U dvorištu Josipa Farkašića nalazi se posljednji torčanski koš pleten od šibe

Koševi za čuvanje i sušenje kukuruza, još ne tako davno, bili su veoma važni u seoskim domaćinstvima diljem Podravine. Obično su bili smješteni u dvorištima blizu kuća, ali u mjestu Torčec koševi za kukuruz bili su postavljeni niz cijelu glavnu ulicu nasuprot kuća vlasnika.


– Nakon nekoliko velikih požara u 19. stoljeću u kojima su izgorjele mnoge kuće, staje, ali i koševi, Torčanci su ih zbog sigurnosti odlučili preseliti na ulicu jer je to za njih bilo pitanje opstanka, svi su tada uglavnom živjeli od poljoprivrede. Postupak izrade pletenog koša nije bio jednostavan, izrađivali su ih oni koji su to znali i koji su se time bavili. Prema nekim pričama pruće se prvo stavljalo u gnojnicu da očvrsne i dobi strukturu, da bude zdravije, postojanije i da duže traje – rekao nam je Torčanac Ivan Zvijerac.

FOTO / HELENA HRAŠČANEC

– Prvo se radilo sklanje odnosno drveni temelji u koje se stavljalo pruće od žilave vrbe, a jako dugačko granje ispreplitalo se između pruća. Koševi su trajali i do sto godina, te šibe nisu tako lako propale – rekla nam je Marija Nemec (83) koja se sa sjetom prisjeća prošlosti i vremena u kojem su sve kuće u selu imale krave, svinje, konje, a koš je bio neizostavan u svakom dvorištu.

– Jednom prilikom prije 50-ak godina, došle su nam u posjet žene iz Društva žena Rijeka koje su tada prvi put vidjele koševe pa su rekle ‘Vel’ki koš, a mala vrata, kak’ to?‘. Nisu znale da se kukuruz u njih sipa odozgo. U to vrijeme nije bilo strojeva, kuruza se zamotala u plahtu ili stoljnjak i dečki su se po lojtri penjali na koš i sipali ju unutra – kaže Marija.

Marija Nemec – FOTO / HELENA HRAŠČANEC

U dvorištu Marijinog susjeda Josipa Farkašića nalazi se vjerojatno posljednji torčanski koš za kukuruz pleten od šibe. Star je više od stotinu godina.


– Kad je djed umro 1968. godine preselili smo koš iz njegovog dvorišta s početka sela pored mlina, u naše dvorište. Sad je prazan, nemamo više životinje, nemamo što u njemu držati, na kraju će poslužiti kao ogrijev za grijanje – kaže Josip.

Tridesetih godina prošlog stoljeća započela je gradnja drvenih koševa, što zbog mode, a što zbog čvršće konstrukcije i jednostavnije izrade. Torčanski koševi danas se više ne koriste za čuvanje kukuruza, dosta ih je porušeno, uklonjeno, zadnji put su poslužili za oglašavanje u jednoj predizbornoj kampanji, a postoje i neki planovi za njihovo uređenje i korištenje u turističke svrhe.

Josip Farkašić – FOTO / HELENA HRAŠČANEC

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com