[KOLUMNA] Ispada da osobe s invaliditetom nisu poželjni turisti

Ovo ljetno vrijeme i užurbanost se osjeća svuda u našem gradu. Toplo i ugodno vrijeme prigoda je za više druženja, više događanja na otvorenom i zanimljivih informativnih sadržaja. Baš ove godine poznanici i prijatelji mi često imaju potrebu prepričati osobne doživljaje s putovanja. I ugodne i neugodne. Od svega ispričanog što čujem primjećujem, i to me raduje, da moji i prijatelji i poznanici, na putovanjima zapažaju koliko je neko mjesto arhitektonski pristupačno za osobe smanjene pokretljivosti. Dakle, ono sjeme koje sam opisala u prošloj priči „klije“. Ljudi koji do nedavno nisu marili za nas koji ne možemo konzumirati sve sadržaje, odjednom primjećuju gdje se osobe s invaliditetom mogu kretati. To me posebno veseli jer s njima putuju i njihova djeca. A kad roditelj djetetu ukaže na nešto što je dobro ostane duboko „upisano“ u malim glavama koje će jednom, kada budu nositelji ovog društva, znati što je ispravno, a što ne. Iz svega što sam ovoga ljeta čula, da se zaključiti da se u našoj zemlji stanje u području pristupačnosti mijenja na bolje. Dakle, turisti iz drugih zemalja koji imaju bilo kakve teškoće uglavnom mogu ljetovati u Hrvatskoj.

Okrenula sam „nebo i zemlju“, hoću reći potrošila sam pola dana u traženju smještajnih kapaciteta u okruženju. Uzalud

Eh, ali nije to baš tako i u našem okruženju. Uzbuđenje o skorašnjem velikom i poznatom događaju u našem gradu preraslo je odavno i granice grada i županije i države. Gdje god dođem izvan Koprivnice pitanja samo pršte. Želimo doći, gdje možemo odsjesti? Ista pitanja postavljaju potencijalni posjetitelji sa i bez invaliditeta. Razmišljam o tome na ovaj način, čisto ekonomično. Ako svaki posjetitelj popije samo jednu kavu, priljev novca bit će dobar. Dio novca izdvojit će se za izgradnju nečeg što će građanima s invaliditetom olakšati kretanje i neovisno življenje. Iako znam da postoji samo jedan smještajni kapacitet u kojem mogu boraviti gosti u invalidskim kolicima ipak sam krenula onako nadobudno u istraživanje. Okrenula sam „nebo i zemlju“, hoću reći potrošila sam pola dana u traženju smještajnih kapaciteta u okruženju. Uzalud. Tek grad u blizini Koprivnice IMA jednu mogućnost (za to sam jedino znala).

Sva sretna što sam pronašla bar nešto upitala sam za cijenu. Kažu da je cijena sobe koja je prilagođena osobi u kolicima i koja ima prilagođenu kupaonicu duplo veća od cijene sobe koja nije prilagođena osobi u kolicima. Zašto zaboga? Iz svega rečenog nisam mogla shvatiti zašto je tako. Rekli su mi da u toj kupaonici nema ni kade ni tuš kabine. Ravno je kako bi se osoba u kolicima mogla tuširati i u kolicima. Hvala Bogu barem netko je nešto razmišljao kad su ju gradili. Ali ipak me kopalo kako je ta soba skuplja ako je na početku gradnje te kupaonice trošak bio manji (nema kade, nema tuš kabine)?! Pitala sam dalje. Što u toj sobi ima da poskupljuje cijenu u odnosu na sobu koja nije prilagođena osobi u kolicima? Nema ništa. Samo su kreveti odmaknuti više jedan od drugog nego u sobi koja nije prilagođena za osobe s invaliditetom. Ni jedan argument ne drži vodu da cijena noćenja prilagođene sobe za osobe s invaliditetom bude skuplja u odnosu na ostale.

I tako… skorašnji važan događaj u našem gradu neće biti dostupan svima na jednak način. Iako ti potencijalni gosti imaju odličnu platežnu moć, nemaju mogućnost potrošiti na jednak način kao gosti bez invaliditeta. Jer, ponekad 100 kuna gosta s invaliditetom ne vrijedi jednako kao 100 kuna gosta bez invaliditeta.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com