One još nisu profesionalne sportašice, ali u ovo vrijeme, kad su u svim sportovima obustavljeni treninzi u dvoranama i one ima obvezu redovnog vježbanja i održavanja kondicije kod kuće. Riječ je o polaznicama Škole rukometa koja djeluje u sastavu RK Podravka Vegete. Koliko ih je, u kojim ih je fazama natjecanja prekinula ova epidemija i ima li na vidiku koja talentirana mlada snaga za koju je realno očekivati da bi za koju godinu, mogla bez problema zaigrati u prvoj ekipi, neka su od pitanja koja smo u razgovoru postavili voditelju Škole rukometa Nenadu Smiljancu, koji ujedno i sam trenira ekipu Podravke 3 u kojoj su djevojčice rođene 2006. i 2007. godine.
-S obzirom na situaciju nastalu zbog epidemije, odnosno naprasnog prekida zajedničkog treniranja u dvorani, starije generacije djevojčica koje su u ekipama Podravka 2 i Podravka 3 imaju obavezu treniranja kod kuće. Sve one su od svojih trenera dobile programe rada kako bi se održao ritam treninga. Mlađe djevojčice iz ekipe Podravka 4, program rada za treninge kod kuće dobile su ovoga tjedna, jer se pričekalo s informacijama o razvoju situacije, odnosno hoće li će se prekid rada produžiti ili ne. One najmlađe iz ekipa Podravka 5 i Podravka 6 nemaju obvezu rada kod kuće, jer su to mlađa djeca, čije dobne kategorije nisu obuhvaćene prvenstvima i završnicama.-
GP: U kojim su fazama bila natjecanja kad se, zbog epidemije, prestalo igrati?
-Sve ekipe Škole rukometa bile su u punom radnom pogonu. Kadetkinje 2002./ 2003. godište došle su srebrne sa Završnice prvenstva Hrvatske za kadetkinje i trebale su nastaviti prvenstvo II. HRL – žene sjever kao Podravka Lino, gdje su odigrale 16 utakmica i do kraja je trebalo odigrati još šest. Mlađe kadetkinje 2004./2005. godište su sastavni dio te ekipe i trebale su krenuti s pojačanim radom, jer ih je sredinom svibnja očekivala Završnica prvenstva Hrvatske. Do ovog prekida, odigrale su 13 utakmica, a trebale su još dvije. Djevojčice „A“ 2006./2007. godište trebale su odigrati još dva kruga Hrvatske rukometne lige za djevojčice te su počele s pojačanim radom na snazi kako bi se pripremile za Završnicu prvenstva Hrvatske, koja je trebala biti sredinom travnja. U prvenstvu su odigrale 15 utakmica, a do kraja prvenstva ostale su im još četiri. Djevojčice ”B” 2008./2009. godište u ovom razdoblju su bile u završnoj fazi priprema, jer im je početkom travnja trebalo početi prvenstvo odnosno Rukometna liga regije sjever za djevojčice ”B” skupine. Starije početnice rođene 2010. i 2011. i one još mlađe bile su u redovnom treningu, ali još nemaju svoju ligu te su orijentirane na odigravanje prijateljskih utakmica.-
GP: Imate li povratnih informacija od djevojčica i roditelja, nedostaju li im zajednička treniranja u dvorani?
-Djevojčice se javljaju svojim trenerima, rade po programu koje su dobile, no radije bi trenirale u dvorani jer, trening nije samo trčanje, dodavanje već i druženje koje im koliko vidim puno znači i nedostaje.-
GP: Kakvo je vaše mišljenje o završetku ove natjecateljske godine za mlade rukometašice, imali li kakvih prijedloga nadležnih, što bi po vama bilo najkorektnije, možda proglašenje prema postojećem poretku ?
-U početku sam bio optimističan i mislio da bi se sve moglo pokrenuti do kraja travnja te da bi se prvenstva i Završnice mogle odigrati do kraja svibnja ili u lipnju. U ovom trenutku mi se čini da će se to teško ostvariti, ali se još uvijek nadam sretnom rješenju. Što se tiče poretka, malo je nezgodno proglašavati prvaka prema trenutnom poretku, jer se sve lige mlađih dobnih kategorija igraju po regionalnoj podjeli. Tako da tu ne možete procijeniti koja bi vodeća ekipa iz regija mogla biti prvak, eventualno prema nekakvim statističkim podacima o postignutim i primljenim golovima, prosjeku po utakmici, omjeru pobjeda i poraza, ali teško. Svi bi sportaši htjeli da se prvenstva privedu kraju, samo što su sada nažalost više nego ikad, želje jedno, a mogućnosti drugo.-
GP: Neovisno o mirovanju natjecateljskog dijela, gdje su ekipe polaznica Škole rukometa u odnosu na druge djevojčice svojih generacija u Hrvatskoj?
