NUKLEUS

U filmu ‘Nacho Libre’ iz 2006. godine u kojem Jack Black glumi odmetnutog redovnika koji napokon ostvaruje svoju životnu želju da postane luchador iliti meksički hrvač, ima jedna posebno upečatljiva scena. Nacho (Jack Black), odjeven u tijesni tirkizno plavi pulover, uske bijele hlače i neizostavne bijele cipelice, pokušava zavesti svoju svoju kolegicu redovnicu, sestru Encarnacion (Ana de la Reguera). ‘Odjeća ti izgleda skupo’, primjećuje Encarnacion, a Nacho odgovara s ‘Hvala! To jest… možda se ova odjeća naizgled čini skupom, ali ispod odjeće je čovjek. A ispod čovjeka… Njegov… Nukleus.’ ‘Nukleus?!’, začuđeno će Encarnaction. Da, upravo nukleus.
Otprilike je tako u mojim očima jučer izgledao premijer Plenković, doduše i nažalost ne u tirkiznom puloveru i tijesnim bijelim hlačicama, pokušavajući zavesti sve prisutne tvrdnjom kako će zabrana rada nedjeljom ojačati obitelj koja je nukleus hrvatskog društva. Nukleus?! O da, nukleus. Jer ispod odjeće svakog hrvatskog čovjeka jest upravo čovjek, a ispod čovjeka je njegov… nuklues.
Oh, nukleus, kako li samo ta riječ latinskog podrijetla s kratkim silaznim naglaskom klizi usnama. Čitav bih dan mogao provesti sanjareći o neradnoj nedjelji i izgovarajući riječ nu-kle-us, zamišljajući pritom sretnu hrvatsku obitelj oslobođenu nedjeljnog rada kako ga čitavog dana jača. Vividno vidim sretnu hrvatsku obitelj koja je svoj hrvatski nukleus odlučila prvo ojačati ranojutarnjom šetnjom na nedjeljnu misu, e da bi ga onda okrijepila pravim, domaćim nedjeljnim ručkom praćenim nedjeljnim popodnevnim odmorom nakon kojeg slijedi aktivno poslijepodne za lagani sport, rekreaciju i boravak u prirodi, točno onako kako to hrvatski nukleus voli, nakon čega sve završava na zajedničkom kauču u dnevnom boravku uz nezaobilazni zabavno-informativni program Hrvatske televizije ili, točnije, emisiju Volim Hrvatsku od 17:41 do 18:58 nakon čega valja popratiti još i Dnevnik 2 i izvlačenje Lota 6, a onda spavanac jer hrvatski se nukleus od aktivne nedjelje ojačavanja najzad i umorio.
Naravno, lako meni sprdati hrvatski nukleus, reći će radnik iz neke od 0-24 trgovina koji jedva spaja kraj s krajem i niti nedjeljom nema vremena vidjeti svoju obitelj; meni kojem ništa nije sveto, koji nedjeljom ne sluša propovijedi i nema jednu jedinstvenu obitelj s kojom može sjesti i pojesti ručak, a onda boraviti u prirodi uz laganu rekreaciju pa pogledati razdraganu emisiju s najzabavnijim Goranom Navojcom te se najzad informirati o najnovijem stanju u Ukrajini i prije spavanja provjeriti svoj ništavni loto listić.
Ja svakako i jamačno ne mogu razumjeti važnost hrvatskog nukleusa, gotovo isto koliko mi je teško razumjeti i izuzetke od pravila nerada nedjeljom prema kojima ‘radno vrijeme prodajnih objekata određuje trgovac, raspolažući maksimalnim iznosom fonda od 90 sati, a koje raspoređuje u razdobljima od ponedjeljka do subote tako da objekti nedjeljom pretežito budu zatvoreni, osim 16 radnih nedjelja godišnje kada će objekti biti otvoreni prema potrebama, sezonalnosti, mikrolokacijom i drugim faktorima koji utječu na individualnu procjenu za potrebu radne nedjelje pa u tjednu u kojem trgovac odredi radnu nedjelju, u trajanju od 90 sati dodaje se još 15 sati, a što je ukupno 105 sati, koje trgovac samostalno raspodjeljuje od ponedjeljka do nedjelje i čija je satnica 50 posto viša nego običnim radnim danom’. No, sve to ionako nema veze niti s radnim i neradnim nedjeljama, pravima radnika ili jačanjem nekakvog tobožnjeg hrvatskog nukleusa, nego s dobivanjem izbora U ime obitelji to jest… Ne, pardon, sad sam se malo pogubio… Ovo s neradnim nedjeljama je isto u ime obitelji, ali to nije isto kao U ime obitelji ili… uglavnom…


Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com