Kad bi imala priliku popričati s mlađom verzijom Dragane rekla bi joj u jednom dahu puno toga.
Rekla bi joj da je život jedan veliki vrtuljak, na nalete predivan, a na nalete turoban i tužan. Rekla bi joj da to nije ništa čudno i neka ju ne plaši, ali neka se ne žuri odrasti. Neka jedva ne čeka dan kada će smjeti staviti sjenilo na oči, neka jedva ne čeka dan kada će potrošiti svoj prvi novac misleći da ju to čini odraslom. Neka jedva ne čeka dan kada će početi živjeti samostalno.
Neka jedva ne čeka ništa, neka samo uživa u trenutku.
Neka što više hoda bosa, neka osjeti što više te predivne slobode, neka se što više smije i neka se smije još glasnije i zaraznije. Neka se ne srami što se prerano počela pretvarati u ženu. Neka se ne srami svojih grudi i bokova već u 4. razredu osnovne škole.
Neka nosi što više haljinica i kratkih hlačica iako misli da njene nogice nisu za to. Rekla bi joj da nije sramota što se ne želi igrati s barbikama i da se ne mora igrati s njima zato jer to svi drugi rade. Rekla bi joj da su dječaci većinom u tako maloj dobi smotani i podbadaju zato jer joj ne znaju drugačije prići. Ponovila bi joj da se ne srami što se prerano počela pretvarati u ženu. Rekla bi joj da se ne skriva iza širokih majica.
Rekla bi joj da nisu svi ljudi isti i da ne može očekivati iskrenost i dobrotu od svake osobe na koju naiđe u svom životu, htjela bi da je toga bila svjesna puno prije nego je toga svjesna postala. Rekla bi joj da se nikad ne mijenja i da uvijek ostane iskrena i svoja iako će joj to ponekad i naškoditi.
Rekla bi joj to i puno svega drugoga još puno prije nego je postala mlada žena u dvadesetima.
A onda su je dostigle i te godine. Kao i svaku od nas. I snašle smo se i u njima. Uživale i živjele. Smijale se i plakale.
Kad bi imala priliku popričati s mlađom Draganom iz tog perioda rekla bi joj da nikad ne prestane blistati. Da se nikada ne pravi manjom od onoga što je zato jer se nekome takva ne sviđa. Rekla bi joj da se ponekad treba i prestati truditi koliko god želiš da nešto uspije. Rekla bi joj da ponekad treba odmahnuti rukom ili pokazati srednji prst koliko god da bi ta radnja bila usmjerena prema osobi koju u tom trenutku voli. Rekla bi joj da se i dalje ne srami svoje guze i bokova i da što više nosi te tajice na tjelesni ili dok se rola jer ne moraš biti kost i koža da bi se sviđala samoj sebi i drugima.
Gledala sam neki dan s prijateljicom fotke iz naših studentskih dana, a na slikama sam vidjela jedno malo, slatko biće, nasmiješeno od uha do uha, konfekcijskog broja 36/38, sa sjajom u očima, obučena u tuniku da prekrije guzu ili u neke široke hlače da se bokovi ne bi nazirali. I prođe mi glavom ‘Budalo jedna, 4 do 6 konfekcijskih brojeva si bila manja, bila si zdrava, bila si sretna, bila si puna života, a skrivala si se, a da toga do kraja nisi bila ni svjesna.’
Skrivala si se, a da toga nisi bila ni svjesna jer da si bila svjesna ne bi te iskrene sreće na tvome licu bilo nit bi ostala zabilježena.
Dvadeset i kusur godina staroj Dragani rekla bi da ne traži uvijek u svima samo dobro, rekla bi joj da i govno u sebi ima dobrote, ali nije na njoj da kopa po njemu i traži tu dobrotu. Neka nekad ne prlja ruke s drekom. Neka sebe stavi na prvo mjesto.
