Akademik Dragutin Feletar već se godinama aktivno bavi demografijom, a svoja je demografska promišljanja i analize na temelju rezultata popisa stanovništva iz 2011. i ukoričio u knjizi ‘Procesi dramatične depopulacije gornje hrvatske Podravine’. Deset godina kasnije, rezultati novog popisa stanovništva još su gori, a dramatični procesi depopulacije se nastavljaju i prognoze nisu nimalo optimistične. U Hrvatskoj danas živi nešto manje od 4 milijuna stanovnika, u našoj županiji oko sto tisuća, a pad broja stanovnika bilježi se u svim gradovima i mjestima. Što očekivati i kakve korake poduzeti, Feletar je komentirao za Glas Podravine i Prigorja.
Već se godinama bavite demografijom, a detaljno ste analizirali i popis stanovništva iz 2011. godine gdje je vidljiv dramatičan pad broja stanovnika. To se nastavilo i popisom iz 2021. godine. Kako, za početak, u općenitom smislu komentirate te rezultate?
Rezultate popisa iz prošle godine ipak moramo uzeti s određenom rezervom jer po mišljenju ne samo mom, nego i drugih kolega demografa, čini se da se nismo potpuno snašli u tom prijelazu na elektroničko izjašnjavanje. Ljudi su unosili svašta, a čak su unijeli i neke mrtve. To je sada kao Wikipedia, kao statistika, točan zbroj netočnih podataka.
Dobro rečeno, da.
Jedan dio uopće nije popisan jer se izgubio između elektroničkog unošenja i posjeta. Velike su pogreške i u odnosu ljudi u inozemstvu i ovdje jer se netko iz inozemstva upisao kao da je tu u Hrvatskoj. Oni koji su u inozemstvu više od godinu dana bi se trebali izuzeti iz toga, računaju se kao da jednostavno više nisu tu. I do toga je došlo. Najzanimljivije je, a mi demografi smo se bunili protiv upitnika dok je još bio u postupku, da taj upitnik i nije najspretnije sastavljen. Tako da se mnogi ljudi, a pogotovo oni koji su upitnik ispunjavali elektronički, nisu snašli. Najbolji primjer toga je upravo ovo što smo čitali u vijestima, podatak o broju katolika i kršćana. Neki su katolici otišli u kršćane pa je broj katolika nenormalno pao, čak i u onim mjestima gdje je katolička vjera uvriježena i naveliko se prakticira. To je očiti nesporazum.
Vjerujem da je bilo pomutnje, no rezultati su svejedno zabrinjavajući.
Statistička greška kod većine pitanja ipak ne prelazi 5 posto. To nije malo, ali mirne duše te podatke može smatrati relevantnima. Ipak, kod nekih podataka kao ovog vjerskog, ta pogreška prelazi i 10 posto. Bez obzira na to, podatke možemo koristiti za analizu, a oni pokazuju da se od popisa 2011. nastavila još brža depopulacija nego u prethodnih deset godina, od 2001. do 2011. Pad je tada u našoj županiji bio 3,8 posto, a sada je 12,3 i kada to vidio, moramo se doista zabrinuti ne samo za našu županiju, nego i za cijelu Hrvatsku. Moram reći da nas je u zadnjih deset godina manje za 385 tisuća, a to je više nego jedan Split. Izgubiti jedan Split u deset godina demografska je katastrofa. U našoj županiji smo izgubili oko 14 tisuća ljudi, a to su gotovo jedni Križevci ili 17 Legrada. Nažalost, još nisu objavljeni podaci o starosnoj strukturi, a ti su podaci vrlo važni.
Mislite li da su najnoviji rezultati popisa nekoga iznenadili?
Mislim da nisu nikoga iznenadili, osim možda tog stavka o katolicima.
A to se, čini mi se, nepravedno gurnulo u prvi plan.
Da jer je to očito ovdje najveći problem. Ovaj pad shvaćamo kao normalni trend, a pad broja katolika nije normalni trend. Ljudi su se iznenadili, iako broj agnostika i ateista u zapadnoj Europi raste, a raste i kod nas, no znatno sporije.
Slični su i podaci o nacionalnom sastavu.
Tako je i tu u oči bode što je u postotku stanovništva nešto manje Srba, no minimalno manje i treba reći da je to normalan proces. Naime, oni pretežito žive u manjim naseljima, a tamo je normalni proces depopulacije brži. Zanimljiv je, recimo, znatan porast Roma jer se oni dobrim dijelom izjašnjavaju kao Hrvati, a tu je dobar primjer Drnje. U Drnju se tek 20 ljudi izjasnilo kao Romi, a tamo je naselje u kojem sigurno ima stotinjak Roma. I to je opet normalni proces jer se oni u zemljama u kojima žive sve više izjašnjavaju kao matična nacija. Zanimljivo je da općine koje su udaljenije od gradova imaju nevjerojatno monolitan nacionalni sastav pa Novo Virje prema popisu ima 99,2 posto Hrvata, a tako je i u Podravskim Sesvetama i slično. Naravno, u Rasinji i Sokolovcu tradicionalno žive Srbi pa ih tamo ima više, no opet manje nego 2011. godine.
Koji su, po Vašem mišljenju, razlozi za ove poražavajuće rezultate? Prvo na razini Hrvatske, a onda i naše županije?
