Koprivničanac Matija Evačić dječji je kirurg u koprivničkoj Općoj bolnici dr. Tomislav Bardek. Odrastao je u Kunovec Bregu gdje je pohađao i osnovnu školu. Nakon završene gimnazije upisao je Medicinski fakultet u Zagrebu, a dječju kirugiju specijalizirao je na Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj. Matija dolazi iz obitelji medicinara, njegova majka Ružica glavna je sestra koprivničke Opće bolnice, a sestra Ana također je liječnica.
– Sigurno je najviše utjecaja na mene imala mama, od malena smo bili okruženi medicinom, sigurno je to u meni pobudilo interes za to zanimanje. Medicinu je završila i moja sestra Ana koja je danas anesteziologinja i također radi u koprivničkoj bolnici. Njen suprug Dominik trenutno je na specijalizaciji stomatologije, a drugi šogor je psihijatar. Ima nas puno u bolnici – priča nam Matija.
Medicina je vrlo humano zanimanje, posao koji je i poziv, smatra Matija.
– Kad možeš pomoći ljudima to te ispunjava kao čovjeka. Svakome tko misli da bi se time mogao baviti, svakako bih to preporučio. Uvijek nam treba doktora. Školovanje traje šest godina, sada je staž ukinut i odmah nakon fakulteta se kreće raditi uz nadzor. Nakon odabira specijalizacije koja traje četiri do šest godina, postaje se specijalistom – kaže Matija koji je prije godinu dana odlučio nastaviti svoje školovanje i trenutno je izvanredni student druge godine Pravnog fakulteta u Osijeku.
– Jako sam sretan i zadovoljan svojim poslom i doktorskim zanimanjem, ali zašto bi se ograničavao? Volim istraživati i imam puno interesa. Moram priznati da sam upisao Pravni fakultet iz znatiželje. U zadnje vrijeme počelo me zanimati na koji način funkcionira država, kakav je odnos pojedinca prema državi i obrnuto. Država je ljudska tvorevina koja je nastala napretkom ljudi i filozofskim napretkom, razmišljanjem o svijetu, a mi živimo u njoj, po njenim zakonima, ali se ne pitamo na koji način funkcionira iako je to jako kompleksno. Kad gledamo televiziju nikad se ne pitamo kako ona radi, na koji način taj program koji gledamo dolazi do nas, upalimo daljinski i to je to. Isto je sa državom. Dok si mlad, ne razmišljaš na taj način. Da sam pravo upisao s 18 godina, vjerojatno ga ne bih ni završio, sada drugačije promatram svijet oko sebe. Zanimaju me filozofija, povijest i mnoge druge stvari – kaže Matija koji trenutno ne razmišlja o tome hoće li jednog dana to novostečeno znanje iz prava pokušati primijeniti u medicini, uči jer ga to zanima, a i dobro mu ide.
Uz sve svoje obaveze pronalazi vremena i za bavljenje glazbom koja mu je velika ljubav.
– Nisam išao u glazbenu školi, nego na privatne satove kod profesora Gregla koji je bio nastavnik glazbenog u mirovini. Sestra Martina je učila svirati klavijature, a ja gitaru. Svirati sam prvo počeo u crkvi, u duhovnom sastavu Eshaton, kasnije sam zajedno s prijateljem Lukom Osrečakom osnovao bend Sonitus koji je dobio ime po trgovini instrumenata u Koprivnici s kojom smo tada ostvarili suradnju – kaže Matija.
Svirao je i pjevao blues u bendu Blues Messengers, pratio je mlade pjevače s The Voice-a Bojana Jambrošića, Marina Jurića-Čivru, Ninu Kraljić, a 2017. i 2018. je svirao u pratećem bendu Petra Graše. – To je bilo jedno baš izuzetno glazbeno iskustvo, svirali smo u najvećim koncertnim dvoranama od Švicarske do Crne Gore – kaže Matija. Ove godine u lipnju Matija je zajedno sa svojim kolegama glazbenicima iz Koprivnice nastupio u pratećem bendu Miše Kovača na velikom koncertu na splitskom Starom placu ispred 30.000 ljudi, za koji kaže da će zauvijek pamtiti. Surađivao je i s poznatim koprivničkim glazbenikom Miroslavom Evačićem, s kojim je i rodbinski povezan.
– Puno smo svirali zajedno, od akustičnih svirki, MEF festivala u Čakovcu, a gostovao sam i na jednom njegovom albumu s kojim je osvojio Porina otpjevavši pjesmu ‘Podravski lajfstajl’ – dodaje Matija.
Često se znalo dogoditi da Matiju njegovi pacijenti prepoznaju sa nekog od glazbenih nastupa.
– To je simpatično, naravno da im znam i zapjevati ako treba, ali više je znalo biti medicinskih savjeta u nemedicinskim krugovima. Ideš negdje svirati, a onda te frendovi pitaju razne stvari. Svakako je dobro imati i doktora u bendu – šali se Matija.
Matija često sudjeluje u pub kvizovima gdje se natječe sa svojom koprivničkom ekipom i kaže da im prilično dobro ide. Predaje i prvu pomoć u koprivničkom Crvenom križu, a svaki slobodni trenutak koristi za bavljenje sportom.
– Prva ljubav mi je nogomet, ali u zadnje vrijeme puno i trčim. Srijedom idem na cross ligu u Ludbreg. Istrčao sam i dva polumaratona još prije početka pandemije, ali nažalost za vrijeme korone malo sam s time stao. Igram i nogomet dva puta tjedno, uključen sam u nekoliko nogometnih ekipa. Ljeti znam igrati i tenis, košarku, jako volim biti u pokretu, to mi je vrlo bitno, čim tjedan dana ne vježbam loše se osjećam. Tata mi je veliki poticaj u bavljenju sportom, on je nedavno istrčao svoj 200. maraton i sad planira trčati samo manje relacije – kaže Matija. Napomenimo da je njegov otac Juraj Evačić, koprivnički maratonac koji je nastupom na Zagrebačkom maratonu ove godine istrčao svoj okrugli 200. maraton i tako postao drugi hrvatski sportaš koji je to uspio ostvariti.
Matija često putuje, posjetio je mnoge zemlje u Europi, bio je i u Africi, a najdraži su mu gradovi Barcelona, London i Istanbul. Unatoč tome, nikad nije razmišljao o odlasku iz Hrvatske, zadovoljan je svojim poslom i životom u Koprivnici.
– Ovdje imam jako puno prijatelja, obitelj, zadovoljan sam i sretan. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da to sve ostavim. Možeš ti biti i dva-tri sata udaljen od svog doma autom, ali nije to to, ne možeš skočiti za pet minuta kod svojih. Meni je dosta važna i ta društvena strana života, kave s prijateljima, nogomet, druženja, svirke. Svega toga bi se morao odreći, ne znam zbog kojeg motiva, možda zbog nešto malo više novaca. Da moram negdje stvarati život iz početka i profesionalno i društveno, teško da bi se na to odlučio. Zadovoljan sam tu gdje jesam – kazao nam je mladi Koprivničanac. (hh)