Rekla bi joj da nikad, ali nikad ne izgubi sebe. Rekla bi joj da će biti slaba i da će ponekad ipak iznevjeriti samu sebe, ali nema veze, život je jedna velika lekcija, neka ne bude gruba prema sebi jer na greškama se uči. Rekla bi joj da je istu grešku ponekad dobro i ponoviti jer ponavljanje je majka učenja, ali neka se ne mrzi zbog toga jer realno gledajući da nije htjela ponoviti, ne bi to napravila. Rekla bi joj da nikad ne žali za svojim odlukama ako ih je stvarno sama donijela. Sve su to njezini odabiri i nikome ne treba polagati račune. Rekla bi joj da više priča i onda kad joj se govorilo da previše priča. Rekla bi joj da više i glasnije pjeva i onda kad joj se govorilo da nema pojma o pjevanju. Rekla bi joj da nikad svoju šarenu odjeću i veselu dušu ne zamijeni crnom tkaninom i sputanom dušom. Rekla bi joj da vjeruje u sebe i kad oni najbliži u tom trenu u nju ne vjeruju. Rekla bi joj da je dobro sumnjati u sebe također i neka ju to ne plaši. Neka pronađe predivnoću i u neprospavanim noćima u kojima je razbijala svoju glavicu, rekla bi joj da su razgovori sa samom sobom itekako prijeko potrebni (iako je ona to oduvijek znala), ali neka ju to ne plaši jako, dobro je preispitivati se, ali bitno je i dokučiti zbog čega ili zbog koga je došlo do tog preispitivanja.
Rekla bi joj da je ponekad ‘Hvala, odjebi’ puno zdravije nego puštati toksične ljude u svoj život dozvoljavajući im da ju vuku u svoje crnilo.
Rekla bi joj da svaki, ali svaki odnos je dvosmjerna ulica.
DVOSMJERNA ULICA.
Koliko daješ, toliko i zaslužuješ. I točka. Sve manje od toga nije dobar i zdrav odnos. Rekla bi joj da se makne. Makne od ljudi koji njezinu energiju crpe kako bi im u njihovom sebičnom sjebanom svijetu bilo bolje, dok ona polako gubi sebe. Rekla bi joj da nije sramota reći jasno i glasno što od nekog želiš, veća je sramota prešutjeti. Rekla bi joj da svaka ljubav i svako prijateljstvo je praktički jedno te isto, gradiš ga, zalijevaš, tetošiš, maziš, češkaš, gladiš, poštuješ, ne varaš, ne iznevjeruješ, daješ, ali i primaš.
Rekla bi joj da je puno toga dobro napravila, ali da si je ponekad i naštetila.
Rekla bi joj da nema veze ni što si je naštetila jer sad, u svojim tridesetima, je itekako sretna osoba.
Rekla bi joj nije problem što se nije uklapala u isti kalup kao i mnoge cure/žene koje su bile ili jesu dio njezina života jer i dalje je sretna što je bila i ostala takva.
Rekla bi joj da uživa u trenutku jer će i sa svojih trideset uživati u životu, na malo drugačiji, ‘apgrejdan’ način. Rekla bi joj da se neće bitno promijeniti u tridesetima i neka prestane sumnjati u sebe u svojim dvadesetima. Rekla bi joj čuda.
Ali, bojim se da me ne bi poslušala i da me može čuti.
Divljakuša. Uvijek po svome dere.
Rekla bi mi garant ‘ Ok, fala, al ajd ti mene pusti da ja to sama sve proživim, znaš da ni ti ne bi mene poslušala da sam se ja našla sad u tvojoj ulozi’. I volim ju zbog toga.I znam da bi svi mi kad bi mogli udijeliti, udijelili puno savjeta mlađoj verziji sebe.
Nadam se da je više tih divljakuša na ovom svijetu koje bi starijoj verziji nas rekle ‘Stara fala, al okani me se. Znaš i sama da si uvijek lupala u stranu i po svom’.
Živjeli vi meni! Volite se. Volite druge. Radite po svom. Budite što jeste.