-Kada uzmemo u obzir samo ovogodišnje rezultate naših ekipa možemo zaključiti da su trenutno u samom vrhu svojih generacija. Podravka Lino je druga u seniorskoj II Hrvatskoj rukometnoj ligi – žene sjever, a u njoj igraju kadetkinje i mlađe kadetkinje, znači djevojčice i djevojke od 15 do 18 godina. Kadetkinje rođene 2002. i 2003. vratile su se s netom završene završnice RH s osvojenim drugim mjestom. Mlađe kadetkinje 2004. i 2005. godište su prošlogodišnje prvakinje Hrvatske. Djevojčice ”A” rođene 2006./2007. dominantne su u dvije lige koje igraju, Hrvatskoj rukometnoj ligi za djevojčice i Međužupanijskoj ligi rukometnog saveza Zagrebačke županije. Ostale, mlađe ekipe su još u stvaranju te nemamo pravu sliku odnosa njihovih vrijednosti i vrijednosti ostalih ekipa u Hrvatskoj.-
GP: Je li neka poznata igračica prva znanja o rukometu stekla u ovoj Rukometnoj školi?
-Naravno. Nabrojit ćemo ih nekoliko, a ako neke, nenamjerno preskočimo, neka oproste. Jedna od najpoznatijih je naša sportska direktorica Miranda Tatari Šimunović, a iz ove su škole ponikle i Marta Žderić, Ivana Kapitanović, Kristina Franić, Božica Palčić, Andreja Hrg i Tanja Jukić. Iz sadašnjeg sastavu I ekipe RK Podravka Vegete to su naše Korina Karlovčan, Lea Franušić, Lucija Jandrašić i Elena Popović, a od reprezentativki Dora i Larisa Kalaus i Sara Šenvald koje igraju za RK Lokomotivu. Treba i napomenuti da većina igračica koje su počele u našem klubu, nakon završetka srednje škole te nastavkom školovanja i dalje igraju rukomet u većini hrvatskih klubova.-
GP: Koliko i koji treneri i trenerice rade s djecom?
-Podravku 2 vodi trenerica Đurđica Zečević, Podravku 3 ja, ekipu Podravke 4 trener Igor Stubičar, Podravku 5 trener Antonio Pranjić i Podravku 6 trenerica Snježana Petika. Uz njih u radu aktivno sudjeluju i treneri prve ekipe Barbara Stančin s golmanicama Podravke 2 te Nikola Golub za pojačani rad na kondicijskoj pripremi s Podravkom 2. Tu je i trenerica Melita Jug kao pomoćni trener Antoniju Pranjiću i trenerica golmana Podravke 3 i Podravke 4. Tako da se može reći da je u rad Škole rukometa uključeno osam trenera. Naravno uz sve to treba dodati da je trener I ekipe, Zlatko Saračević u svakodnevnom kontaktu s trenericom II ekipe Podravke Lino Đurđicom Zečević, te se po potrebi dogovaraju o uključivanju djevojčica iz ekipe Podravka Lino u treninge naše prve ekipe Podravke Vegete.
GP: Kakva je suradnja s roditeljima, dolaze li na utakmice, prate li vas i na gostovanjima?
-Suradnja je na vrlo visokom nivou. Jako puno komuniciramo o rukometnim temama, školi i privatnim problemima djevojčica. Također, roditelji ih prate na utakmicama bilo prijateljskim ili prvenstvenim. I uvijek su nam najveća podrška. Uz takve roditelje meni kao treneru je zadovoljstvo raditi, a i djevojčice lakše prihvaćaju odricanja i obaveze koje donosi sport.-
Mladim rukometašicama te njihovim trenerima i trenericama, želimo što skoriji povratak na parket, a roditeljima na tribine.
Cijeli razgovor možete pročitati u broju Glasa Podravine i Prigorja koji je na kioscima.
