Dok milijuni ljudi diljem svijeta gladuju, mi svakodnevno bacamo kruh koji je mogao nahraniti susjeda. U hladnjacima zaboravljamo jogurte, u restoranima ne pojedemo pola porcije, a na poljima propadaju tone povrća jer se ne uklapaju u ‘standarde’. Sve je to – bačena hrana.
U vremenu klimatskih promjena, iscrpljivanja prirodnih resursa i rastuće nesigurnosti u opskrbnim lancima, pitanje bacanja hrane i održive proizvodnje postaje jedno od ključnih za budućnost planeta. Nije to samo pitanje etike – to je i pitanje zaštite okoliša, racionalnog gospodarenja i, sve više, pitanje opstanka.
A gdje u toj priči stoji Podravina, regija s dugom prehrambenom tradicijom, snažnim industrijskim sektorom i globalno poznatim brendom poput Podravke?
Što zapravo znači bacanje hrane?
Bacanje hrane obuhvaća sve gubitke koji se događaju od polja do tanjura. To uključuje gubitke u proizvodnji i preradi (npr. estetski “neprihvatljivo” voće i povrće, višak sirovina), gubitke u distribuciji i skladištenju (neadekvatni uvjeti, kratki rokovi trajanja), viškove u trgovinama, restoranima i kućanstvima (pogrešno planiranje, impulzivna kupovina, nepravilno skladištenje itd.).
Prema podacima Europske komisije, u Europskoj uniji se godišnje baci oko 59 milijuna tona hrane, što je oko 131 kg po stanovniku. U Hrvatskoj se ta brojka procjenjuje na više od 70 tisuća tona godišnje. Gotovo 50% otpada dolazi iz kućanstava, ali i prehrambena industrija, trgovine i ugostiteljstvo u tome igraju veliku ulogu.
Ekološki otisak bačene hrane
Možda se na prvi pogled čini da bacanje hrane nije povezano s okolišem, no stvarnost je suprotna. Svaki komad hrane koji završava u otpadu nosi sa sobom potrošenu vodu (npr. za proizvodnju jedne rajčice potrebno je više od 10 litara vode), potrošenu energiju i gorivo (za obradu, transport i skladištenje), emisije stakleničkih plinova (truljenjem hrane na odlagalištima nastaje metan – plin snažniji od CO₂), utrošeno zemljište i radnu snagu, koje je moglo biti iskorišteno održivije. Globalno gledano, da je bačena hrana država, bila bi treći najveći zagađivač na svijetu – odmah nakon Kine i SAD-a.
Kako se Podravka nosi s izazovima održivosti?
Prehrambeni div iz Koprivnice već je godinama uključen u projekte smanjenja otpada, energetske učinkovitosti i optimizacije proizvodnih procesa. Neki od važnijih koraka uključuju modernizaciju proizvodnih linija kako bi se smanjili gubici sirovina, korištenje nusproizvoda za daljnju preradu – npr. ljuske povrća za stočnu hranu ili bioenergiju, uvođenje održive ambalaže koja zamjenjuje plastiku te donacije viškova hrane kroz suradnju s humanitarnim organizacijama poput Crvenog križa i socijalnih samoposluga. Nedavno je Gradsko društvo Crvenog križa Koprivnica zaprimilo donaciju od 7.525 komada juha u vrećici pred istekom roka trajanja. Donacija je upućena u sklopu djelovanja Banke hrane, a iz Crvenog križa su poručili da je rok dovoljno dug da se juhe podijele i iskoriste.
Osim toga, Podravka se uključuje i u edukativne kampanje o odgovornom trošenju hrane, kako bi utjecala i na navike potrošača.
Što mi kao građani možemo učiniti?
Iako su industrija i trgovine ključne, najveći udio bačene hrane još uvijek dolazi iz kućanstava. U Koprivnici i okolici već postoje primjeri dobre prakse. Školski vrtovi i učeničke zadruge koji djecu uče važnosti hrane ‘od sjemena do stola’, OPG-ovi koji prodaju povrće i voće koje ne zadovoljava vizualne standarde trgovina, ali je jednako kvalitetno, socijalne samoposluge koje preuzimaju donacije iz trgovina i pomažu onima kojima je najpotrebnije te kampanje u suradnji s lokalnom upravom i Podravkom o smanjenju otpada i boljoj iskoristivosti hrane.
Imajte na umu da hrana nije samo roba – ona je rezultat rada, zemlje, vode i energije. Kad je bacimo, ne gubimo samo novac, već i priliku da živimo u skladu s prirodom. Održivost u prehrani znači promišljanje: kako proizvodimo, što kupujemo, koliko trošimo i – što ostavljamo iza sebe.
U regiji kao što je Podravina, s bogatom agrarnom i industrijskom tradicijom, možemo i moramo biti lideri održive hrane. Imamo znanje, strukturu i zajednicu. Vrijeme je da to znanje pretočimo u konkretne promjene.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
