‘Kroz glavu mi je prolazilo hoću li se više uopće vratiti na teren. Nisam mogao ni hodati…’

Mladi Koprivničanac Matko Zirdum nogometaš je koprivničkog kluba Slaven Belupo u kojem igra na poziciji stopera. Matko je sportom okružen od malih nogu, u kvartu, društvu, ali i u obitelji, jer su se i njegovi roditelji bavili sportom, majka Svjetlana bivša je golmanica RK Podravke, a otac Marin poznati je koprivnički košarkaš.


– U školi sam uvijek imao viška energije, uvijek sam ju gledao kroz zabavu, aktivnost, na kraju sam se ipak više posvetio nogometu nego školi – kaže Matko. Njegova najranija sjećanja uz nogomet su igra s dečkima u kvartu, na igralištu na Trgu kralja Tomislava pokraj Željezničkog kolodvora.

– Čim sam bio dovoljno velik da me moji puste da lutam kvartom, od sedam ujutro do deset sati navečer me nije bilo doma, igrali smo po cijele dane, tada sam i zavolio sport i nogomet – kaže Matko.

Kao sedmogodišnjak krenuo je u Slavenovu školu nogometa, trenirao je uz redovnu školu i od samih početaka bio je uvijek među boljim igračima. Osvajali su turnire, Matko se prisjeća da su kao pioniri bili prvaci lige. Jako malo gradova u Hrvatskoj ima prvoligaški klub.

– Za našu Koprivnicu velika je to stvar. Mladi dečki koji sad igraju u školi nogometa, jednog dana će imati priliku zaigrati u prvoj nogometnoj ligi. To je strašno važno, mnogo djece koja se počnu baviti nogometom nikad ne dođe do prve lige – kaže Matko.


Avantura u Dinamu

Kad je imao 13  godina dobio je poziv zagrebačkog Dinama i odselio je u Zagreb.

– Mislim da je tada započela moja ozbiljna nogometna priča. Tada sam shvatio da bih se u životu mogao baviti samo time. Živio sam u Zagrebu, u Dinamovoj kući s još 5-6 nogometaša. Imali smo sve potrebno, to je bilo stvarno super razdoblje, brže smo odrasli i puno toga naučili raditi sami. Igrali smo velike europske turnire, finale s Barcelonom u Mađarskoj, osvojili smo i HNL Kadetsku ligu sa 30 pobjeda u 30 utakmica, bilo je to baš veliko priznanje – kaže Matko.

Foto: Ivan Brkić

Bio je pozvan i u hrvatsku reprezentaciju U-17 kad je imao 16 godina, a radilo se o  pripremama za Svjetsko nogometno prvenstvo u Čileu.

–  Na kraju nisam otišao na Svjetsko, ali sam bio dio te priče. Bio sam i na jednom okupljanju za U-19, a kao senior u Slaven Belupu dobio sam poziv za U-21 reprezentaciju i bio sam u kvalifikacijskom ciklusu za Europsko prvenstvo. To je stvarno bilo super iskustvo i jako sam ponosan što sam bio dio reprezentacije – kaže Matko.

Matko se nedavno oporavio od vrlo teške i ozbiljne ozljede koljena koja mu se dogodila na treningu.


Trenutak koji ga je sputao

– Vratili smo se kasno s puta nakon utakmice u Puli, bio je kraj sezone, već smo malo bili mislima na pauzi i dosta umorni. Sljedeće jutro na treningu noga mi je zapela u travu, koljeno se zarotiralo i odmah sam osjetio da nešto nije u redu. Detaljne pretrage ustanovile si da su mi pukli prednji križni ligamenti i meniskus. Doktori su mi najavili dugotrajan oporavak i bilo je to dosta teško prihvatiti. Prve prognoza su bile šest mjeseci, ali malo se to sve odužilo. Ako se sportaš prerano vrati na teren znaju se desiti rerupture, tako da sam išao nekim sporijim i sigurnijim putem u oporavku – kaže Matko.

Klub mu je omogućio najbolje moguće uvjete za rehabilitaciju, a Matko je od prvog dana kako mu se desila ozljeda, bio vrlo motiviran vratiti se na teren puno jači nego prije.

