Ivan Lacković Croata (1. siječnja 1932., Batinske – 29. koloviza 2004., Zagreb) osnovnu školu pohađa u Kalinovcu, potom se zapošljava u šumskom gospodarstvu. Krajem 1957. dolazi u Zagreb gdje se zapošljava kao poštar, a potom – zahvaljujući završenoj večernjoj školi – postaje poštanski službenik. Najraniji crteži potječu iz 1952. godine, a slike iz 1956. godine. Godine 1962. upoznaje Krstu Hegedušića s kojim se povremeno druži u njegovoj slikarskoj Majstorskoj radionici. Godine 1963. u svom zagrebačkom stanu okuplja naivne umjetnike s kojima formira Društvo naivnih umjetnika Hrvatske te postaje tajnik Društva. Od 1964. godine preuzima atribut Croata. Od 1968. prestaje raditi u pošti i ostvaruje status profesionalnog umjetnika. Nakon susreta s Hegedušićem okreće se pojednostavljivanju i sintetiziranju, oslobađa se suvišne narativnosti te slika prema memoriji. Od 1960-ih u motiviku uvodi mnoštvo alegorija i simbola što će kulminirati desetljeće kasnije i stvoriti djelomičnu hermetičnost u izrazu koja će se jasnije izraziti istraživanjem apstrahiranih formi od 1980-ih godina. Od 1970-ih godina započinje suradnju sa Zbirkom Biškupić u kojoj ostvaruje niz značajnih bibliofilskih izdanja i grafičkih mapa te knjiga poezije u suradnji s brojnim umjetnicima. Stvara niz sustavnih cjelina i tematskih ciklusa kojima nadrasta okvire idiličnog i nostalgičnog svijeta naive.
Potreba za tumačenjem i prenošenjem iskustva vlastita djetinjstva predodredila je tijek životnog i umjetničkog puta Ivana Lackovića, a pojam i figura žene presudni je u autorovu životu od najranije dobi
Mater familias
Potreba za tumačenjem i prenošenjem iskustva vlastita djetinjstva predodredila je tijek životnog i umjetničkog puta Ivana Lackovića, a pojam i figura žene presudni je u autorovu životu od najranije dobi. Kao ‘moderniju’ verziju rimske matrone Tereziju (Grgec) Lacković odlikovalo je ćudoređe i jednostavnost te naglašena sposobnost odgoja djece kod kuće, u okrilju vlastita doma, na temelju vlastita primjera. Ženski princip kroz uvođenje četiri godišnja doba kao stalne motivike i konstante unutar naivne umjetnosti jedna je od prepoznatljivih značajki Ivanova stvaralaštva. Mijene godišnjih doba korespondiraju s onim što Julija Kristeva naziva ženskim protokom vremena kao nelinearne temporalne dimenzije, one koja se više vezuje za kategorije prostora i mjesta i koju odlikuju repetitivnost, postojanje ciklusa unutar biološkog i kozmičkog ritma. Prizori uvećanih ženskih figura poput ‘Žene’ evociraju u sjećanje upravo važnost figure mater familias u Ivanovu odrastanju i životu. Forma kruga predstavlja kozmičku savršenost koja se u koncentričnim širenjima dijeli, umnožava i omogućava postizanje duhovnog sklada. Žena-hraniteljica, žena koja drži ‘tri ćoška kuće’, žena koja okuplja selo, okuplja zajednicu kroz formu vlastite obitelji.
Djela Ivana Lackovića Croate mogu se pronaći na aktualnoj izložbi Važno je zvati se IVAN: Generalić / Večenaj / Rabuzin / Lacković u Galeriji Koprivnica do 22. listopada 2023. godine.
Piše: Helena Kušenić
Foto: Ivan Brkić
