[KOLUMNA] Nesporno je da je Ministarstvo jedini krivac što je u Kampusu još zatvorena studentska menza, ali neki se jako naslađuju problemima Sveučilišta Sjever

Gdje su granice ponižavanja Koprivničanaca i Podravaca od strane Vlade i institucija koje čvrsto kontrolira HDZ? Nema ih. Promjenjiva je jedino taktika relativiziranja problema kad neki skandal izbije na površinu. Tako je to ovih dana bilo i s brzom cestom pa su, sudeći prema tekstovima na portalima, iz Hrvatskih cesta i tvrtke koja bi trebala izvoditi radove stigle poruke da samo što nisu upalili bagere. Kada će to biti, opet nije poznato. Izvjesno je da je kupljen još pokoji tjedan. A onda će, što i kalendar kazuje, nastupiti lošije vrijeme pa ne bi imalo smisla uprljati te iste bagere. Saznat ćemo da je rano proljeće kao stvoreni termin za tko-zna-koji početak. Prekrasno bi bilo da jednom i mi skeptici, što je u hrvatskoj zbilji drugi izraz za realiste, budemo demantirani. Šanse baš i nisu prevelike.

Još nam se obraz crveni od cestovne pljuske, a već je stigla nova, jednako tako neugodna za ambicije Koprivnice kao jednog od hrvatskih sveučilišnih gradova. Riječ je o Sveučilištu Sjever, točnije o njegovom ovdašnjem Sveučilišnom centru. Zacijelo nema iole informiranijeg Koprivničanca koji nije upoznat barem s osnovnim crtama kalvarije koju je to javno sveučilište, proje toga u formi Medijskog sveučilišta, proživljavalo u počecima svog rada. Zagrebačko se sveučilište zbog svojih prepoznatljivih interesa žestoko protivilo njegovu nastanku, a potporu je dobilo i u nekim medijskim krugovima, nažalost i u jednom malom ali vrlo glasnom koprivničkom kružoku.
Motivaciju za sve te napade na Sveučilište Sjever ni danas nije lako dokučiti. Puno je veći problem bio, međutim, u tome što je predvodnica tog neobjavljenog rata protiv sjevernjaka, dijelom i iz osobnih razloga, bila bivša ministrica Divjak. Trenutna nevolja proizlazi iz činjenice da je u resornom ministarstvu ostalo još njenih istomišljenika koji određuju materijalne statuse cjelokupne akademske zajednice. Sveučilište Sjever, unatoč uvjerljivo najmanje sredstava koje po raznim osnovama dobiva od države, drugi je godinu zaredom uvjerljivo najbolje među javnim sveučilištima po postotku popunjenosti kvota na svojih studijima. To je lako provjerljiva činjenica, jer su podaci o upisima svima dostupni. Usto, naše je sveučilište peto po broju ukupno aktivnih studenata, a ispred su samo Zagreb i tri velika regionalna centra. Još je prošle godine preskočen Zadar, dok su sveučilišta u Puli, Dubrovniku i Slavonskom Brodu osjetno manja.

Privatni koncesionari u gubitku su sa svakim prodanim obrokom

Što se to ovih dana, unatoč navedenome, lošega dogodilo? Koprivnički jer centar krenuo bez studentske menze, koji je dio naizgled osiguranog standarda svakog studenta javnih sveučilišta. Odmah su se pojavili i zluradi komentari, mahom anonimni, koji su sugerirali da je to odraz nesposobnosti vodećih ljudi koprivničkog centra, zbog čega je dio studenata navodno požalio što se tu uopće i upisao.
Istina je, što je također lako provjerljivo, potpuno drugačija. Prije svega, Koprivnica je jedino hrvatsko sveučilišno središte koje je samo gradilo svoju menzu, u što je utrošeno gotovo četiri milijuna kuna. Usput rečeno, među rijetkima je koji je sagradilo i opremilo i nastavnu zgradu. Sada je pri kraju i uređenje zgrade na prehrambenu tehnologiju, također iz vlastitih sredstava. Mnogima, dakle, sve daje država, no mi na politički nepodobnom sjeveru to moramo činiti sami. Naime, iz vlastitih su sredstava i u varaždinskom središtu dva velika nastavna projekta. Posebno je mračna epizoda bila vezana uz drugu nastavnu zgradu u koprivničkom Kampusu, za koju su dobivena sredstva iz fondova, a onda je bivša ministrica to jednostranom odlukom preusmjerila na druge projekte. U međuvremenu je sudski potvrđeno da je odluka bila protuzakonita, ali sredstava za obeštećenje Sveučilišta Sjever naprosto nema.

Vratimo se na nesretnu menzu. Kako Koprivnica nije dobila ni svoj Studentski centar, unutar kojega su u drugim središtima i studentski restorani, ali i izvori zarade, koncesiju za pripremu hrane prošle je godine imao KTC. Ove se godine ta trgovačko-ugostiteljska tvrtka nije javila na natječaj, niti je to palo na pamet bilo kome drugome. Razlog je više nego jasan. Po strogim normativima ministarstva i aktualnim cijena namirnica, prosječni studentski obrok nije moguće pripremiti za manje od 40 kuna. S druge strane, vrijednost dotacije ministarstva po glavi studenta i participacija po iksicama od prosječno šest i pol kuna zajedno dosežu 27 kuna. Privatna tvrtka, dakle, na svakom obroku gubi oko 13 kuna. Što je obroka više, veći je i gubitak.
Iako je jedino ono zaduženo za studentski standard, ministarstvo ne želi do daljnjega mijenjati pravilnik koji je izgubio svaku vezu s realnim stanjem na tržištu. Razlog je vrlo ciničan: tako svaki studentski restoran mora misliti na što veću racionalizaciju, ali kako se ipak nemoguće pokriti u takvim ‘škarama’ cijena, studentskim će centrima rebalansima biti pokriveni gubici. Desetljećima se to radilo i bez aktualne visoke inflacije i enormnog rasta cijena hrane. Privatnim koncesionarima taj gubitak, dakako, neće biti pokriven. Iz ministarstva su lakonski poručili da ogromnu razliku u cijeni pokrije samo Sveučilište Sjever, što je sigurni put i u njegov financijski kolaps.
Saznajemo da se razgovori o eventualnom rješenju tog problema u tijeku, no rezultati se još ne naziru. Za to vrijeme studenti trpe zbog uskrate od iste te države formalno zagarantiranih prava, dok je sveučilišna uprava na rubu živaca. Neki se, pak, zbog tih nevolja, čije je izvorište stotinu kilometara udaljeno od Koprivnice, jako naslađuju. Tužno i istinito.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com