„Što da mu kupim za Božić/rođendan/Valentinovo… može prijedlozi molim vas, treba mi nešto posebno?“
Pitanje na koje sam svako malo znala naletjeti u nekim „ženskim“ Facebook grupama, pitanje koje me znalo toliko uznemiriti da sam iz 99% tih grupa izašla. Pitanje na koje sam i neki dan naletjela.
Pitanje kojim, u svim mogućim verzijama i načinima postavljanja, mene pitaš (i sve nas u grupi) što da mu kupiš. Pitanje koje me zna razljutiti. Pitanje na koje bi ti ja odgovorila s masu potpitanja. Ali, ne odgovaram, već izađem iz grupe. Jer znam da će moja pitanja pokrenuti lavinu drugih komentara, a to mi se #nedanikako.
Naučila sam da je lakše maknuti se iz okruženja koje ti ne znači ništa ili malo, nego ostajati u njemu i postajati čangrizava osoba.
Ali, curo pitala bih te nešto.
Pitala bih ja tebe sad nešto kad već ti mene pitaš što da mu kupiš za Božić ili rođendan ili nešto petsto osamdeset šesto.
Tko si ti? Što te čini osobom? Što su tvoje strasti? Što te pokreće? Što ti potiče sjaj u očima? Od kud si? Što radiš? Tko si ti? Znaš li odgovore na ova pitanja?
Pitala bih te tko je taj dečko s kojim si u vezi? Što voli? Čime se bavi? Što ga čini čovjekom? Koji su mu snovi? Koji su mu ciljevi? Što ga ispunjava? Voli li više mačke ili pse? Voli li zmije? Ima li zamorca doma? Je li glazba velik dio njegova života? Voli li više zelenilo ili beton? Voli li igrice? Zanima li ga povijest? Voli li svemir? Voli li zvijezde? Bavi li se nekim sportom ili više voli opuštanje uz masažu? Voli li adrenalin ili mirne večeri provedene s tobom u krevetu? Čita li knjige? Kakve knjige čita? Što ga veseli u životu? Što samo ti znaš o njemu?
Pitala bih te još stotine pitanja. Postavljala bi ti ih toliko dugo dok ne bih došla do zadnjeg, a ono bi glasilo – Curo, tko si točno ti i zašto mene nepoznatu pitaš što da kupiš svome dečku za neku prigodu, zašto smatraš da bih ja znala što on, kojeg ne znam isto kao ni tebe, želi? Poznaješ li uopće osobu s kojom si u vezi?
Već sam nekoliko puta rekla da smatram da je jako lako kriviti muški spol za sve. Najlakše je u globalu svaliti krivnju na njih i samim time maknuti i tračak sumnje da možda sa ženama nešto ne štima.
Muškarce se prezentira onim manje osjećajnim spolom. Nezainteresirani su za komunikaciju. Operi im gaće, složi ručak, zadovolji u krevetu i on sretan, a ti jadna, tužna i sama i neshvaćena, ali, voliš ga pa ostaješ. U svakom slučaju, po nekom starom nahođenju, muškarci su živine, a žene slabiji i plah spol. Ne znam tko se još toga drži ko pijan plota, ali očito je da ovakva uvriježena mišljenja nalaze svoje poklonike, ali i provoditelje. Nažalost.
Ja bi tebe curo pitala što si ti točno učinila da upoznaš osobu s kojom si? Koliko si vremena provela promatrajući ga i proučavajući, razmišljajući što te privuklo njemu? Kada si zadnji put kroz razgovor saznala neke detalje o njemu koje malo tko zna? Kada si zadnji put pogledala svog čovjeka i rekla samoj sebi – Kako ga volim jebote, volim sve što je i sve što ga čini upravo takvim kakav je. Volim što fućka svoju najdražu pjesmu dok se pokušava smiriti. Volim što nosi te blesave Micky Mouse čarape kao da je dječarac. Volim što znam da je u čitavom svom neskladu sasvim organiziran. Volim što znam da toliko obožava lijepa penkala i nalivpera i da ih ima doma pune tri kutije. Volim što točno znam kako se osjeća kad ga pogledam u oči. Volim što znam kako ga mogu nasmijati. Volim što znam da se boji visine i da bi mu skakanje padobranom bio najgori poklon ikad. Volim što znam sve njegove strahove. Sve njegove nade. Volim što znam da bi bio sretan i da mu skinem najdraži film i složim nam mali tabor na krevetu, opskrbim nas grickalicama i poklonim mu mirnu zajedničku večer. Volim što znam da si dugo mašta o onom satu koji ti mjeri SVE kaj ti ne razumiješ, ali si uz njega počela razumijevati. I tisuće drugih sitnica.
Kad si se zadnji put potrudila upoznati čovjeka s kojim si u vezi?
Jesi li se uopće trudila?
Pomisliš li ikad da pitaš krive ljude što mu trebaš pokloniti? Je li ti barem malo neugodno što si nas to uopće priupitala?
Shvaćaš li da za manjak inspiracije i kreativnosti za poklon svome dečku, postoje uvijek dobri stari prijatelji u obliku ljudi, ali i dobri stari prijatelji – parfem, set za tuširanje, čarape, bokserice i tko dalje. Shvaćaš li da ti za ovako jednostavne odgovore poput parfema ne trebam ja?
Shvaćaš li da sebi trebaš postaviti pitanje što radiš s njim ako pitaš mene koju ne znaš i bespuće interneta, što bi tvoj dečko, a da je simpatično i drugačije, HTIO dobiti na poklon?
Probaj drugi put pitati njega, ako već nemaš ideju. Možda samu sebe iznenadiš i obraduješ ga poklonom koji si on u stvari želi.
Nije sramota pitati što želi. Nije sramota kupiti dobar, stari, provjereni poklon – parfem. Nije sramota kupiti čarape. Nije sramota imati manjak inspiracije.
Ali, tužno je pitati nepoznate ljude što da kupiš svome dečku za rođendan, a da bude kreativno i posebno. To što je za njega posebno trebaš znati samo ti.
Zar stvarno živimo u svijetu gdje je važnije biti u vezi i moći reći da imamo nekoga, nego iskreno poznavati tu osobu?
Nadam se iskreno da nije.
