Nova prilika za stari vašar

Koprivnica je prije desetak dana proslavila 667. rođendan, a što je bila još jedna prilika da se građane podsjeti kako je ‘naša stara dama’ u ovih nekoliko godina zasjala u ‘novom ruhu’ te kako smo ‘ljepši od Pariza’. S obzirom na trenutna geopolitička previranja u Europi, potonja bi se izjava u nekom smislu mogla pokazati i sasvim točnom jer barem nemamo problema s masovnim prosvjedima i uništavanjem javnih i drugih površina uslijed iskazivanja političke podrške ovima ili onima za stvari koje su daleko iznad naše ‘moći utjecaja’ i o kojima iz razloga ovih ili onih odlučuju najviše svjetske instance ‘utjecaja i moći’.
No, ovdje se ipak radi o nečem drugom, a to je da se Dan Grada ponovno iskoristio kao nova prilika za stari vašar. Lokalno političko vodstvo rođendan Koprivnice je doduše proslavilo dostojanstveno svečanom sjednicom na kojoj su se okupili u finim odijelima i uz popratni kulturni program, a građani gradskim prošćenjem. Političarima, dakle, svečanost i dostojanstvo, a običnom puku stari vašar u novom centru. Dan Grada zato je podsjećao na Krležino ‘Kraljevo’, vašarski dan u kojem nema ni sućuti ni moralnih zasada i gdje se simultano i groteskno odvija cijeli jedan ‘praživotni ekstatični zanos koji prijeti da će se pretalasnuti i poput potopa zaliti cijelo to Sajmište i ‘Kraljevsko veselje’ i gdje se čini da ta intenzivnost sablasno prenapeta, pleše negdje na jednom strašno visoko napetom užetu. I sve će to pući. I pasti u Crno.’
U dva slavljenička rođendanska dana se tako u gradu odvilo baš sve – građani su uživali u besplatnoj kavi i čaju koji su prethodno već zapravo platili, prodavale su se jabuke i skupljali se humanitarni prilozi, vrtićarci, osnovnoškolci i plesni klubovi uveseljavali su građane prigodnim programima, udruge, obrtnici i OPG-ovi izvukli su još jednom na danje svjetlo svoje štandove i proizvode, sportski klubovi su vodili bitke u prijateljskim natjecanjima, središnji je trg zaposjela povijesna povorka na čelu s dželatima i uz pratnju muzike, pucalo se iz kubura tik pored bezbrižnih roditelja koji su u kolicima gradom gurali svoju nejač, održavala se završna svečanost književnog festivala, a sve je završilo velikim prigodnim koncertom za koji se, kao i uvijek, tražila besplatna ulaznica više. Baš kao u Krleže, ‘sve to igra na sceni ludu, raspojasanu slavjansku melodiju, praiskonsku i pogansku, na kojoj svi ostali naši poprimljeni, kopirani evropski oblici plivaju tek kao sićušne šajke na golemom ustalasanom moru. Sve to ‘kraljevsko ludilo’ kovitla se do nevjerojatnih, luđačkih dimenzija, koje su, još samo za korak dalje od globusa, u modrom i nepoznatom ništavilu, fantomi i demonsko priviđenje.’
Ironija je u svemu tome prava ‘krležijanska’ jer tako, između ostalog, rođendan slavi grad u kojem je Krleža uz pomoć Vošickog tiskao svoja prva sabrana djela i u kojem je pokrenuo Književnu republiku u kojoj je objavljena i Galovićeva zbirka ‘Z mojih bregov’. O grad, moj grad, kak lep i čuden jesi…


Vezani članci

Najčitanije