Tek što se u nas broj oboljelih od korone počeo smanjivati, članice Udruge žena Bakovčice sastale su se u prostoru bivše osnovne škole kako bi dogovorile svoje ovogodišnje aktivnosti. U ovom prigradskom naselju žene su se udružile još 20. ožujka 1978. godine u Aktiv žena Bakovčice.
Prema našim saznanjima, inicijativa za osnivanje Aktiva potekla je od mještanina Andrije Lovrekovića, a prva predsjednica bila je Marija Martinčić. Nakon nje, na čelo Aktiva došla je Marija Cvitković, a potom je žene vodila Ranka Jovičić. Naredna predsjednica bila je Jasna Kralj, a Udrugu žena već niz godina uspješno vodi Draženka Gačan. Na nedavnom sastanku u bivšoj učionici kraj stola s kolačima i sokovima, žene su se prisjećale minulih godina i sudjelovanja u razvoju društvenog života u svome naselju.
– U Aktivu žena sam od samog osnivanja. Tad sam imala 35 godina i dvoje male djece, no ja i ostale članice našle smo vremena za zajednički rad. Nismo imale nikakva sredstva pa smo se morale snalaziti na razne načine. Namjeravale smo kupiti suđe i stolnjake za tadašnji vatrogasni dom i organizirati zabave u njemu. Suprug naše prve predsjednice bio je lugar pa smo ‘po vezi’ dobile plaćeni posao u Šumariji. Trebalo je čistiti šumu od ‘kupinca’ i malih borova koji su nikli na krivom mjestu.
Posao je bio težak i naporan, trebalo je srpom sjeći trnovito grmlje, pa su nam ruke bile izranjavane od trnja. Radile smo četiri dana. Posadile smo i oko 14.000 sadnica hrasta. Za plaću smo kopale i vinograd i brale kukuruz, a s vatrogascima smo čistile i mjesno groblje. Pekle smo i prodavale kolače. Za dobiveni novac najprije smo kupile suđe, pribor i stolnjake za stotinu osoba. Nakon što smo namirile sve troškove, preostala novčana sredstva smo utrošile za putovanja. U početku nas je bilo tridesetak članica i sve smo se dobro slagale. Malo koja žena je bila stalno zaposlena pa smo imale više vremena za razne akcije – kazala je Evica Martinčić.
Tijekom godina članice Aktiva bile su aktivan sudionik društvenog života u naselju. Na njihovu inicijativu, otvorena je i prva trgovina u Bakovčicama. Organizirana su razna predavanja i edukacije, a dr. Devčić je u školi održao predavanje o zaštiti zdravlja žena. Članice udruge mnogo su i putovale, a na tim putovanjima bilo je šaljivih, ali i ozbiljnih situacija.
– Na hodočašće Gospi Trsatskoj putovale smo nekim starim autobusom, pa se ispušni plin osjećao i u kabini tako da smo u Rijeku došle pomalo omamljene. U onoj gužvi kod crkve je naša sadašnja tajnica Ivančica pala u nesvijest. Ja sam vidjela da su kola hitne pomoći nekog odvezla no tek kasnije sam saznala da je to bila Ivančica. Nisam znala ni gdje su je odvezli pa sam propješačila cijelu Rijeku dok je nisam našla. Na kraju je sve dobro završilo, samo se naša Ivančica taj put nije okupala u moru – zaključila je Draženka koja je kao vođa puta odgovarala za zdravlje svojih članica.
– Dužnost predsjednice preuzela sam 1998. godine, na dvadesetu obljetnicu rada udruge. Izabrana sam u ožujku, a već u lipnju je trebalo organizirati proslavu. Bilo je to moje vatreno krštenje jer je trebalo uskladiti i usvojiti novi statut, a dotadašnji Aktiv žena preimenovan je u Udrugu žena Bakovčice. Mlada i bez iskustva, potražila sam pomoć od Milke Stanišić, predsjednice Udruge žena Koprivnički Bregi. Ona mi je puno pomogla i uputila me u rad. Naš bakovljanac Stjepan Puhalo me je odveo u tadašnju Turističku zajednicu Grada Koprivnice kod predsjednika Zlatka Blažekovića i Ružice Kancijan i ta suradnja traje i danas – kazala je Draženka.
Članice udruge svoje su Bakovčice promovirale na Žgancijadi u Sloveniji, a koprivnička etnologinja Vesna Peršić Kovač uputila ih je na sudjelovanje u izložbi cvijeća od krep papira u Novom Marofu. Sa županijskom Turističkom zajednicom sudjelovale su u predstavljanju jela Podravine u talijanskom gradu Trento. Na međunarodnom turističkom sajmu u Kaposvaru tri godine su predstavljale Koprivnicu i Koprivničko-križevačku županiju. Radilo se o suradnji tri grada; Poreču, Kapošvaru i Koprivnici, pa su članice Udruge bile i u Poreču gdje su nastupile i na humanitarnom turniru u odbojci. Evica i Mirjana Martinčić natjecale su se i na Štruklijadi u Kaposvaru. Kad su razvukle tijesto za štrukle, žiri je bio oduševljen i nagradio ih priznanjem.
Bakovljanke su tijesto razvukle i na Podravskim motivima gdje su uživo prikazale kako se pripremaju podravski štrukli. Ni jedni Podravski motivi nisu prošli bez sudjelovanja naše udruge, kazale su Evica i Mira Martinčić koje su šest godina za redom osvajale prvo mjesto za najdeblju krafnu.
– Prve godine krafna je bila veličine 115 cm, a debljine 11 cm. Kod pripreme, najteže ju je bilo okretati u masti pa je moj suprug Dragutin napravio poseban pribor za okretanje – kazala je Evica. Krafna je imala i najbolji okus, a jedna od nagrada bio je i mobitel (na tipke, jer još nije bilo pametnih telefona), koji u rukama Mire Martinčić i danas radi. Na Podravskim motivima nastupile su i s Podravskim svatima. Mladenci su bili Davor Lovreković i Emina Kovačević. Članice Udruge sudjelovale su na Picokijadi i kao glumice u prizorima napada Turaka na tvrđavu. Već desetak godina na Renesansnom festivalu zadužene su za podjelu hrane učesnicima festivala. Na ovom odgovornom zadatku očito su se dobro pokazale, jer podijeliti oko 750 obroka tri puta dnevno po tri dana nije niti lako ni jednostavno.
Udruga žena Bakovčice već dvadesetak godina organizira i manifestaciju Čehanje perja po kojoj su nadaleko poznate.
– Na ideju čehanja perja došla sam kad smo bile na bregovskoj manifestaciji Dani zelja i svojim sam članicama predložila čehanje perja. Prvo čehanje je bilo skromno, na jednom stolu, no u goste nam je došao KUD Koprivnica. Kasnije nam je koreografiju radila Marija Jurašin koja nam je puno pomagala. Svako čehanje je imalo svoju priču i bilo sve sadržajnije. Imale smo i harmonikaše, to su bili Marijan Ljubić i Ivan Golubić. Scenarij sam pisala ja, a glumile smo mi žene. Nadam se da će uskoro prestati pandemija te da ćemo nastaviti tu tradiciju – kazala je predsjednica Draženka Gačan i dometnula da Udruga surađuje s DVD-om i srodnim udrugama.
