Vrlo zanimljiva nepravomoćna sudska presuda donesena je ovaj tjedan u sporu Hrvatskih šuma i Grada Đurđevca.
Hrvatske šume tužile su Đurđevac zbog šume u rubnom dijelu parka Borik tražeći da im Grad plati naknadu od čak 4,56 milijuna kuna. No, prema nepravomoćnoj presudi, dosuđeno je da im Grad mora platiti tek 154.000 kuna, što znači da su Hrvatske šume uspjele u sporu sa samo 3,39 posto, a Đurđevac s čak 96,61 posto.
Veliki troškovi
S obzirom na iznimno visoku vrijednost cijelog spora, priličan je i iznos parničnih troškova koje Hrvatske šume moraju platiti Gradu Đurđevcu. Riječ je o iznosu od čak 69.000 eura, od čega na odvjetničke troškove otpada oko 68.000 eura (više od pola milijuna kuna).
I sad dolazimo do posebno zanimljive stvari: Grad Đurđevac u tom je postupku zastupao „odvjetnik Željko Lacković iz odvjetničkog ureda Lacković&Rukavina d.o.o. sa sjedištem u Đurđevcu“. Da, isti onaj Željko Lacković koji obnaša dužnost predsjednika Gradskog vijeća Đurđevca u kojem njegova stranka ima većinu te je najmoćniji političar u gradu i okolici.
Dok je bio gradonačelnik, Lacković je kao dužnosnik morao zamrznuti svoju advokaturu te udjel u tvrtki prebaciti na druge osobe jer je to bilo nespojivo s funkcijom koju je obavljao. No, Lacković danas formalno-pravno nije dužnosnik jer više nije gradonačelnik; na to je mjesto došao njegov kandidat Hrvoje Janči. Nema, dakle, zakonskih zapreka da se Lacković bavi advokaturom i da pritom surađuje s Gradom kojim, de facto, upravlja preko svoje većine u Gradskom vijeću i svojega gradonačelnika.
Ipak, je li to sve zajedno moralno i prihvatljivo u političkom i javnom prostoru? Za gradonačelnika Đurđevca Hrvoja Jančija činjenica da Lacković u sporu kao odvjetnik zastupa Grad uopće nije sporna.
„Grad Đurđevac zastupa se samostalno u gotovo svim sudskim predmetima. Odvjetničko društvo Lacković&Rukavina je angažirano u samo jednom sudskom spisu u kojem je tužen Grad Đurđevac, a s odvjetničkim društvom je sklopljen ugovor o zastupanju „pro bono“, odnosno bez obveze plaćanja odvjetničkih troškova od strane Grada Đurđevca.
Grad je odabrao Odvjetničko društvo Lacković&Rukavina za zastupanje u ovom predmetu zbog složenosti materije koja je predmet spora između Grada Đurđevca i Hrvatskih šuma, te zbog okolnosti da je ugovoreno zastupanje bez naknade za Grad Đurđevac.
U konkretnom postupku donesena je prvostupanjska nepravomoćna presuda u kojoj je Grad uspio s više od 96 posto u odnosu na istaknuto potraživanje tužitelja iz tužbe“, stoji u odgovoru koji je Glasu Podravine u srijedu stigao iz Ureda gradonačelnika Đurđevca.
Prema presudi, Hrvatske šume su, dakle, Gradu Đurđevcu dužne pokriti troškove parničenja u iznosu od 69.183,42 eura, od čega gotovo cijeli iznos otpada na Lackovićeve odvjetničke troškove. Zbog velike vrijednosti spora, visoke su i odvjetničke stavke. Za odgovor na tužbu, nekoliko pisanih podnesaka, dva ročišta, jedno zastupanje na očevidu i prisutnost na objavi presude ovaj tjedan Lacković je ispostavio troškove u visini od otprilike 68.000 eura. Svaki pisani podnesak, kao i svaki dolazak na ročište, stajao je oko 9100 eura.
Zbog čega su Hrvatske šume tužile Grad Đurđevac tražeći naknadu veću od 4,56 milijuna kuna? Sve je počelo kad je ministar državne imovine Goran Marić u studenome 2018. prodao Gradu državnu imovinu: tri zgrade sa zemljištem u Peskima za realizaciju projekata važnih za Đurđevac. No, tu je bio i dio šume Borik u dijelu površine od 37.300 četvornih metara. Ta je šuma izmjenama prostornog plana postala izdvojeni i rekreacijski prostor u rubnom dijelu šume Borik, pa je izdvojena iz šumskogospodarskog područja RH.