– Drugačije je kad čovjek krene kroz to sve prolaziti, nisam mogao hodati, nisam mogao sam na zahod. Tada mi je prolazilo kroz glavu hoću li se uopće vratiti na teren i kako će to izgledati. Ali išao sam iz dana u dan, korak po korak, nisam previše htio razmišljati o budućnost, radio sam jako puno na sebi – kaže Matko.

Prošao je rehabilitaciju kod fizioterapeuta Roberta Krčmara u Koprivnici, zatim mjesec dana u Daruvarskim toplicama, a najveći dio rehabilitacije proveo je u Zagrebu u Poliklinici Patela.

Nije bilo lako // Foto: NK Slaven Belupo

– Oni su stvarno najbolji u Hrvatskoj, dali su mi najbolje smjernice i upute, a ja sam stvarno radio i vježbao kao pas, skoro danonoćno. Veliki sam napredak osjetio kad sam se povezao s Predragom Platiša, tada sam promijenio baš puno toga, puno sam radio s njim i na psihičkom razvoju i oporavku – kaže Matko.

Sedam mjeseci od ozljede Marko se vratio u Slaven gdje su počinjale pripreme za novu sezonu.

Odricanje i žrtva 

– Za osobni razvoj i uspjeh u sportu jednako je važno odraditi trening u klubu, koliko i paziti na prehranu, ali i na psihu. To je proces koji ne traje 2-3 sata u danu kada odrađujemo trening nego 24 sata. Puno je tu žrtve, odricanja i ulaganja u sebe. Sigurno ne bih bio tu gdje sam sad da nisam imao podršku obitelji, svoje cure i prijatelja. Uvijek su bili uz mene, pogotovo sad u ovim trenucima ozljede. Nije bilo lako, nisam mogao hodati, ići sam na zahod, nisam vozio auto četiri mjeseca. Pomagali su mi svi jako puno i stvarno sam im zahvalan na tome – kaže Matko.

Kad ne igra nogomet, Matko provodi vrijeme sa svojom curom i s obitelji, gleda filmove, u zadnje vrijeme puno čita, a kaže da voli i kuhati. Pazi što jede, a u posljednje vrijeme kuha dosta zdravih obroka.

– Potrudio sam se promijeniti neke stvari u svom životu, uveo sam neku svoju rutinu. Kuham zdravo, prije sam jeo sve, ali sad se trudim paziti na prehranu.

Rano se budim, ujutro vježbam. Pazim na sebe, na svoje fizičko stanje koliko mogu, jer je za uspjeh u sportu to jako važno. Ne možeš se ići penjati na Velebit, trebaš paziti na sebe, na svoje fizičko stanje, ne možeš otići s prijateljima u gorice se zabaviti jer znaš da drugi dan nećeš biti dobar na treningu – kaže Matko.

Žao mu je što nema više slobodnog vremena vikendima jer su tada uglavnom utakmice.

– Nakon završetka sezone krajem svibnja, slobodni smo dva tjedana i već kreću pripreme za novu sezonu. Sad imamo pauzu do početka prosinca, a onda opet do ljeta nema stajanja. Nogomet se igra i po kiši i po snijegu, bez obzira na vremenske uvjete, ali uvijek se svemu prilagodimo. Meni je čak teže igrati na 35 stupnjeva nego kad je vani snijeg i minus pet stupnjeva Celzijusa – kaže Matko.

Za desetak godina Matko se i dalje vidi na nogometnom terenu, ako ga zdravlje posluži. Glavni mu je cilj da svaki dan bude sve bolji, a želio bi zaigrati nogomet i u inozemstvu, vidjeti svijet, malo ozbiljnije lige i infrastrukture.

– To mi je želja i to me gura naprijed, a kad dođem tamo sigurno ću se truditi postići što bolji uspjeh. Mladim dečkima koji igraju nogomet poručio bih da rade na sebi najbolje što mogu, da budu uporni, ne trebaju se obazirati na neke sitne greške, usputne padove. Treba vjerovati u sebe, ali i puno raditi i odricati se. Divno je da Slaven Belupo sada ima odlične rezultate, na početku sezone su nas smatrali jednim od glavnih kandidata za ispadanje, a sada se borimo za Europu. Osjeća se rasterećenost i pozitiva kod igrača, stožera, trenera, uprave, puno je više pozitivnog duha i trenutno Slaven, ali i Koprivnica proživljavaju lijepe sportske i nogometne trenutke nakon dugo vremena. Nadam se da ćemo možda i zaigrati u Europi – kaže Matko.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com