Na jednom od brojnih obronaka Bilogore, na nadmorskoj visini od 130 metara, smjestilo se Široko Selo. Iako malobrojno stanovnicima, naselje se prostrlo na sve strane svijeta, na površini od gotovo četiri kvadratna kilometra, što donekle i opravdava naziv sela. U mjestu je nekad bilo mješovito stanovništvo i to Česi, Hrvati i Srbi, a sve do 90-ih godina proteklog stoljeća, većinsko stanovništvo bilo je pravoslavne vjeroispovijesti. Prema podacima, najviše stanovnika Široko Selo je imalo 1931. godine kad je popisan 131 stanovnik. Nas je pak zanimalo kako se ondje živi danas, pa smo ovih dana cestom iz Sokolovca došli u selo i zaustavili se na obiteljskom gospodarstvu koje vodi mladi Mario Pintarić. Osim njega na obiteljskom gospodarstvu radi i njegova supruga Suzana s kojom ima osmogodišnjeg sina Marina i trogodišnjeg Marka. Na gospodarstvu su i njegova baka Milka i djed Đuro, od kojih je Mario i naslijedio gospodarstvo. Porazgovarali smo s članovima obitelji kako bismo saznali što više o njihovom gospodarstvu i životu u selu.
Baka Milka rođena je 1940. godine u Starim Bošnjanima, a u Široko Selo došla je 1958. godine kod sestre. Mjesto je tad imalo 24 naseljene kuće. Ostala je u selu i sa suprugom Đurom kupila kuću koju su postepeno obnavljali. Najprije su imali samo dvije krave i tri kobile za rad na polju.
Šezdesetih je selo živjelo punim plućima
Šezdesetih godina prošlog stoljeća selo je živjelo punim plućima, a u njemu je bilo 113 stanovnika. Široko Selo imalo je i svoj DVD pa su mještani odlučili sagraditi i vatrogasni dom. Kako smo čuli od bake Milke, mještani su sami prikupili novac za materijal, a i dom su gradili sami. Radili su i stari i mladi, a djevojke su zajedno s mladićima miješale mort i beton kako bi zgrada doma bila što prije dovršena. Nakon izgradnje, u domu su se često održavale vatrogasne zabave, a vatrogasni instruktori su iz Koprivnice dolazili poučavati mjesne vatrogasce. U selu je na rijeci Velikoj tad radio i mlin kojem je vlasnik bio Ante Pomahač.
– Vlasnik mlina bio je otac moje svekrve, a mještani su mlin nazivali Ketuški. U njemu su svoj kukuruz i pšenicu mljeli i stanovnici susjednih sela. Žitelji su živjeli uglavnom od poljoprivrede, no žene u Širokom Selu zarađivale su novac i svojom umješnošću. U večernjim satima tkale su domaće platno. Također su i plele i našivavale, a njihovi proizvodi su se uvijek mogli prodati. Iz sela je osnovnu školu tad pohađalo šestoro učenika – rekla je baka Milka.
Dodala je da su, kao i danas, đaci iz ovog mjesta prva četiri razreda pohađali u susjednoj Maloj Mučnoj, a više razrede završavali su u općinskom središtu Sokolovac. U selu je Stjepan Rožmarić sve do pojave traktora imao i kovačku radnju te potkivao konje i radio ostale kovačke poslove.
– Prodavali smo mlijeko koje je prikupljao jedan mještanin i vozio u Rovišće. Gospodarstvo se povećavalo i malo po malo obnovili smo i sredili staru kuću. U to vrijeme marljivi seljaci mogli su dobro zaraditi. Cijena mlijeka bila je dobra pa se i samo od njegove prodaje moglo zaraditi, a poljoprivredna zadruga u Sokolovcu otkupljivala je sve poljoprivredne proizvode. Mljekara je na kredit svojim proizvođačima mlijeka nudila i strojeve i sva zaštitna sredstva. Tako smo i mi 70-ih godina prošlog stoljeća odlučili kupiti traktor – prisjetila se Milka.
Napomenula je da su prodali sve blago koje su imali i Đuro je otišao u Mrzlo Polje kod Karlovca i kupio traktor i plugove.
– Na gospodarstvu su nam ostale samo dvije krave i dvije kobile. Nismo imali za ostale priključne strojeve pa je Đuro išao u Zagreb dvoriti zidare kako bi zaradio novac za ostalo. Potom smo kupili drljače, a zatim i ostalu mehanizaciju – kazala je naša sugovornica.
U selu se dnevno proizvede petstotinjak kilograma mlijeka
Obiteljsko gospodarstvo Pintarić polako je raslo, a 2004. godine naslijedio ga je Mario Pintarić. Danas je u staji 15 krava simentalske pasmine koje dnevno daju oko 300 kilograma mlijeka, obrađuju 30 rali svoje te oko pet rali zemlje u zakupu. Na zemlji siju najviše kukuruza, raži i pšenice, uglavnom za potrebe ishrane svoje stoke. Osim našeg domaćina u selu je još samo jedan proizvođač mlijeka. To je Milorad Vranković pa se u selu dnevno proizvede petstotinjak kilograma mlijeka koje voze u otkupnu stanicu u Malu Mučnu. U selu Marija Šarec uzgaja ovce, a Dragutin Križek sadi i prodaje povrće.
Selo dugi niz godina ima struju i javnu rasvjetu, negdje prije Domovinskog rata dobilo je i telefon. Kanalizaciju i plin nemaju zbog čega i nisu toliko nesretni, no kako smo čuli, neophodan im je vodovod. Bunari su ovdje duboki i više od 40 metara, no ljeti uglavnom presuše pa mještani vodu cisternom voze iz Donjeg Maslarca. Tamo su nekad tražili naftu pa su na izvoru Šajka naišli na vodu, a Općina je postavila slavinu kako bi mještani mogli do nje. Osim vode, mještani se nadaju i skorom asfaltiranju ceste od Širokog Sela do Gornjeg Križa, te ceste do Ladislava Sokolovačkog.
Osim DVD-a koji je zbog raseljavanja i nedostatka ljudi prestao postojati nakon Domovinskog rata, selo nema niti jednu udrugu. Nema ni trgovinu, ali su Milanka i Vlado Cerovec u svojoj obiteljskoj kući 90-ih godina proteklog stoljeća otvorili kafić. Nedaleko kuće dali su podići i raspelo pred kojim su prije služene i svete mise. Mještani pravoslavne vjeroispovijesti pokapaju se na mjesnom groblju pokraj kojeg stoji crkva u ruševnom stanju, posvećena svetom Iliji. Mještani rimokatolici na posljednji počinak idu na groblje u Križu Gornjem, u susjednoj Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Kod liječnika i zubara idu u Sokolovac, a veterinarske usluge dobivaju iz Koprivnice.
Danas u devet naseljenih kuća u Širokom Selu živi 33 mještana od kojih je samo troje mlađe od 40 godina. Najstarija stanovnica sela ima 84 godine i zove se Jovanka Barbarić. No u selu su i dva mala školarca te najmlađa mještanka Franka Križek kojoj su tek tri mjeseca.