Razloga ima mnogo, no dva su osnovna. Jedan je stalan pad nataliteta, a mortalitet se uglavnom održao na istoj razini. Događa se to da smo došli u škare gdje već dvadesetak godina imamo više umrlih, nego rođenih. Stanovništvo je raslo krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a onda od osamdesetih godina pada. Virje je došlo na oko 20 rođenih, a početkom 20. stoljeća je imalo 200 rođenih.
Virje je, ako se ne varam, u Jugoslaviji slovilo za jedno od većih sela u Hrvatskoj.
Tako je, zvali su ga ‘najveće selo u Hrvatskoj’. Virje je nekada imalo 6500 stanovnika, a danas ima 2300 stanovnika.
Vratimo se ipak na razloge loših rezultata.
Da, prvi je pad nataliteta, a to je uzrokovano porastom životnog standarda što je vidljivo i u Europi i svijetu. Što je viši standard, manje je djece. Ljudi žive sve bolje, prije će kupiti automobil nego imati dijete. Djeca više nisu potrebna niti u poslu, poljoprivredi… Nekada su djeca bila potrebna i kao radna snaga u obitelji. Dakle, povećanjem standarda i školovanosti pada natalitet, a tu je još i iseljavanje.
I sad kad se to spoji…
Iz našeg kraja je iseljavanje počelo još početkom 20. stoljeća, intenziviralo se sedamdesetih godina kada je real-socijalizam pustio ljude da mogu ići van, a i u najnovijem razdoblju ljudi odlaze jer su mogućnosti zarade veće nego doma. Ljudi idu tamo gdje je bolje pa čak i oni koji ovdje imaju posla. Razlika je samo u tome što su nekada odlazili nekvalificirani, a sada nam odlaze školovani ljudi. To su ljudi u koje smo uložili ogromne novce, a koji sad zarađuju u drugoj zemlji, to su veliki problemi.
Demografske su mjere zakašnjele i zapravo konkretnih mjera niti nema.
Jako ih je malo, mogu konkretno reći i koje su, a bit će teško ili nemoguće u kratkom roku popraviti našu demografsku sliku. Nažalost, mi već dvadesetak godina ne poduzimamo ništa, demografske su mjere previše skromne da bi promijenile trend. Najvažnija je mjera stimulirati ostanak ljudi i nataliteta. Postoje mjere poput izgradnje vrtića…
To su istovremeno iste one stvari za koje smo ustvrdili da smanjuju natalitet.
To je ipak drugo od povećavanja standarda života… Uglavnom, takve mjere i one poput besplatnih udžbenika i slično su toliko minimalne da nemaju nekakvog značajnog utjecaja na ovo zabrinjavajuće stanje stvari. Nisu niti Nijemci ništa uspjeli napraviti, uspjela je samo Francuska i skandinavske zemlje, no oni jaku demografsku politiku provode već više od pola stoljeća. Mi demografi smo pobrojali nekih 15 osnovnih demografskih mjera u koje bi godišnje trebalo uložiti barem 5 milijardi kuna što zapravo i nije puno jer mi s odlaskom naših školovanih ljudi gubimo ogroman kapital, puno veći od ovog koji bi trebalo uložiti. Prognoze su, ako se ovi trendovi nastave, izuzetno crne jer bi do 2100. godine broj stanovnika u Hrvatskoj pao na 2 milijuna.
Pa što se onda još može učiniti?
Važno je voditi dobru imigrantsku politiku. Imigranti su ključno pitanje gdje bi prije svega trebalo u Hrvatsku vratiti hrvatsku zajednicu u svijetu, a onda bi se trebalo okrenuti i drugim narodima, onima s prostora bivše Jugoslavije koji poznaju naš jezik i naš mentalitet. S druge strane, integracija je opet dugotrajna i skupa…
Svakako je lakše integrirati ljude s balkanskog područja ili one koji već znaju jezik i kulturu od nekih drugih naroda…
Tako je, a ako tu nije dovoljan bazen, mogu se integrirati i ljudi s udaljenijih krajeva. Tu bi trebalo napraviti sustavni plan, plan vođenja imigrantske politike i poduzeti odgovarajuće mjere. Tu su najzanimljiviji Hrvati iz Južne Amerike jer je tamo standard niži nego ovdje. Tih povratnika već ima, no vrlo malo.
Na početku ste spomenuli da još nisu izašli podaci o starosnoj strukturi pa me za kraj zanima što očekujete od tih podataka?
Po prilici točno znam što će se pokazati. Stanovništvo u grupi do 15 godina starosti ne bi smjelo pasti ispod 20 posto, a ono starije od 65 godine ne bi smjelo zauzimati više od 12 posto stanovništva. Ako to nije tako, natalitet još brže pada. Kod nas je starijeg stanovništva preko 25 posto, a mladih je oko 10 posto. To je velik problem i mislim da će se taj trend u odnosu na 2011. čak i ubrzati, možemo očekivati još gore rezultate. Zbog toga se smanjuje broj fertilnih žena, žena od 17 do 45 godina starosti. Mi po fertilnoj ženi imamo samo 1,6 djece, a da bi se natalitet održao na običnoj reprodukciji ili, drugim riječima, da bismo zadržali isti broj stanovnika, trebali bismo imali 2,2 djece po fertilnoj ženi. I to je tek reprodukcija, niti slučajno rast. Tu se vidi da popravka i načina za pomak bez konkretnih mjera više nema.
