Potkalničko naselje Kapela Ravenska smjestila se na 144 metara nadmorske visine pa mještani uz čist zrak imaju i prekrasan pogled na okolno gorje. Kako bismo saznali pokoju zanimljivost o mjestu, posjetili smo obiteljsko gospodarstvo gdje u slozi žive i rade tri generacije – Stjepan Đuran i supruga Katica, njihov sin Ivan i snaha Snježana te unuci Domagoj i Mihaela.
Kako nam je rekao 78-ogodišnji Stjepan, on i supruga još uvijek redovito odrađuju svoje zadatke na gospodarstvu, a počeli su naslijedivši malo imanje kakvo su u to vrijeme imale gotovo sve seoske obitelji.
– Od roditelja sam naslijedio tri rali zemlje, dvije kravice i dvije kobilice. Kad sam 60-ih godina proteklog stoljeća došao iz vojske, preuzeo sam vođenje gospodarstva. Supruga i ja polako smo povećavali imanje, a zemlju smo obrađivali uz pomoć konja. Desetak godina kasnije kupili smo i traktor – prisjetio se Stjepan.
Danas, napominje, obrađuju 20 jutara svoje i 10-ak jutara zemlje u zakupu. Zbog brdovitog terena ovdje su zemlje male, a tih 30-ak jutara razbacano je na stotinjak parcela. Bave se mješovitom poljoprivredom, imaju farmu svinja, tove bikove te proizvode i mlijeko. Donedavno su imali 500 svinja, no tov su smanjili na nešto više od dvjesto. Kaže da se taj posao sve manje isplati, a uz sav uloženi rad, jedva da se i pokriju troškovi. Na poljima siju najviše kukuruz, manje pšenicu i ječam, a sve to za potrebe ishrane svoje stoke. Uz to, dodaje da imaju i vlastitu sušaru na ukapljeni plin, kapaciteta pet tona. Unučad im pohađa fakultete, no Stjepan se nada da će oni ipak nastaviti poljoprivrednu tradiciju.
Otkopani ostaci kapele
Kako smo čuli od mještana, nekad su ovdje otkopani ostaci za koje se vjerovalo da su od kapele. Mjesto je prije administrativno spadalo pod (Veliki) Raven pa je možda po tome, smatraju mještani, prozvano Kapela Ravenska.
Prema pisanim dokumentima, u novije vrijeme Kapela Ravenska je najviše stanovnika imala 1900. godine kad je popisano 252 stanovnika. Početkom 19. stoljeća u selu je posjed imao i vlastelin Kiepach. Nakon Drugog svjetskog rata posjed je pripao poljoprivrednom kombinatu Križevci. Tog poslijeratnog vremena prisjetio se i naš domaćin koji je osnovnu školu pohađao u Miholcu. Nakon rata osnovno obrazovanje trajalo je četiri godine, a Stjepan je bio prva generacija koja je pohađala pet razreda.
– U to vrijeme u selu nije bilo ni bicikla, a kamoli motora ili autobusa. U školu sam u pet kilometara udaljeni Miholec išao pješke, a nije bilo ni pravog puta pa se u selo i iz sela išlo kroz šumu i livade. Srećom, nastavu za petoljetku imali smo samo utorkom i četvrtkom – rekao je Stjepan dometnuvši da je osmoljetka uvedena kasnije.
Struju su dobili tek u trećem pokušaju
Selo je 1955. godine dobilo i struju koja je najprije provedena iz Gregurovca, a potom iz Ferežana. Napon je u oba slučaja bio preslab pa je elektrifikacija uspjela tek u trećem pokušaju, negdje oko 1960. godine, a mještani su sami plaćali postavljanje vodova, prodajući čak i vino kako bi mogli podmiriti troškove. Dolaskom struje, tih je godina u selo stigao i prvi televizor koji je kupio Vinko Huzjak, a Dragutin Majerić u selo je dovezao i prvi traktor marke Zetor 2011.
Šezdesetih godina proteklog stoljeća raspisan je samodoprinos za izgradnju ceste, no mještani su uglavnom sami izvodili sve radove. Ručno su se kopali kanali uz cestu, a kola sa zemljom i šljunkom vukli su konji i krave. Tek kad je na cestu bio nasut šljunak, došao je stroj i poravnao ga. Kasnije, cesta je 80-ih godina prošlog stoljeća i asfaltirana.
Nekoliko stanovnika bilo je aktivno u DVD-u susjednog sela Ferežani, no onda su odlučili osnovati DVD u svom selu.
– Osnivači su bili Josip Blagaj, Ivan Zelić, Dragutin Majerić, Josip Širjan, Tomo Potočki, Mirko Karas, Dragutin Poljak i ja – prisjetio se naš domaćin Stjepan, rekavši da je kasnije došao i Ivan Huzjak.
Ubrzo nakon osnivanja DVD-a, mještani Kapele Ravenske odlučili su sagraditi i vatrogasni dom. U Križevcima se tad rušila velika stara zgrada kombinata kod Veterinarske stanice. Ribiči, članovi SRD Križevci predlagali su da se sagradi zajednički dom za ribiče i vatrogasce, no nisu se uspjeli dogovoriti pa je od materijala srušene zgrade kombinata u selu sagrađen ribički, a 1987. godine i vatrogasni dom.
Na jezero dolaze ribiči iz cijele Hrvatske
Inače, Kapela Ravenska ima i istoimeno jezero na koje dolaze ribiči iz svih krajeva lijepe naše. Površine 12 hektara i prosječne dubine od dva do tri metra, u jezeru je ulovljen som veći od dva metra. Selo ima i izvor vode iz kojeg su se nekad vodom snabdijevali svi mještani. Danas svako gospodarstvo ima bunar i vlastiti vodovod, a iz izvora je nastao potok nazvan Kapela.
Od starijih mještana čuli smo da su si nekad svi međusobno pomagali. Osim u poslovima na polju, pomagali su si i u gradnji kuća. Mjesto nema trgovinu, ni kafić. Najbliža trgovina im je u susjednom Gregurovcu. Mještani se još uvijek u slobodno vrijeme druže u klijetima i vinogradima na brdima Čelci i Hum.
Kapela Ravenska je pred 50 godina imala 46, a danas ima 19 nastanjenih kuća u kojima živi 80-ak stanovnika.
Uz naše domaćine, Stjepan ističe da se mješovitom poljoprivredom bave i gospodarstva koja vode Marijan Huzjak, Ivan Zelić, Danijel Poljak, Dragutin Majerić i Josip Blagaj.
Mještani su 1997. godine u selu podigli i raspelo. Crkva im je u Miholcu u čiju župu spadaju i na čijem se groblju i pokapaju. Najbliži liječnik im je u Gregurovcu gdje je i trgovina, veterinar u Fodrovcu, a pošta u Križevcima. Općina Sveti Petar Orehovec brine o selu u skladu s mogućnostima. Obnovila je vatrogasni dom i stanicu za otkup mlijeka, a Kapela je dobila i dječje igralište.
Četiri mala učenika prva četiri razreda pohađaju u Gregurovcu, a troje učenika više razrede završavaju u općinskom središtu Sveti Petar Orehovec. Kapela Ravenska ima i dvoje srednjoškolaca, no nažalost, posljednjih godina u selu nije rođeno ni jedno dijete. Kako su nam rekli mještani, najmlađa je Mateja Majerić koja već ide u školu. Iz iste obitelji je i najstarija mještanka, 90-ogodišnja Marica Majerić, no nadamo se da će roda što prije posjetiti i ovo lijepo naselje.
