Gotovo nitko ne može reći da bengalske mačke nisu posebne. Njihovo specifično točkasto krzno i izgled koji podsjeća na divlju mačku, neki su od razloga zašto su među najpopularnijim pasminama u međunarodnoj felinologiji. U Hrvatskoj ima tek nekoliko uzgajivača baš ove vrste, a među njima je Dubravko Majhen iz križevačkog prigradskog naselja Gornja Glogovnica, ujedno i jedini uzgajivač u našoj županiji. Kako kaže, uzgoj i izlaganje bengalskih mačaka njegov je hobi koji je strastveno prigrlio prije devet godina prilikom odlaska na jednu od svjetskih izložbi mačaka koje je Hrvatska bila domaćin.
– Inače na svjetskoj izložbi mačaka dolazi najmanje 1000 mačaka iz nekoliko desetaka zemalja. Tu sam prvi put uživo vidio bengalsku mačku jer do tada nisam niti znao da postoji ta pasmina. U tom trenutku sam pomislio: Ako se jednog dana počnem baviti s uzgojem, biti će to bengalci – prisjeća se Dubravko svog prvog susreta s kućnim tigrićima, kako ih mnogi i zovu.
Kućni tigrići
Bengalska mačka je po vanjskom izgledu u potpunosti slična divljoj leopard mački, a po karakteru onoj domaćoj. Ona je atletski građena, okretna, znatiželjna, vrlo aktivna, druželjubiva, dobroćudna i graciozna, naglašava Dubravko i dodaje kako je općenito vrlo društvena pa se tako slaže i s odraslima, djecom i drugim životinjama.
– Krzno je jedna od glavnih osobina te mačke. To je umjetna pasmina, njezin predak je azijska leopard mačka koja i danas živi u šumskim staništima i prašumama Azije. Glavni cilj uzgoja je dobiti mačka koja ima izgled leoparda s dražesnim i ljubaznim temperamentom domaće mačke – objašnjava nam Dubravko te dodaje da je prva takva mačka registrirana 1983. godine od T.I.C.A., a prva bengalska mačka uvezena je tek 1991. godine u Francusku, dok ju je FIF-a priznala 1999. godine.
Za uzgoj je prije svega potrebna ljubav, ali i velika odgovornost, a našeg sugovornika ljubav prema životinjama prati od malih nogu. Oduvijek je uz sebe, kaže, imao mačke i pse, a sada ima dva mužjaka i tri ženke koje se koriste u uzgoju.
Prvi mužjak kojeg je nabavio zvao se Tajfun, drugi je bio Bongga, a ženke su Lambada, Odessa, Madonna.
Od kad je otvorio uzgajivačnicu naglasak je na kvaliteti, a ne na kvantiteti, objasnio je. Morao je dosta toga i naučiti jer u ozbiljnom poslu i pristup mora biti ozbiljan, a sve se od hranjena do parenja pomno prati.
– Hranim ih samo vrhunskom hranom, one ne jedu ostatke od našeg ručka. Prehrana je važna za kvalitetu dlake i formu za izložbe na kojima ih predstavljam – kaže i dodaje kako za uzgoj treba dosta vremena, posebice, ako želite imati kvalitetan i kontrolirani uzgoj.
– Važna je socijalizacija mačića i ona iziskuje vrijeme. Recimo, dok netko gleda film ili seriju, ja radim s mačićima na njihovoj socijalizaciji. Jako su inteligentne i daju se voditi na povodcu kao psi, a ako im bacite lopticu, oni ju donesu natrag – priča nam i dodaje kako je do sad prisustvovao na mnogo izložba. Redovito izlaže u Hrvatskoj, Sloveniji, a mnogo odlazi i u Mađarsku, Italiju te Austriju. Do sada je bio na tri svjetske izložbe u Austriji, Italiji i Belgiji, a osim klasičnih šampiona (međunarodnih, velikih međunarodnih i europskih), Dubravkove mačke dobile su titulu Nacionalnog pobjednika te Junior winner, ali i mnoge Best in show i Best in variety titule.
– Ako ste uzgajivač i izlagač, onda morate imati mačke u ‘show’ kondiciji. Ako je primjerice izložba u Austriji, kreće se na put ujutro oko tri sata, kada dođete na izložbu, od nekih 8 do 9.30 održava se veterinarska kontrola gdje veterinari pregledavaju prijavljene mačke, gledaju broj čipa, putovnicu sa cijepljenjima te zdravstveno stanje mačke. Izložba počinje u 10 sati i traje do 18 sati, a međunarodni suci ocjenjuju mačke. Za kraj dana, najbolje ocijenjene mačke ulaze u Best in show i tada najbolja u kategoriji dobije nagradu, pehar ili rozetu – pojašnjava nam Majhen tijek jedne izložbe te dodaje kako mačke ili mačići moraju biti socijalizirani jer kada uđu u Best in show, prezentiraju ih stjuardi odnosno pomoćnici sucima stoga je važno da su naviknute i na druge ljude.
Majhen kaže kako bi, da se ne bavi uzgojem bengalskih mačaka, zasigurno imao više vremena za neke druge stvari, no prevladava ljubav prema ovim nesvakidašnjim kućnim ljubimcima.
– Uzgoj općenito, ako želite zadržati kvalitetu, nije jeftin, ali uz mačke čovjek posjećuje neka mjesta i dvorane u kojima inače ne bi bio. Tko to ne voli i u tome gleda neki interes, teško može u tome i opstati. Svakako je potrebno uložiti puno pažnje prema ljubimcima i dati im puno ljubavi, a oni će vratiti beskrajnom ljubavlju i zahvalnošću – naglašava Majhen i dodaje kako je pri uzgoju uključena cijela obitelj jer, kaže, teško da pojedinac može sve sam, pogotovo kada se ode na izložbu jer tada neke mačke ostanu kod kuće pa treba i o njima brinuti.
Skup uzgoj
Majhen vrlo ozbiljno shvaća uzgoj mačaka pa tako prije prvog parenja mačke detaljno testira, podvrgava ih genetskim testovima gdje se uzorak sline šalje u kliniku UC Davis u Kaliforniji.
– Po tom nalazu točno se zna što se smije s čim pariti. Ta testiranja nisu jeftina, ali ako želite biti savjestan uzgajivač, poželjno je to uraditi jer tada vidite s kojim genetskim i zdravstvenim stanjem ljubimca raspolažete – objašnjava.
Mnogi vlasnici kućnih ljubimaca tvrde da su njihove životinje članovi obitelji, tako i Majheni. Zato i ne čudi da su, kad po njih dođu novi vlasnici, rastanci vrlo emotivni.
– Iako su mačići samo 14 tjedana kod nas, vežeš se za njih, uvuku ti se pod kožu i na neki način postanu dio obitelji. Kad idu u novi dom, biram kome će ići jer ne mogu ih dati baš svakome. Do sada su svi bili divni ljudi i nadam se da će tako i ostati – kaže Dubravko.
Posao, hobi, ljubav, sve su to Majheni pronašli u uzgoju ovih prekrasnih i posebnih mačaka koje svojim karakterom i izgledom iznova oduševljavaju.
