Hrvatska je u četvrtak proslavila dvostruko neradni dan, a time i priliku za poznatim hrvatskim ‘spajanjem’ produljenog vikenda od čak četiri dana.
U našoj je zemlji, čiji smo Dan državnosti jučer proslavili zajedno s Tijelovom, dobiti priliku za spajanjem produljenog vikenda od čak četiri dana veća sreća nego osvojiti neke višeznamenkaste iznose na lotu.
Izvrsno je to ovoga tjedna sažeo jedan od mnogobrojnih naših najstrastvenijih igrača lota, umirovljenika, na pitanje što bi učinio s osvojenih milijun eura. ‘Napravio bih si grobnicu’, kaže uz smijeh. ‘A što bih ja drugo’, zaključuje. To, osim što pokazuje da se ostatak Hrvata nada dobitku na lotu iako ga ne igraju, baš kao što je to onomad bio slučaj s poznatim junakom Milutina Cihlara Nehajeva u romanu ‘Bijeg’, pokazuje i da naši umirovljenici koji loto zapravo i igraju, igraju jer im je to vjerojatno jedina, ma koliko mala, šansa za proživljavanjem dostojne mirovine ili za dostojnu smrt jer se za to već godinama ne brine država čiji smo Dan državnosti proslavili. Sveopći egzodus naših građana u neke druge krajeve, bilo na obalu ili pak u neku susjednu ili dalju stranu zemlju, pokazuje pak da nam se u ovoj našoj državi čiji smo Dan državnosti proslavili ne da raditi, a niti pretjerano boraviti pa koristimo svaku priliku za ‘Bijeg’.
Osim toga, a kao što je to detaljnije ilustrirano člankom na stranici 04 tiskovine koju držite u rukama, sve manje građana na Dan državnosti ima potrebu na svoje prozore ili balkone razviti našu državnu zastavu. Kao što je to istaknuo jedan građanin, vješanje zastava ‘više nikoga ne zanima’. Razlozi su višestruki. Prvo, dio građana uopće biti ne zna da je jučer bio Dan državnosti jer ga se dugo obilježavalo 25. lipnja. Drugi dio građana pak ne želi potrošiti od 30 do 135 eura za našu državnu zastavu samo da bi je mogli razviti nekoliko dana u godini jer zbog te iste države većinom žive ispod dostojanstva sa ispodprosječnom plaćom, s ugovorima na određeno i s malo ili bez ikakvih radničkih prava.
Slično je čak i u političkom vrhu države čiji smo Dan državnosti proslavili. Tradicionalno se za Dan državnosti polažu vijenci te se pale svijeće kod Spomenika domovini u Zagrebu, a što je događaj kakvom obično bez pogovora i iznimke sudjeluju svi političari kako bi ih se što više fotografiralo i time pokazalo da vole svoju zemlju i da joj služe dužnostima koje obnašaju, neovisno o količini korupcije kojom su istovremeno ‘zagađeni’. Tako su kod Spomenika domovine bili svi osim predsjednika Zorana Milanovića i pripadnika ‘lijeve političke opcije’ kako je to istaknuo Plenković te time ‘niti državu, niti njene zakone’. Nećemo sad ulaziti u to koji su razlozi izostanka predsjednika ili nekih drugih političara na obilježavanju Dana državnosti niti jesu li u pravu oni koji misle da bi se taj dan trebao obilježavati 30. svibnja ili oni koji bi to željeli učiniti 25. lipnja, nećemo čak niti ulaziti u oportunističku premijerovu priliku da njihov izostanak iskoristi kao validaciju HDZ-ovog domoljublja, no činjenica je da država u kojoj se svi ne mogu dogovoriti kada joj je pravi Dan državnosti ili se pak ne pojave na onom koji to sad službeno jest i nije baš neka država.
Osim toga, država čiji smo Dan državnosti jučer obilježili je država u kojoj je većina toga privatna, obala pripada stranim turistima s dubljim novčanicima od naših, mediji pripadaju državi ili tajkunima, Vladu čini sudski potvrđeno ‘kriminalistička organizacija’ i tako dalje i tako redom.
U takvoj državi za koju se nekad s pravom i žarom ginulo, s jednakim pravom i žarom nikoga više ne zanima razviti državnu zastavu ili ne spojiti produljeni vikend i šmugnuti u neku drugu zemlju. Malo po malo, uostalom, u toj i takvoj državi, nakon što umirovljenici osvoje loto i naprave sami sebi grobnice, a ostalo šmugnu u inozemstvo ne za produljeni vikend, nego ‘za stalno’ u potrazi za boljim poslom i životom, niti neće ostati nitko osim političara koji će stajati kod Spomenika domovini i svađati se tko je došao, a tko nije.
