Što to točno znači „muškarci se boje jakih žena“?
Tko je i je li točno definirao pojam „jaka žena“?
Tješe li se žene koje su „neprihvaćene“ od strane muške populacije sa tom izjavom „muškarci se boje jakih žena“?
Tko određuje tko je „jaka žena“, koji su to kriteriji koje trebaš zadovoljiti da bi bila ta „jaka žena“?
Ovo su pitanja kroz koja zadnjih par dana prolazim i ne nalazim odgovor, ne nalazim univerzalan odgovor koji bi se mogao primijeniti na sve žene ovog svijeta.
Ne znam mogu li se složiti da me/nas se muškarci boje jer smo jake.
Možda je ipak stvar u tome da ti neki muškarci koji su bili dio našeg života neki duži ili kraći period, jednostavno nisu muškarci za nas. Možda nije bitna naša „jačina“ već jednostavno je niz drugih faktora doveo do toga da u krajnju ruku kada je ljubav u pitanju „nismo dobile tog nekog kojeg smo si željele“.
I tako si dajem već par dana odgovore i vrtim se u krug i ispočetka i shvaćam da o pitanju jake žene ne mogu dati univerzalan odgovor jer sve smo drugačije, sve smo na neki način jake, hrabre, neustrašive.
Čitaš li ovo i misliš li „ovo su odvratne osobine, ovakvu osobu ne želim u životu“?
Ili ti je prošlo glavom „pa kaj fali ovome pa to je to“
Jesam li ja (ili ti) jaka žena koje se muškarci boje zato jer sam glasna, kako ste mogli i pročitati u prošloj kolumni, zato jer me ne dira što će nepoznati ljudi misliti o meni na osnovi onog kaj dopire do njih vidom i sluhom?
Jesam li ja (ili ti) jaka zato jer sam svjesna da sam sposobna brinuti se za sebe, zato jer u svakom trenutku znam da imam ljude koje volim oko sebe, ali uvijek ću se prvo osloniti na samu sebe i preživjeti kako god da okreneš?
Jesam li ja (ili ti) jaka žena zato jer hrabro i ponekad dječački neustrašivo ganjam sreću i u životu donosim samostalno odluke koje me čine još sretnijom osobom iako u tom trenu svima oko mene izgleda da sam luda. Luda što dajem otkaz i odlazim na „gori radio“. Luda što se mičem iz sredina u kojima mi ne paše pa makar to značilo da idem s konja na magarca. Ali ne znaju oni da ja odmah u glavi vidim da će taj magarac postati konj. I postane. U 99% slučajeva postane.
Jesam li ja (ili ti) jaka žena zato jer mi ne treba muškarac da bih bila izgrađena osoba. Ili zato jer ne tražim kao manijak svoju „bolju polovicu“.
Jesam li „jaka žena“ zato jer svaku svoju suzu sama obrišem ne čekajući princa na bijelom konju da me spasi. Jer znam da sama sebe trebam spasiti uvijek i zauvijek. Pomoć dobro dođe, lijepo je imati nekoga, normalno je (ako se mene pita) imati nekoga, ali nije nužno. Nije nužno imati nekoga uvijek i pod svaku cijenu.
Čitaš li ovo i misliš li „ovo su odvratne osobine, ovakvu osobu ne želim u životu“? Ili ti je prošlo glavom „pa kaj fali ovome pa to je to“.
Je li stvarno moguće da jaka žena svojim (otprilike gore) navedenim osobinama toliko odbija muškarca i plaši da on počne bježati glavom bez obzira jer se ne može i ne želi nositi sa time.
Pa moguće je, ali s druge strane, takav ti ženo moja ni ne treba, takav koji bi te prisložio zato jer ga plaši tvoja osobnost, karakter, energija. Pisala sam već i o tome pa se nećemo vraćati na to. Ali kad malo bolje sagledamo sliku, je li nužno reći da TAJ koji te je odbio je „muškarac koji se boji jake žene“?
Nije li jednostavno „muškarac koji nije za tebe“? Nije koliko god da si ti možda htjela da je.
