[KOLUMNA] Mališani i odrasli vide osobe s invaliditetom na potpuno različit način

Nije li ljudski život sličan izrastanju drveta? Posadiš sjeme, njeguješ ga i „oblikuješ“ kako želiš i nadaš se da će izrasti u moćno i snažno drvo ili u moćnog i snažnog čovjeka.

Oblik tog budućeg drveta, kao i čovjeka, ovisi o onom tko ga je zasadio ili rodio, brinuo da ima sve što mu je potrebno za siguran rast. Drvetu je potreban čovjek koji će njegove grane podupirati kada zapušu snažni vjetrovi da mu ne slome grane. Djetetu je za to potreban roditelj, odgajatelj, skrbnik, svejedno – samo da je snažan, brižan i pun ljubavi. Životni vjetrovi djeteta koje je rođeno kao palčić ili s nekom teškoćom pušu puno snažnije i lakše ga „otpušu“. Jačanje zajednice za prihvaćanje malih palčića od najranije dobi je važno i značajno. Najbolje mjesto za to je dječji vrtić. Izvor nevjerojatnih mudrosti u tako malim ljudima. Vizualni doživljaj svakako je najjači, stoga je poučavanje predškolaca idealno s lutkama.

Nedavni Međunarodni dan osoba s invaliditetom bio je prigoda da saznam koliko te mudre glavice znaju o različitosti i znaju li tko je to osoba s invaliditetom. Uzela sam tako lutkicu u kolicima i započela ozbiljan razgovor sa petogodišnjacima. Iznenadila sam se kada sam im pokazala lutku u kolicima da nije bilo pitanja zašto je u kolicima. Za razliku od pitanja kada ju vide odrasli. Oni ju uglavnom ne uzmu u ruke ili ju vrlo brzo odlože kao neupotrebljivu za igru s djecom. Zbunjena reakcijom djece, odnosno njihovim nereagiranjem, postavila sam im pitanje znaju li zašto je lutkica u kolicima? Bilo je izuzetno mudrih odgovora, no jedan je bio posebno zanimljiv. Jedna djevojčica je rekla da je lutkica u kolicima jer ju boli grlo. Pitala sam ih da li njih roditelji stave u kolica kada ih boli grlo? Naravno da ne. Pitala sam dalje isto pitanje ustrajući dok ne dobijem pravi odgovor. Jedan dječak je rekao da lutkica kašlje i zato je u kolicima.

Ne mogu reći da mi odgovori nisu izmamili osmijehe, ali i ogromnu radost u srcu. Ovi maleni nisu uopće obraćali pažnju na način kretanja lutkice pa tako i na osobe koje susreću koje se teže kreću. Srce mi je bilo ispunjeno srećom, vjerom i nadom. Ova zemlja bit će najljepše mjesto za život. Kao u crtiću „Čudesna šuma“ u kojoj raste čarobni hrast ispod čije krošnje vlada sklad, ljubav i tolerancija.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com