Volonteri su posebni ljudi, oni koji odvajaju svoje vrijeme kako bi usrećili druge, često veće skupine ljudi. Jedna od njih je i Anja Dergez, djevojka iz Podravskih Sesveta koja je za svoj nesebičan rad i pomaganje dobila jednu od pet državnih nagrada za humanitarni rad i volontiranje u 2021. godini koje je dodijelilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Ova nagrada najveće je priznanje u Lijepoj našoj koje se dodjeljuje za volontiranje i doprinos društvu. Na taj način Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike odaje priznanje svim osobama koje djeluju na području humanitarnog rada te svim volonterima na nesebičnom darivanju, ne samo materijalnih dobara ili financijskih sredstva kako bi pomogli potrebitima, već darivanju svog slobodnog vremena, svojih znanja i vještina na dobrobit čitave zajednice, ali i izgradnje boljeg i humanijeg hrvatskog društva, navela je Udruga SUMA iz Podravskih Sesveta, Anjina udruga.
– Nimalo nisam očekivala nagradu, dobivši poziv ostala sam u pozitivnom šoku, no svjesna svojeg postignuća postala sam tek nakon same dodjele kad su stizale čestitke sa svih strana. Kroz godinu imamo stvarno jako puno aktivnosti, no obično to funkcionira da nam predsjednik šalje ideje za projekte, nakon što projekt prođe skupljamo ekipu i bacamo se na posao – kaže nam Anja za koju je volontiranje prvenstveno davanje slobodnog vremena, ali davanje i samog sebe.
Udruga SUMA funkcionira na način da sami osmišljavaju sadržaj za lokalnu sredinu, a to iziskuje ideje, organiziranje i samu provedbu tako da nije sve lako kako možda izgleda, no s druge strane volonteri stječu razne vještine i korisna iskustva. Ljeti imaju puno više aktivnosti pa uz sve sastanke, projekte, aktivnosti, organizaciju, održavanje društvenih mreža i trenutno sudjelovanje na Dergez ljetnoj kino karavani, Anja odvaja dvadesetak sati tjedno na Udrugu. Učenje i volontiranje uvijek je dobro usklađivala.
– Nisam primijetila da mi nedostaje vremena. Znala sam da mi sat ili dva neće previše utjecati na učenje, no kad je trebalo, bilo je tu naravno i odgođenih sastanaka i aktivnosti. Još jedna dobra stvar je ta da smo većinu naših aktivnosti dogovarali preko poruka, tako da bih često pri odlasku iz škole vrijeme tratila na način da dogovoram neke aktivnosti i imam manje posla kad dođem kući – priča Anja koja je, iako mlađa od većine članova, lako sklapala nova prijateljstva i upoznala divne ljude s kojima uživa raditi.
– Nosim titulu ‘Organizatorica društvenih događaja’, ako se to može nazvati titulom, što sa sobom nosi davanje ideja, planiranje, organiziranje i provedbu aktivnosti. Uz to, zadužena sam za fotografiranje i objavljivanje društvenih događanja u našoj udruzi, a uskoro krećem i s vlastitim projektom s čime se do sad nisam susrela. A koliko mi moje slobodno vrijeme dozvoljava, uskačem kolegama na njihove projekte i aktivnosti koje oni provode – navodi ova vrijedna djevojka.
– Trenutno nam je glavna suradnja s Dergez d.o.o. te provedba radionica na ljetnim kino karavanama, a u tijeku je i veliki europski projekt ‘Budimo aktivni u zajednici‘ te u najavi moj projekt ‘Igrom do boljeg sutra‘ – kaže Anja. Iako svi očekuju da ćesvoje školovanje nastaviti u okviru društvenog i socijalnog područja zbog doprinosa u volontiranju, njeno razmišljanje je potpuno drugačije. Planira upisati matematiku na PMF-u, a na kojem se poslu vidi još nije sigurna. Iako još mlada s tek završenom đurđevačkom gimnazijom, razmišlja trezveno.
– Neko moje vodećerazmišljanje jest da je trud iznimno bitan i da bez truda nema nikakvog napretka, poboljšanja i postignuća. Kao uzor bih navela našeg predsjednika Vladimira Miloša, ali i cijelu (aktivnu) ekipu jer si neprestano dokazujemo da se sve stigne uz malo volje – poručuje. Zanimalo nas je ima li udruga podršku lokalne zajednice, a odgovor nas je začudio.
– Zaista dobijemo puno pozitivnih komentara da djeca napokon imaju nekakav sadržaj u selu, a isto tako i mladi, no zapravo žalosno je da nemamo podršku onih čija nam je podrška najvažnija. Žalosno je da udruga poput nas nakon već dvije godine rada nema svoj vlastiti prostor i mogućnost za još veći napredak. Iako je u planu osigurati neki prostor, udruga se dugo vremena morala snalaziti, otkazivati velike projekte i ograničavati svoj rad upravo zbog onih koji bi trebali biti na nas najponosniji. Unatoč tome, u ime udruge mogu reći da se svi skupa nadamo da nas čeka još puno boljih suradnji i zajedničkih aktivnosti! – zaključuje.
