Imenom hrvatskog književnika Antuna Nemčića Gostoviskog diči se danas najljepša osnovna škola u Koprivnici. Rođen 1813. u Mađarskoj, autor Putopisnica umro je od kolere s tek 37 godina života u Križevcima.
Živio je u Koprivnici pa stoga ne čudi da ga i danas naši sugrađani vole isticati kao dijelom svoje duhovne povijesti.
Ipak, knjiga „Građa za povijest Koprivnice“ Leandera Brozovića, koja i danas figurira kao jedna od najboljih polazišnih točka za istraživanje povijesti grada, govori u korist hipoteze prema kojoj ljubav Koprivničanaca i Nemčića nije bila obostrana. Brozović je u „Povijesti Hrvatske“ Ferde Šišića pronašao dijelove pisma koje je Nemčić pisao ocu hrvatskog preporoda Ljudevitu Gaju, a u njemu piše o prilikama u Koprivnici i Križevcima.
– Tko tisuć i jednu noć čitao i bi želio ideju okamenjenog grada ozbiljnu vidjeti, taj neka ide u Koprivnicu oli u Križevac, ovdje takodjer sve je mrtvo – riječi su hrvatskog književnika romantičarskog izričaja.
Brozović u svojoj knjizi izdvaja još jednu rečenicu, a u njoj se „razračunava“ sa stanovnicima grada.
– Koprivnica je vranokut, gdi nitko star, nitko bogat ne postane, gdi se nalaze ljudi, kojih pamet je tako kratka, kanoti šiljak od varganja, kojih unutarnje (duše) tako su blatna, kao što hiže u kojih obitavaju i koliko u ovih stenicah, toliko u njima smradljivih strastih – pisao je Nemčić.
Ipak, spomenuti stavovi o Koprivnici i njenim građanima ne smiju biti razlog za osporavanje veličine književnika koji je prijateljevao s najvećim imenima hrvatskog narodnog preporoda. Njegovo viđenje grada i stanovnika možemo demantirati isključivo djelovanjem kojim ćemo pokazati da današnja Koprivnica nije slika one koju je Nemčić Gostovinski vidio.
