Uživajući u ljepotama potkalničkog kraja došli smo i u Popovec Kalnički, jedno od omanjih sela zapadno od gore Kalnik. Na 230 metara nadmorske visine, i na površini nešto manjoj od dva kilometra četvorna, Popovec je nekoć bio jedan od posjeda obitelji kalničkih plemenitaša Koritić. Njihovi potomci još su najbrojniji u selu, a prezimena Koritić i Koretić, ovdje su i danas najčešća. Mještani su stoljećima živjeli od poljoprivrede, a svako je domaćinstvo imalo po dvije krave za mlijeko i rad na polju. Tako je bilo gotovo do sredine prošlog stoljeća kada su pojedina gospodarstva počela graditi farme s više krava za proizvodnju mlijeka, i uzgoj tovljenika. Padom otkupne cijene mlijeka smanjio se i broj mliječnih farmi, pa je danas u selu svega 40-tak mliječnih krava. Mi smo posjetili jedno od tri gospodarstva na kojem se još uvijek proizvodi mlijeko i s ukućanima nakratko porazgovarali.
Još uvijek ima mljekara koji rade za velike proizvođače
– Naše obiteljsko gospodarstvo bavi se poljoprivredom od koje živimo. U staji na vez držimo 15 do 20 mliječnih krava simentalske pasmine od kojih dobivamo 150 do 200 kilograma mlijeka dnevno. Imamo i vlastiti laktofriz, a mlijeko otkupljuje tvrtka Dukat. Hranimo i nekoliko krmača i odojke, a za potrebe ishrane stoke obrađujemo pedesetak jutara zemlje – rekao nam je Josip Štragelj koji sa suprugom Andrejom ima sina Dominika i kćerku Lenu. Uz tri traktora i kombajn za pšenicu, na gospodarstvu je i sva druga potrebna mehanizacija te vlastiti silos. Prema riječima naših domaćina, problem je što je zemlja na malim česticama, pa je tih pedesetak jutara razbacano na dvjestotinjak mjesta.
– Najveća parcela je oko 1,5 hektara, a najmanja oko 200 „klaftri“ tako da se jedva okreneš s traktorm“, našalio se Josip. To otežava obradu i poskupljuje proizvodnju, a uz to je i tlo takvo da je za sušnih razdoblja prinos umanjen do trideset posto.
– Na obiteljskom gospodarstvu radimo suprug i ja, a vode ga moji roditelji Božidar i Štefica Koretić. Još uvijek svakodnevno radi i moj djed Stjepan. Moram naglasiti da i naš sin Dominik rado pomaže u svim poljoprivrednim poslovima – kazala je Andreja. Dometnula je da su tu i njezine sestre,starija Renata čiji je suprug na radu u Njemačkoj i najmlađa Irena koja je završila pravni fakultet u Rijeci i nada se zaposlenju.
Sjećanje na minula vremena
Razgovarali smo i s najstarijim članom obitelji, koji je ujedno i najstariji muškarac u selu. Sjepan Koretić rođen je 1938. godine i za vrijeme njegovog djetinjstva, osnovnu školu u obližnjem selu Hižanovec, polazilo je petoro sumještana. Djeca su u to vrijeme odmalena bila uključena u privređivanje, a svakodnevno su na ledinu vodili krave na ispašu, gdje su vrijeme kratili raznim igrama te izradom „fučki“ od vrbove šibe.
– Nekad se „vuzmica“ (Uskršnji krijes) palila ujutro, a mi djeca smo je čitavu noć čuvali da je netko ne zapali prije zakazanog vremena. Ujutro smo s tim „fučkama“ budili mještane pa bismo potom zajedno krenuli zapaliti je – prisjetio se Stjepan. U to su vrijeme na potoku Crnec bile i tri vodenice u kojima su mještani i stanovnici okolnih sela mljeli svoje žito i kukuruz. Jedan mlin pripadao je Koretićima, drugi je vodio Štriga, a treći Benčak. Naš sugovornik Stjepan kasnije je bio i član glazbenog sastava čiji su članovi bili uglavnom Koretići te Stjepan Štriga. Mladi su se tad okupljali u privatnim kućama, gdje su uz svirku plesali i zaljubljivali se.
Kasnije je u selu sagrađen i društveni dom koji je još u funkciji. Sagradili su ga uglavnom Koretići, koji su kroz desetljeća selu dali zidare, tesare i druge majstore. Jedno vrijeme Popovec je imao nogometni klub i vatrogasce, no te su se udruge nažalost ugasile. Povratkom s rada u Njemačkoj, Stjepan Koretić otvorio je jedini dućan u selu koji su vodili njegov sin Božidar i snaha Štefica, no otvaranjem velikih trgovačkih centara, dućan u selu je zatvoren.
Najveće uskršnje jaje
Mjesto je već desetak godina poznato i po najvećem uskršnjem jajetu koje je napravio Stjepan Slavečki, predsjednik udruge Kalnički šljivari, a uskrsnim motivima oslikao Josip Marenčić. Nedaleko jajeta, za Uskrs se pali i „vuzmica“ po čijoj gradnji su mještani nadaleko poznati. Uz naporan rad na polju, mještani se vole i okrijepiti dobrom kapljicom, pa za svoje potrebe uzgajaju vinovu lozu na brdima Ilica i Breg. Naselje administrativno pripada Općini Kalnik gdje je Župa i crkva, a učenici više razrede pohađaju u školi u Gornjoj Rijeci. Saznali smo da trenutno u Popovcu ima 12 osnovnoškolaca, te dvoje predškolske djece. Ukupno, od rođenja do srednje škole, ovdje živi 22 mlada mještana. Najmlađi je dvogodišnji Ivan Koretić, a najstarija mještanka je Barica Koretić, rođena 1936. godine.
Osim naših domaćina, stočarstvom i proizvodnjom mlijeka bave se i Ivan Koretić i Predrag Bedenic. Danijel Koretić ima farmu koza, a Dražen Faltak farmu pilića. Ostali mještani bave se poljoprivredom na malo, no u selu su i dva obrtnika – Stjepan Koretić i Stjepan Slavečki.
Malo je poznato da je Popovec u novije vrijeme dao čak pet svećenika i jednu časnu sestru. Stariji svećenici su Vilim i Branko Koretić. U obitelji Faltak, svećenici su braća Željko, Antun i Franjo Faltak, a njihova sestra Mateja je časna sestra. U obitelji Faltak je četrnaestoro djece.
Mjesto je asfaltirano, ima struju i javnu rasvjetu, telefon i vodovod, a groblje za njegove žitelje je u nedalekom Vojnovcu.
