Jačanje preventivne zdravstvene zaštite i domova zdravlja, reorganizacija bolničkog sustava te praćenje ishoda liječenja neke su od temeljnih ciljeva reforme zdravstva. Živimo u vremenu brzog razvoja tehnologije koja pokazuje sve veći potencijal i u medicini. Liječnici sada mogu ranije otkriti bolesti i bolje prilagoditi metode liječenja. U operacijskim salama pomažu im razni robotski uređaji, a uz pomoć tehnologije, mogu pratiti stanje pacijenata i na daljinu. Očekuje se da će sve to povećati šanse za uspješno liječenje i poboljšati kvalitetu zdravstvene skrbi, a time spasiti i mnoge ljudske živote. O načinu funkcioniranja i upravljanja bolnice porazgovarali smo s ravnateljem koprivničke bolnice Matom Devčićem koji nam je, između ostalog, predstavio trenutno završene i nadolazeće projekte kao i probleme s kojima se zdravstveni sustav u Hrvatskoj susreće.
Energetska obnova bolnice jedan je od opsežnijih projekata naše bolnice čiji proces traje već nekoliko godina. Što je zapravo postignuto ovim projektom?
Proces energetske obnove u koprivničkoj bolnici OB Tomislav Bardek traje već šest godina. To je proces koji obuhvaća tri projekta koji uključuju energetsku obnovu centralne bolničke zgrade, paviljona psihijatrije, neurologije i fizikalne medicine i praonice rublja bolnice. Sva tri projekta vrijedna su ukupno oko 8 milijuna eura, dok je iz EU fondova osigurano 12,8 milijuna eura. Osim toga, ovaj novac osiguran je i za projekt dnevnih bolnica koji je krenuo prvi i trajao je sve do kraja 2020. godine, a podudarao se s početkom koronakrize. U tom trenutku prostor dnevnih bolnica radio je kao covid odjel koji nam je itekako dobro došao u teškim vremenima.
Je li projekt došao kraju?
Energetska obnova je završen ciklus. Obavljen je tehnički pregled i izdana je uporabna dozvola. Sam projekt će u naredno vrijeme pokazati, odnosno već pokazuje da se bitno promijenila kvaliteta cijele atmosfere bolnice. Promijenila se atmosfera zraka, regulacija temperature i vlage te je bolnica poprimila novu i kvalitetniju radnu atmosferu. Mogu reći da smo ovim projektom za narednih 20 do 30 godina osigurali komforan boravak naših pacijenata i njihovih obitelji kao i kvalitetnije uvjete rada naših zaposlenika što nam je i bio glavni i osnovni cilj.
Bolnica od izgradnje nije imala ovako veliki zahvat, a ovime ste definitivno podigli kvalitetu pružanja usluge.
Da, dugih 40 godina, otkako je bolnica sagrađena, u smislu očuvanja energije nije se napravilo ništa te je bilo krajnje vrijeme nešto na tome planu poduzeti. Prvo se napravila energetska obnova spomenutih odjela, a nakon toga se krenulo na energetsku obnovu centralne bolničke zgrade, točnije obnovilo se 11.000 kvadratnih metara fasade te je zamijenjeno više od 400 prozora. Konačno su se odjeli bolnice vratili na svoje mjesto, osim odjela jednodnevne kirurgije koji će se vratiti na svoje mjesto nakon što se rekonstruira odjel transfuzije, vjerujem do polovice studenoga. Odjel transfuzije će tako doći u svoj potpuno obnovljen prostor koji će funkcionalno i operativno biti znatno poboljšan.
Ulaganje u novu opremu nužnost je u medicinskom sektoru. Recite nam što se po tom pitanju u našoj bolnici promijenilo unazad nekoliko godina?
Što se tiče nabave nove opreme i ulaganja u unutrašnjost bolnice, namještaja i slično, mi već sedam godina koliko traje moj mandat kontinuirano procjenjujemo prioritete i radimo na nabavi nove opreme. 2018. godine je nabavljen aparat za magnetnu rezonancu kao i 128-slojni MSCT uređaj 2021. a prošle godine i mamograf. To je oprema koja nam je važna kako bi kvalitetno mogli obavljati svoj posao i pomoći pacijentima. Radimo i na obnovi informatičke opreme, raznih aplikacija i slično. Mi ćemo sigurno i dalje raditi na obnovi opreme jer je to jednostavno nezaustavljiv proces.
Dugih 40 godina otkako je bolnica sagrađena nije se radilo na energetskoj obnovi, a mi smo tome stali na kraj
Sada kada je energetska obnova završena, planirate li već nove projekte?
