Nebrojeno puta je izrečeno da ljubav ne poznaje granice, godine, rasu, vjeru ni fizičke razlike. Razlog zbog kojeg se zaljubimo nije nam jasan. Samo odjednom zatitramo kao pahuljica snijega na vjetru jer taj odabranik ili odabranica izaziva u nama neki, do tada nepoznati, osjećaj. Nema toga što zbog njega ili nje nećemo učiniti. Sve gledamo kroz „ružičaste“ naočale. Taj ili ta nema mane. Savršenstvo koje vidimo u osobi koju volimo iskreno i bezuvjetno ravno je božanskom. Savršenstvo koje mi vidimo ne vide i drugi. Čak suprotno. Nama savršeno biće drugima može biti prepuno mana. Prestaro baš za nas, ružno, krive vjere, krive rase ili ne daj Bože osoba s nekom vrstom invaliditeta. U jednom veselom društvu mladih ljudi krenula je priča baš o partnerstvu s razlikama. Najžešća rasprava vodila se oko toga – biti s partnerom koji ima invaliditet ili ne. Pljuštali su argumenti za i protiv. Začudili su me stavovi koje su zastupale mlade žene tvrdeći da muškarac u kolicima ne može biti otac. Pitala sam se – misle li one da muškarac u kolicima ne može biti savršen u seksu? Jedan mladić je tvrdio da žena s invaliditetom ne može biti dobra majka. Tvrdnje koje su iznosili bile su bez argumenata. Naime ni jedan od njih, koji su tako žestoko tvrdili da osobe s invaliditetom ne mogu biti dobri partneri ni roditelji, nikad nisu bili s takvim partnerom. Nametalo se pitanje gdje su korijeni tih tvrdnji odnosno predrasuda. Moje sumnje uskoro su izašle na vidjelo. Obitelj. Obitelji iz kojih potječu. U obitelj, u koju bi trebala doći osoba s invaliditetom u svojstvu snahe ili zeta, pojavljuje se “crveni alarm”. Osoba s invaliditetom ne može biti dovoljno dobra za obitelj u kojoj su svi „savršeni“. Mladić koji je tvrdio da žena s invaliditetom ne može biti dobra majka je citirao upravo svoju majku. Njegova majka ga je učila kakva žena treba biti snaha. NJENA snaha. Ne njegova žena. Djevojka koja je tvrdila da muškarac u kolicima ne može biti otac i da ona nikad ne bi mogla biti s muškarcem u kolicima također je citirala svoju obitelj rekavši: “Moja majka ne bi mogla od sramote ići u crkvu ako bi imala zeta u kolicima.” Zabrinutost onim što sam čula potakla me da se umiješam u raspravu. Spoznaja koliko neznanje donosi zablude, diskriminira i isključuje te čini nepravdu prema različitosti u ovom slučaju osobama s invaliditetom pomalo me plašila. S druge pak strane tvrdim da je dobra veza bazirana na bezuvjetnoj ljubavi i razumijevanju i ona partnersku vezu, bilo bračnu ili izvanbračnu, čini čvrstom poput stijene.
Neznanje donosi zablude, diskriminira i isključuje te čini nepravdu prema različitosti