Đurđevac je zbog toga trebao platiti naknadu za izdvojene šume i šumska zemljišta tvrtki Hrvatske šume prema njihovu obračunu koji je iznosio 4.562.220,70 kn. Tako stoji u tužbi HŠ-a. No, Grad je to odbio držeći kako nije dužan platiti naknadu za izdvojeno šumsko zemljište. U međuvremenu je Grad ishodio potvrdu kojom se upisao kao vlasnik na navedene čestice. Šume su uputile zahtjev za mirno rješenje spora te je načelno postignut dogovor da će Grad ishoditi izmjenu odluke kod nadležnog ministarstva kojom bi se dio čestice, u naravi šuma, vratio u vlasništvo RH-.
Ipak, do dana podnošenja tužbe, unatoč slanju nekoliko požurnica, Grad nije ishodio izmjenu odluke. S obzirom da Grad nije podmirio svoju obvezu prema odluci Ministarstva državne imovine, u Hrvatskim šumama su tužbom zatražili da im Grad plati oko 4,5 milijuna kuna.
„Sporna je nekretnina u naravi dio Park šume Borik osnovane 1995. godine temeljem Rješenja o proglašenju šume „Borik“ park šumom koji je donijela Županijska skupština Koprivničko-križevačke županije i do danas se prema Zakonu o šumama i Zakonu o zaštiti prirode nalazi u posebnom režimu upravljanja. Zakon o zaštiti prirode propisuje poseban način gospodarenja Park šumom Borik koja se nalazi unutar šumsko gospodarske osnove, a Hrvatske šume su sukladno Rješenju o proglašenju Park šume bile dužne izraditi poseban program gospodarenja tom šumom.
Ističe se da nekretninom i dalje gospodare Hrvatske šume koje su i nakon kupoprodaje nekretnine gospodarile šumom sukladno posebnom Planu upravljanja zaštićenim dobrom, vršeći sanitarnu sječu i odvoz drvne mase. Obračun naknade koju HŠ potražuju nije izrađen sukladno Pravilniku o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu koji jasno propisuje kriterije za utvrđivanje i obračun pojedine naknade“, naglasili su u Gradu Đurđevcu.
Režim gospodarenja
Dodali su i kako je nekretnina unutar Park šume Borik i za nju postoji poseban režim gospodarenja, što predstavlja financijski teret, a ne korist pa stoga Šume ne gube nikakvu naknadu jer sastojinu ne smije koristiti u gospodarske svrhe, iako je prema starosti šume to već trebalo obaviti.
„Hrvatske šume i dalje gospodare predmetnom nekretninom, dok Grad nije srušio niti jedno stablo, već je stvaranjem dodatnih sadržaja, gradnjom amfiteatra i šetnice podigao općekorisnu funkciju šume“, zaključuju u Gradu.
Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za šumarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina u šumarstvu mr. sc. Milana Arvaya, a koji je to dao na temelju priložene dokumentacije u spisu i provedenog očevida sa zatečenim stanjem novonastale nekretnine, naknada nije ni blizu one koju traže Hrvatske šume.
„Taj nalaz i mišljenje sud ocjenjuje nepristranim i stručnim pa ga zato prihvaća. Sud je utvrdio da ne postoji pravni osnov za potraživanje naknade za izdvojeno šumsko zemljište budući da šuma nije izdvojena iz šumsko gospodarskog područja RH.
Slijedom toga sud nalazi utvrđenim da pravilna visina naknade za šume i šumsko zemljište prema Pravilniku o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu iznosi 154.322,19 kuna (20.482,07 eura), zbog čega je djelomično usvojio tužbeni zahtjev Hrvatskih šuma za taj iznos kao osnovan, a odbio djelomično tužbeni zahtjev za iznos od 4.407.898,51 kuna (585.028,66 eura) kao neosnovan“, zaključuje se u presudi.
Hrvatske šume na tu se presudu mogu žaliti u zakonom predviđenom roku od 15 dana. Postane li presuda pravomoćna, odvjetnički ured Željka Lackovića mogao bi, dakle, inkasirati oko 68.000 eura za odgovor na tužbu, tri pisana podneska, dva zastupanja na ročištu, jedno zastupanje na očevidu i jednu nazočnost na ročištu za objavu presude ovaj tjedan.