Kad pričamo o tim nedamisevišestavljatnavodnike jakim ženama u poslovnom svijetu, a s druge strane kad čitam što se sve događa ženama i kako su šikanirane na svojim radnim mjestima od muške populacije, počnem se okretati i pitam se pa gdje ja to živim da ja to nisam doživjela. Pa koje su to žene, jer oko mene su sve same divne žene koje su u životu uspjele samo zato jer su se trudile, samo zato jer su same sebe gurale naprijed, samo zato jer nisu išle preko leševa do karijere, samo zato jer imaju svoje ja, samo zato jer ne pristaju na manje od onog što zaslužuju, ali znaju da je dugačak put do cilja i spremne su ga proći, spremne su ga proći, ali pod svojim uvjetima koji su se prilagođavali tuđima sve dok je bilo izdržljivo, ako im nije pasalo otišle su. Otišle i tražile sreću negdje drugdje. Borile su se.
To su žene zmajevi.
To su žene (OSOBE) kojima se ne treba diviti, kojih se ne treba bojati, to su osobe koje pravi ljudi ZNAJU cijeniti i ZADRŽATI u svom životu. Možete li zamisliti da sad sve ovo i još masu onih vlastitih skrivenih vrlina jednostavno počnete sputavati radi tamo nekog koji se boji „jake žene“?
Ja se nadam da NE MOŽETE i da NE ŽELITE to zamišljati.
Na samom kraju, ne mogu, a da ne nadodam dio teksta iz stare kolumne, a koji ima veze s „jakim ženama“ :
Čitam neku kolumnu na netu i naiđem na ovu rečenicu:
“Daj budi žensko, napudraj nos, stavi štikle, nabaci lažni osmijeh i proći će.”
Ako me kaj razljuti, onda je to ovaj stav. Stav mnogih žena. Nabaci štiklu i problem će proći!? Koja je poanta toga?! Pitam te ja – curo, ženo? Koja je poanta zanemarivanja vlastitih osjećaja, vlastitih problema, strahova, kriza, tužnih i depresivnih razdoblja, trenutnih ne izlaznih situacija!?
Tko je rekao da je ovo savršen recept za jednu ženu?? Kada? I zašto je to postalo normalno!?
Zašto se bojiš priznat samoj sebi da si loše ako jesi? Zašto imaš potrebu nabacivat štikle i lažni osmjeh kako bi prikrila probleme i jad i tugu? Pitam te ja! Tko ti je rekao da ovakvim činom pokazuješ da si jaka?
Kojoj okolini se moraš dokazivati u dvoličnom vlastitom izdanju!? Kome?
Nekome tko te ni ne poznaje. Nekome koga boli briga za tebe i tvoje probleme. Takvom nekome ti ideš štiklama i lažnim osmjehom pokazivat da si JAKA.
Nisi jaka. Slaba si. Slabić si. Zanemaruješ sebe i svoje trenutno stanje.
Zanemarivanjem i glumom to stanje neće nestat. Problemi neće nestati. Samo ćete još više požderat. Još više učinit depresivnom. Još više ti narušit samopouzdanje. Još više te uništiti, do kraja. A ti glumi. Da si jaka.
Znaš kad si jaka?
Kad sjedneš kod kuće sama sa sobom i usudiš se bit sama. I usudiš se piljit u zid i plakat. I usudiš se družit sa svojim mislima. I plakat još jače. I dopustit da sve negativno i tužno prođe kroz tvoj organizam. Da sve proživiš i osjetiš.
Jaka si kad te tvoji najbliži i najdraži pitaju kako si, a ti iskreno kažeš kako si i ne bojiš se osuda. Jer u krajnju ruku, ako ti i kažu “joj, daj ne seri, nabaci štikle i lažni osmjeh” onda su kreteni. Onda ti nisu iskreni prijatelji. Onda ni oni ne znaju što znači bit pomiren sam sa sobom i voljet samog sebe u najgorem izdanju. Onda ti ne trebaju. Ako se ti nećeš voljet u takvom izdanju, tko ćete??
Neki lik vani koji ćete u tim štiklama riješit, a ti ćeš “zaboraviti” probleme na tih nekoliko minuta?? Ne nećeš. Samo ćeš još dublje potonut i samo ćeš još jadnija bit. A ti nabaci onda i slijedeći dan štikle i lažni osmijeh, dej napudraj taj nos i glumi da si najbolje ikad. Jer to je pojam jake žene! Tako kažu. Neki. Bravo!
Koja jaka žena želite biti vi žene moje? Ova iz svježe i drugog dijela stare kolumne ili ova s napudranim nosom i štiklama? J
Lijepi pozdrav svima. S vama je bila Dragana Pandža. Kako je biti slobodna trideset godišnja žena u malom gradu Koprivnici? Lijepo. Jako lijepo. Detaljnije pročitajte već slijedećeg petka u našem zabavnom dijelu portala, a do tada upalite i RGP na 94,1 fm.