Kontinuitet pripreme projekata u posljednjih sedam godina bio je vrlo intenzivan te je izražen izniman timski rad svih aktera naše bolnice. Uz sve to, mi kontinuirano planiramo nove projekte. Dominira projekt Centra za palijativnu medicinu i liječenje boli vrijednosti 10,3 milijuna eura, a u toj vrijednosti su sadržani i radovi na objektu budućeg Centra kao i njegovo opremanje. Centar će se nalaziti u sklopu bolnice, točnije na livadi koja vodi prema koprivničkoj Gimnaziji. Ovaj Centar bit će nova dodana vrijednost ovog bolničkog kompleksa. Što se tiče samog projekta, pripremljena je potpuna dokumentacija za prijavu financiranje radova te smo u fazi prijave za građevinsku dozvolu. Vjerujem da će ovaj projekt u narednih godinu dana dobiti jedan ozbiljni zamah da se realizira, a rekao bih i da je nedavni posjet ministra Šime Erlića bio indikacija da smo zaista u visokoj fazi pripreme ovog projekta. Aktualna moderna medicina sastoji se od tri segmenta, a to su preventivni, kurativni i palijativni dio. Mi trenutno imamo prva dva dijela, a treći će nas dovesti do razine visoke stručnosti i ozbiljnosti brige za naše pacijente. Zašto? Zato jer ćemo od tada moći brinuti o pacijentima koji su neizlječivo bolesni. To nisu nužno umirući pacijenti već pacijenti kojima aktivni pristup liječenja više ne daje rezultata. U tom segmentu, osim onkoloških pacijenta, tu spadaju i teški kardijalni pacijenti, pulmološki, neurološki pacijenti i dijelom psihijatrijski pacijenti. Važno je reći kako je u pitanju multidisciplinarni pristup zato što će niz specijalista unutar ove bolnice svojim konzilijarnim pristupom i povremenim dolaskom moći pomoći u olakšavanju simptoma palijativnih bolesnika.
Naveli ste i drugi iznimno važan projekt u nadolazeće vrijeme. O čemu se radi?
Riječ je o projektu rekonstrukcije bolničke ljekarne čija je vrijednost 3,3 milijuna eura. Taj projekt sadržan je od nekoliko dijelova, a ključno je robotizirano skladište lijekova u kojem će raditi i do tri robotske ruke, centralna priprema citostatika jer smo svjedoci sve većeg broja onkoloških pacijenta u našem okružju te cijevna, odnosno vakumska pošta, a to znači da će se veliki dio materijala, primjerice, uzroci krvi, lijekovi, potrošni materijali i medicinska dokumentacija transportirati putem vakumskih cijevi. Naše medicinsko osoblje, poglavito medicinske sestre, neće se više morati šetati po bolnici kako bi došle do lijekova ili odnijele uzorke na daljnju obradu, već će se više moći posvetiti pacijentima na odjelu, a time će se smanjiti i rizik od dodatnih zaraza koje nekoga mogu koštati i života.
Još uvijek nemamo točne naputke oko prelaska na državnu razinu, a nadam se da će ta priča u narednim tjednima iskristalizirati
Kako bi ocijenili kvalitetu naše bolnice?
Mi smo među ponajboljim općim bolnicama u Republici Hrvatskoj zato što smo napravili nešto vidljivo i pozitivno s našom bolnicom. Trebalo je puno truda i rada, ali uspjeli smo i na to sam iznimno ponosan. Spadamo među najbolje jer od svog dolaska na mjesto ravnatelja maksimalno radimo na osiguravanju ljudskih potencijala. Tome ide u prilog i to da trenutno imamo 350 medicinskih sestara, od toga više od 65% prvostupnika, imamo 165 liječnika, od toga je 100 specijalista i subspecijalista i 65 specijalizanata. Moram napomenuti da je broj specijalizanata bio 41 kada sam došao na mjesto ravnatelja i dinamika specijalističkog usavršavanja je od tada značajno porasla. Da bismo bili najbolji ključne su četiri temeljne djelatnosti, a to su interna, kirurgija, pedijatrija i ginekologija i one moraju biti dobro opremljene i dobro ekipirane. Kontinuirano radimo na edukacijama medicinskih sestara i našeg osoblja što uvelike doprinosi našoj kvaliteti. U pojedinim segmentima imamo određene probleme, no nikako ne zabrinjavajuće.
Hrvatska, odnosno hrvatsko zdravstvo, već se neko vrijeme susreće s nedostatkom liječnika. Što mislite zašto i koji liječnici najviše nedostaju?
Nas nije zaobišla činjenica prelaska zdravstvenog osoblja unutar zdravstvenog sustava. Liječnici pronađu bolje plaćen posao u nekoj drugoj bolnici ili privatnoj poliklinici i to se i kod nas dogodilo, međutim to nije ostavilo traga na pružanju zdravstvene usluge. U hrvatskom zdravstvu pa tako i u našoj bolnici kronično nedostaje radiologa. I inače ih je bilo malo, a trenutno se događa da većina povremeno dodatno radi u privatnim poliklinikama ,a neki su i u potpunosti prešli u privatni segment. Mnogi misle da u našoj bolnici nedostaje anesteziologa, no to nije istina. Kada sam došao ovdje, imali smo šest specijalista i četiri specijalizanta, a danas imamo 10 specijalista i devet specijalizanta. To je zaista respektabilan broj za našu bolnicu i mnoge bolnice bi bile presretne da imaju takav broj anesteziologa.
