stogodišnjih hrastova u šumi Kosturač koja je bila podno sela. Mnogo prije, na tom je području bila i ciglana, vjerojatno samo za lokalne potrebe, a čiji se ostaci još uvijek mogu naći.
Selo ima i svog umjetnika
U šetnji selom uvjerili smo se da mjesto ima i svog umjetnika. Pred obiteljskom kućom susreli smo čovjeka, a u dvorištu ugledali neobičan prizor. Drvene skulpture žena, konja, krava, srna i jelena, te domaćih ptica i životinja u prirodnoj veličini zauzele su svoje mjesto i privlače pozornost prolaznika. Skulpture su obojane i zaštićene lakom, a kako nam je rekao njihov autor, sve su nastale unatrag nekoliko godina.
– Ljubav prema drvu u meni je usađena odmalena, jer je suprug od moje sestre bio kolar, a ja sam mu često kao dječak pomagao u radu – rekao nam je Stjepan Štefanić.
– Tu sam rođen, a već nekoliko godina sam u mirovini i ovdje živim sa suprugom, pa sam „iz dosade“ počeo izrađivati skulpture u drvu. Radio sam životinje, no imam i Blanku Vlašić i Sandru Perković. Namjeravao sam izraditi i skulpturu supruge ali mi nije htjela pozirati pa sad u dvorištu imam susjedu – našalio se Stjepan, pokazujući ogoljeli ženski lik.
Svaki vikend zabave pred crkvom
Dok je prije četrdesetak godina iz sela u osnovnu školu u Cirkveni od prvog do osmog razreda išlo dvadesetak učenika, danas ih je samo četvoro. Brdo Cirkvensko u to je vrijeme imalo i dvostruko više stanovnika, a tadašnji „omladinci“ gotovo svaki vikend organizirali su zabave na travnjaku pred starom crkvom svetog Roka. Mladi i stari na tim su zabavama plesali na svirku domaćih muzičara Ivana i Đure Sokača i Tome Beloše. Otac Ivan, i sin Ivo Šver bili su tesari, a mnoga krovišta na seoskim kućama postavili su majstori Ivo Krsnik i Stanko Hustić. Šezdesetih godina prošlog stoljeća mnogi su mještani otišli na privremeni rad u Njemačku. Među njima je bio i Ante Kotarac koji je ubrzo kupio i prvi televizor u mjestu. Ubrzo je u selo stigao i prvi traktor, mali Ursus koji je 1974. godine kupio Mirko Mužar.
Naselje ima asfalt, telefon, struju, javnu rasvjetu i plin, a mještani uskoro očekuju i dolazak vode. Nemaju kafić niti trgovinu, a na posljednji počinak idu na groblje u Cirkveni. Administrativne, usluge zubara i liječnika mještani imaju u općinskom središtu Sveti Ivan Žabno. Brdo Cirkvensko danas ima dvadesetak kuća u kojima živi stotinjak stanovnika od kojih je najstarija Gojka Vrhovski kojoj su 84 godine. Zadnja svadba u selu održana je 26. studenoga 2015. godine kad su se vjenčali Zoran Vrhovski i Ana Koščević, a najmlađa mještanka je petogodišnja Lara Novak. Nažalost, sprovodi u selu su češći, pa je jedan bio i prije par dana. Pa ipak, nada se vraća, jer selo je odnedavno brojnije za nekoliko novopridošlih mještana.
