Vladimir Bedeković (72) poznati je koprivnički umirovljeni stomatolog, ali i slikar, sakupljač starina, restaurator, arhitekt, svjetski putnik te čovjek zanimljive životne filozofije. Rođen je u malom pitoresknom seoskom naselju Antolovcu gdje je završio osnovnu školu, a u Zagrebu je završio zubotehničku školu.
– Bio sam sin jedinac, a moj je otac htio imati sina liječnika ili zubara, bila su to vremena u kojima su se takva zanimanja vrlo cijenila. U to vrijeme, 1965. ili 1966. godine, u Hrvatskoj nije bilo lako upasti na studij ako nisi bio politički podoban pa sam odlučio da ću studirati medicinu u Grazu. Zapravo sam htio studirati stomatologiju, no u Grazu nije bilo stomatološkog fakulteta, nego se trebala studirati medicina, a kasnije specijalizacija iz stomatologije – kazao je Vladimir.
No život je za njega imao drugačije planove pa se na studiju u Grazu zadržao vrlo kratko.
– U Grazu sam stanovao u stanu pored kojega je živio brat poznatog pjevača Ude Jürgensa. Bio sam na koncertu, ujutro je Udo došao do mene i pozvao me na kavu. Kada je došao u moju studentsku sobu u kojoj su zidovi bili prepuni slika, zanimalo ga je tko mi slika te slike. Rekao sam mu da ih ja slikam pa je odmah kupio nekoliko slika. Pjevač je zapravo bio razlog što sam iz Graza preselio u München zato što mi je rekao da je Graz premali grad za razvijati slikarstvo. Nakon tri dana nazvao me iz Münchena i pozvao me da dođem studirati stomatologiju u München – objasnio je Bedeković.
Stomatologiju je upisao 1970. godine, diplomirao je 1976. godine, a doktorirao 1978. Za vrijeme cijeloga studija Vladimir je slikao i gotovo sav novac potreban za plaćanje studija i studentskog života u Münchenu zaradio je slikanjem.
– U šest godina studija napravio sam oko 220 slika i sve sam ih prodao. Imao sam izložbe u Nizozemskoj i Švedskoj i tamo su se moje slike redovito rasprodale. Likovni put razvijao se paralelno sa studiranjem, a kada bi me ljudi pitali jesam li stomatolog ili slikar, nisam im mogao odgovoriti jer ja sam bio i jedno i drugo. Slikarstvo je oduvijek bilo moj poziv, a stomatologija mi je bila hobi – dodao je Bedeković.
Počeo je slikati kada je imao svega 12 godina pa se danas može pohvaliti šezdesetogodišnjom slikarskom karijerom. Samouki je slikar koji nije pohađao nijednu slikarsku školu.
– Moj je otac bio prijatelj Ivana Večenaja pa me jednom biciklom odvezao iz Antolovca u Golu kako bih vidio kako Večenaj slika. Nakon par tjedana napravio sam jednu sliku koju sam mu pokazao. Večenaj je, vidjevši sliku, rekao da nisam loš pa mi je pokazao kako se ručno izrađuju kistovi. Bio je prekretnica mog likovnog izražaja – kazao je Bedeković.
Svjetski je putnik. Proputovao je gotovo cijelu Europu i dio Afrike, voli Španjolsku i južnjačke zemlje u kojima je toplo.
– Otišao sam u Togo i tamo sam prikupljao scene i motive koji su me inspirirali. Afrika ima mnogo sličnosti s Hrvatskom, ljudi su jednostavni i žive jednostavnim životom, život seljaka identičan je životu seljaka u Hrvatskoj. U Afriku sam se zaljubio na jedan sasvim drugačiji način – otkrio je Bedeković.
U slikarstvu spaja različite slikarske tehnike, od naive do impresionizma.
– Umjetnost sama po sebi je promatranje nečega za što je čovjek zainteresiran. Volim pokazivati život jednostavnog čovjeka na svojim slikama, motive iz svakodnevice. Kada se moraš sam brinuti o sebi i kada si moraš sam stvoriti budućnost, zapravo si najsretniji jer stvoriš budućnost kakvu si i zaslužio – rekao je Bedeković.
Najprije je slikao na staklu i platnu, a posljednjih godina slika na jednoj vrsti drva koja se u našim krajevima zove jagnjed.
Tridesetak godina imao je privatnu stomatološku ordinaciju u Koprivnici, bio je, a i danas je, poznat kao vrhunski stomatolog, no od rada u ordinaciji najbolje ga je opuštalo slikanje.
– Modeliranje zuba je umjetnost. Morate znati anatomiju toga zuba, biti vješti i napraviti taj zub. Mnogi liječnici su umjetnici, ima kirurga koji se u slobodno vrijeme bave slikarstvom. Uvijek je neka poveznica kreativnosti i ručnoga rada. Kada sjednem za svoj slikarski stol, za mene je cijeli svijet raj. Pjevam bojama, slike su poezija prikazana bojama. Otkad sam u mirovini, slikam svaki dan. Supruga mi ujutro napravi kavu koju popijemo u mojem ateljeu, a nakon toga bih mogao cijeli dan slikati – kazao je Bedeković.
U impresivnoj stvaralačkoj karijeri ovaj samozatajni slikar održao je brojne izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu. Imao je priliku upoznati i Salvadora Dalía 1974. godine u Španjolskoj. Unatoč tome, nikada nije težio pripadanju nekom slikarskom krugu ili pravcu. Od mladih dana sakuplja starinske predmete, ponajviše sa sela. Neobičnu obiteljsku kuću u kojoj stanuje sa suprugom nacrtao je i projektirao sam, a krase ju raznovrsni artefakti iz cijeloga svijeta.
– Jako me zanima arhitektura koja je snažno povezana sa slikarstvom. I svoju kuću naslikao sam sam i pretvorio u stvarnost. Iako sam po struci stomatolog i mnogo radim s ljudima, umjetnici uvijek stvaraju u nekome svome svijetu – zaključio je Bedeković.
Trenutno je u izradi monografija u kojoj će se prikazivati cjelokupno Bedekovićevo stvaralaštvo, a predgovor knjizi pisala je Božica Jelušić s kojom ovaj vrhunski slikar rado surađuje. Sprema se i izložba u Đurđevcu, a iz kista ovoga svestranog umjetnika zasigurno će proizaći još brojna umjetnička djela.
