Mlada likovna umjetnica Marija Grabar iz Velike Mučne publiku i likovnu kritiku već dulje vrijeme oduševljava svojim idiličnim prikazima pejzaža i motivima iz seoskog života koje vješto, u maniri hiperrealizma, prenosi na slikarsko platno. Dosad je sudjelovala na više od 70-ak skupnih te 10-ak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, a prošle je godine na izložbi Hrvatskog sabora kulture nagrađena i za najuspješnije likovno djelo. Slikati je počela već u ranom djetinjstvu, a u tajne likovnog izražavanja uveo ju je njen otac, naivni slikar Tomislav Grabar.
– Dok su se druga djeca igrala, ja sam znala provoditi sate slikajući uz svog oca, koji mi je s velikim strpljenjem objašnjavao tehnike i načine slikanja. Odrastanje u umjetničkom ozračju, uz boje, miris lanenog ulja, posjećivanje raznih izložaba, imalo je utjecaja na to da je moj životni odabir upravo slikarstvo – objasnila nam je mlada umjetnica.
Kao dijete okušala se i u slikanju na staklu, no dodaje kako je uvijek težila istraživanju i pronalaženju načina slikanja u kojem bi se najviše mogla izraziti. Svoj likovni put pronašla je u hiperrealizmu. Njeni realistični, gotovo fotografski prikazi portreta i pejzaža ostavljaju bez daha, a za fantastičnu crtačku tehniku, osim talenta zaslužna je i zagrebačka Autorska škola slikanja koju je završila u klasi akademskog slikara Gorana Petracola.
– Tamo sam dobila veliko znanje koje sam poslije primijenila upravo u slikanju hiperrealizma. U školi sam slikala ono što kod kuće nisam imala prilike, radila sam portrete i aktove na živim modelima, slikala u prirodi i upravo sam s takvim načinom slikanja pomaknula svoje granice i, mogu reći, vrlo brzo napredovala kazala je Grabar.
Naslikati realističan prikaz pejzaža ili portreta zahtjeva mnogo vremena, no svaka je slika posebna priča, objašnjava mlada autorica.
– Neku sliku napravim za nekoliko dana dok s nekom imam posla mjesec dana, a ponekad i više. Mnogo toga ovisi i od motiva te inspiraciji koju pronalazim u svojoj okolini. Najdraži motivi su mi mojih bližnji, a jedna od najdražih slika mi je upravo slika „Moja baka“. Također, volim slikati pejzaže i seoske prizore, već pomalo zaboravljene ljude okružene svojim kravama, ovcama, kokicama – otkrila je Grabar.
Od slikara najviše cijeni Vlahu Bukovca s čijim se slikarstvom prvi put susrela prije dvadesetak godina u Modernoj galeriji u Zagrebu.
– Ostala sam oduševljena i taj susret s njegovim velikim formatima, realističnim prikazima i onime što je on svojim slikama uspio dočarati ostavio je snažan utjecaj na mene. Još danas se sjećam tog osjećaja poštovanja i divljenja njegovom stvaralaštvu – prisjetila se Grabar koja je za svoj rad do sada dobila brojna priznanja između ostalog proglašena je autoricom najboljeg likovnog rada u Hrvatskoj prošle godine.
Grabar je samostalna umjetnica, a za kraj smo je upitali i može li se u današnje vrijeme živjeti od umjetnosti.
– Budući da radim hiperrealizam, portrete i razne motive po narudžbama, sretna sam što mogu reći da imam dosta posla, nasreću mnogo je ljubitelja takvog slikarstva, no kao i u svemu potreban je veliki trud, upornost i mnogo rada – zaključila je Grabar.
