Sonja Živko otvorila je svoj salon za uređivanje i uljepšavanje ljubimaca: ‘Htjela sam to od malih nogu, ja se sa životinjama napričam i nadružim’

‘Sreća prati hrabre’ dobro je znana poslovica u svijetu. Njome se vodila i Koprivničanka Sonja Živko koja je otvorila svoj salon za njegu i uređivanje kućnih ljubimaca pod imenom ‘Groom and style’. Vlasnici njenih dlakavih mušterija zovu ju teta Sonja, a da je ova simpatična žena stvorena za maženje i paženje životinja uvjerili smo se i svojim očima.


Sonja je odrasla u gradu, u Koprivnici, a ljubav prema životinjama rodila se na bakinom i djedovom imanju u Legradu gdje je obožavala odlaziti. Kako je odrasla, školovala se i počela raditi kao veterinarski tehničar u tamošnjoj poznatoj veterinarskoj stanici, odnosno u njihovom salonu. Marljivim, simpatičnim i otvorenim pristupom prema ljudima i njihovim ljubimcima stekla je povjerenje, ali i mušterije.

Tako se nakon 22 godine odlučila okrenuti novi list u životu. Nošena dugogodišnjim iskustvom završila je nekoliko tečajeva za ‘groomera’ i otvorila svoj salon koji je danas na Varaždinskoj cesti u Koprivnici.

– Najbolje je krenuti s četiri mjeseca starim, cijepljenim ljubimcom. Tada dolaze na prvi tretman koji je najčešće samo češljanje, da se priviknu, a onda ih mogu uređivati, kupati, šišati, dolaze svakih šest do osam tjedana, ovisno o vlasnicima – kaže nam Sonja koja je šišala i zečeve, zamorce, Groom and style by Sonja nudi i pokretni salon. Ako je vlasnicima problem dovesti svog ljubimca jer je možda prevelik, nemaju auto ili ne voli vožnju, Sonja tada bez problema stiže k njima. Jedino ih onda ne može kupati. Na taj način ljubimac, bilo da se radi o psu, mački ili možda zamorcu, izbjegava mogući stres jer svaka je životinja posebna.

Svestrana kakva jest, Sonja je kao veterinarski tehničar radila sve poslove, od cijepljenja kokoši do teljenja krave. Sama je sebi gazda, radi koliko može i kad može, sama si koordinira vrijeme, povukla je sredstva iz programa za samozapošljavanje, što je iskoristila za kupnju kade za kupanje, škara za šišanje koje su skuplje nego što bi ikad pomislili, ali i druge opreme. Pudla koju je uređivala baš je nedavno postala europski šampion, pobijedila je sada bivšeg prvaka Europe, što Sonju jako veseli.


Foto: Ivan Brkić

U njen salon najčešće stižu shi-tzui i maltezeri koji su se navikli na njene nježne ruke. Koprivnica je u vrhu po broju pasa po stanovnika, groomeri iz ostatka Hrvatske čude se koliko nas četiri u Koprivnici imamo posla.

– Podignut je standard, ljudi danas i mačke vode na uređivanje, a nekad je pas bio zavezan na lancu kod koša i kakav je takav je. Ja se sa životinjama narazgovaram, mi se družimo i oni baš uživaju kad dođu kod mene na tretman – kaže Sonja kojoj je taman u radni posjet stigao veliki lijepi mačak, pasmine maine coon. Trajanje tretmana ovisi o vrsti tretmana, netko se samo češlja, a neki dođu na kupanje, šišanje i uređivanje.

Postoje razni stilovi uređivanja, no ljudi najčešće ne idu u nikakve ekstravagancije. Modni trendovi se naravno prate, ali na kraju se radi o ukusu i želji vlasnika. Priupitana o najnemirnijoj pasmini, Sonja nije dugo razmišljala.

– Španjolski vodeni pas. Oni su tartufari, traže tartufe i ne vole šišanje i uređivanje. Jednostavno ne vole. Kad razmišljam o anegdotama, šišala sam jednog aljaškog malamuta. Sam po sebi je to velik pas pa sam ga puno podmićivala keksima, toliko da mi se na kraju tretmana uneredio na podu. Sreća pa je ispod bio ručnik. Toga je bilo čudo, puna jedna velika lopata za snijeg – priča nam Sonja smijući se.

U bivšoj firmi pas ju jednostavno ugrizao za prst i nije puštao, bio je maltezer, pa ga je poslala kolegici koja ga je bez pardona ošišala, nije trepnuo. Kad se radi o velikom psu, onda joj dobro dođe pomoć. Nekad vlasnici hrane pse kada ih Sonja suši ili šiša. Više puta naglasila je važnost češljanja pasa jer ono potiče cirkulaciju pasa, te upozorila ljude da ne šišaju pse na kratko kad dolazi ljeto i vrućine.


Prosječno ‘obradi’ 90 životinja mjesečno. Gledajući ju kako radi, nemoguće je ne primijetiti koliko ona voli svoj posao koji joj na kraju dana i nije posao. Jer, kad je bila mala, sve cure htjele su biti stjuardese, a ona je htjela biti groomerica za pse. Kaže da su joj se svi smijali. No, tko se zadnji smije, najslađe se smije.

Foto: Ivan Brkić

Vezani članci

Najčitanije