Prolazeći kroz Sokolovac, mnogi vozači se često zaustave kako bi od prodavača uz Križevačku cestu kupili svježe voće ili povrće. Povoljne cijene i uvijek svježi proizvodi, plod su rada i dugogodišnje poljoprivredne tradicije obiteljskog gospodarstva Benčić iz Sokolovca.
Poljoprivrednom proizvodnjom Ivan se bavi od kad zna za sebe, a nastavlja tradiciju majke Nevenke i oca Željka. Iako u poznim godinama i narušena zdravlja, kaže da mu oni i danas pomažu u radu. Uz suprugu Anu, na gospodarstvu rade i njihovi sinovi Mario i Antonio. Mario ide u poljoprivrednu školu, a stečeno znanje već sad koristi na gospodarstvu.
– Bavimo se mješovitom proizvodnjom. Na otprilike 10 jutara zemlje uglavnom sijemo pšenicu i kukuruz, a četiri jutra odvojeno je za uzgoj povrća. Imamo i tri plastenika ukupne površine 540 kvadratnih metara i u njima je natapanje kap na kap. Nismo uzimali nikakav kredit jer je zarada od uzgoja riskantna pa smo ulagali malo po malo. Samo od ratarstva teško da bi gospodarstvo moglo funkcionirati, jer je to premala proizvodnja pa smo se više posvetili uzgoju povrća – objašnjava Ivan.
Ana dodaje da uzgajaju lubenice, dinje, krastavce, salatu, papriku, rajčice, krumpir, šećerac, a sami proizvode i sadnice.
– To je težak posao i zahtijeva fizički napor i rad od ranog jutra do noći. Sve radimo sami, a u malim količinama uzgajamo i češnjak i grah – napominje.
Benčiči su svoje proizvode prije prodavali i trgovačkim centrima, no zbog loših iskustava odustali su od toga.
– Trgovački centri često ucjenjuju nas male proizvođače. Postavljaju razne uvjete, skidaju nam cijenu i ne plaćaju redovito. Na primjer, u jednom trgovačkom centru za kilogram krastavaca su mi ponudili 70 lipa. Izračunao sam koliko vremena i goriva potrošim za dovoz i ispalo je da mi je jeftinije zaorati neprodano povrće. Od tad tako i radim – što ne prodamo, to zaorem – kaže Ivan.
Stoga su, ističe Ana, odlučili proizvode prodavati uglavnom kod kuće.
– Imamo mnogo stalnih kupaca, jer ništa ne sakrivamo i potrošači znaju što kupuju. Na primjer, naberem samo nekoliko kilograma rajčica koje brzo prodam pa odem u plastenik po nove, tako da su uvijek svježe, a isto tako je i s drugim – kazala je Ana.