Što je s urologom u našoj bolnici?
Trenutno nemamo specijalista jer je kolega prije šest mjeseci otišao raditi u Zagreb gdje i živi. Važno je reći da u našoj bolnici imamo urološku polikliniku u kojoj na tjednoj bazi rade dvojica kolega iz varaždinske bolnice koji nam uvelike olakšavaju obradu i obavljanje manjih zahvata. Veći zahvati obavljaju se u Varaždinu i s njima imamo odličnu suradnju, te se to zasad pokazalo kao dobro, a ostat će tako sve dok naši specijalizanti ne završe svoju specijalizaciju.
Nedavno smo bili svjedoci smrti jednog mladog liječnika s malignom bolesti koji je nažalost umro u strašnim bolovima jer mu bol nije adekvatno olakšana. Kakva je situacija u našoj bolnici po pitanju olakšavanja boli?
Što se tiče olakšavanja boli teško bolesnim pacijentima i onima s neizlječivom bolesti, mogu reći da naša ambulanta za bol u kojeoj rade dva anesteziologa radi cijeli tjedan i na raspolaganju je svim pacijentima s akutnom i kroničnom boli. Tu smo da maksimalno olakšamo svaku bol pacijentima. Kvaliteta liječenja boli u uzlaznoj je fazi u našoj bolnici, ali i u hrvatskom zdravstvu.
U narodu se šuška kako će uskoro sve bolničke ustanove prijeći u državni sektor, odnosno pod njihovo upravljanje. Što nam možete reći oko toga?
Novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti nalaže od 1. siječnja 2024. godine prijenos upravljačkih prava svih bolničkih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj na državnu razinu, odnosno na Ministarstvo zdravstva koje će nakon provedenih natječaja imenovati i ravnatelje. Za početak će se imenovati obnašatelji dužnosti, a nakon toga i novi ravnatelji koje će pak izabrati novo upravno vijeće. Novim zakonom će se svakako bolje kontrolirati kvaliteta zdravstvenog sustava i to je vjerujem i glavni cilj ovog zakona.
Dug bolnice nije mali, što će se s njime dogoditi? Hoće li i on pasti u krilo države kao i mnogi drugi dugovi?
Naša bolnica ima dug od 15 milijuna eura i to je neki prosječni iznos kojeg imaju i druge hrvatske bolnice. U taj dug spadaju nabava lijekova, ali i plaćanje prekovremenih sati našim liječnicima zbog nedostatka medicinskog kadra i zbog povećanja posla, odnosno bolesnih pacijenata. Još ne znamo što će se dogoditi s našim dugom kada nas preuzme država jer se ni oni još oko toga nisu izjasnili. Zapravo, nemamo još točne naputke oko prelaska na državnu razinu, a nadam se da će se priča oko toga u narednim tjednima iskristalizirati.
Zbog navale pacijenata koji tijekom pandemije COVID-19 nisu mogli obaviti pretrage u bolnicama, liste čekanja u javnim zdravstvenim ustanovama prešle su sve granice.
Liste čekanja ovise i o dobu godine zato jer liječnici u vrijeme ljetnih praznika odlaze na godišnje odmore, isto kao i za vrijeme zimskih praznika. U tom trenu liste čekanja se produžuju, ali samo zato da se i ti liječnici odmore i odmoreni vrate na posao kako bi ga što bolje odradili. Odmor je svima potreban, ukoliko ne želimo greške u poslu ili još veći dug zbog prekovremenih sati. Lista čekanja rangira se po broju dana čekanja. Smatra se da u nekom danu postoji mogućnost naručivanja pacijenta, ukoliko postoje dva uzastopna slobodna termina. Najduže se čeka na prvi pregled reumatologa i to u prosjeku 231 dan. Na prvi pregled u kardiološkoj ambulanti 5 čeka se 193 dana, pulmološkoj 192, kardiološkoj ambulanti 1 čeka se 187 dana, dok se u kardiološkoj ambulanti 3 na pregled čeka 185 dana. Više se čeka na dijagnostičke pretrage, nego na terapijske pa se tako najduže čeka za magnetnu rezonancu i to čak do 103 dana. Za ultrazvuk 75 dana, za RTG 47 dana, 35 dana za CT, 24 za kolonoskopiju i 15 dana za gastroskopiju. Kako bi pacijenti što manje čekali na svoj red potrebno je organizirati rad u bolnici na najbolji mogući način, konstantno pratiti izvođenje poslovnih procesa i ispraviti uočene nedostatke. Naša bolnica to kontinuirano i čini što se pokazalo učinkovitim. U prilog tome idu i rezultati jer se samo jedna aktivnost čeka duže od 200 dana i to prvi pregled kod reumatologa.
Na putu smo privatizacije zdravstvenog sustava. Što mislite o tome?
Ona se već dogodila. Privatizacija je tko ima više ljudi, a ne tko ima više magneta, ali to je kompleksna tema o kojoj bismo mogli danima razgovarati.
Foto: Ivan Brkić
