Potpala knjige

Povijest spaljivanja knjiga stara je kao i sama povijest knjige. Uvijek je taj čin njezinog nasilnog uklanjanja bio povezan s opasnošću ideje ili sadržaja koji je ukoričen, a jednako o s nastojanjem da se odstrani i zloduh samoga autora. Dimni miris spaljenih stranica nepoćudnih knjiga bio je siguran znak da je time uklonjena još jedna opasnost za vlastodršce ili crkvu i za njihovu ideologiju i nauk, u konačnici za – njihove interese.
Ako je svako rušenje spomenika jednoj epohi, državi ili ličnosti bio simbolički gest eliminacije ideje i garancija njezina nepovrata onda je svakim spaljivanjem knjige ili tiskane riječi trebalo izbrisati misao koja remeti ustaljeni, bogomdani red stvari. Javni čin spaljivanja, dakle, lomača za knjige, najčešće organiziran kao ‘spontana’ radnja ‘samosvjesne’ skupine zadnji put je u nas demonstriran 1945. godine: poslije toga ipak smo postali toliko ‘civilizirani’ da smo knjige spaljivali, rezali ili bacali daleko od očiju javnosti, ponekad u tajnosti, svakako bez srednjovjekovnih rituala i egzorcističkih performansi. 


Spaljivanje knjige dr. Rudolfa Horvata o povijesti Koprivnice neposredno po oslobođenju dogodilo se – kako nas je podsjetio dr. Hrvoje Petrić u nedavnom predavanju o ovome koprivničkom povjesničaru, izlaganju punom do sada nepoznatih biografskih detalja – nakon što je Horvat osuđen na gubitak građanskih prava zbog kolaboriranja s endehazijskim kulturnim i političkim aparatom. Sama knjiga čak i nije bila ‘opasna’, jer je bila pisana stilom i metodologijom tradicionalne, pozitivističke historiografije, nego je ‘opasan’ bio autor! A, njegova je krivnja bila što je, ponesen lukrativnim vrijednostima i častima, pristao da postane jedna vrsta Državnog povjesničara, ovlaštenog tumača povijesti po volji ustaškoga režima.
Spaljivanja i uništavanja knjiga bilo je u nas (u Koprivnici) i kasnije: sredinom pedesetih umalo je uništen  jedan broj gimnazijskog časopisa Osvit zbog ‘metaforičnog’, a samim tim i nepoćudnog teksta budućeg sveučilišnog profesora i ministra Milivoja Solara, ne baš jezičke plamena, ali svakako oštricu rezalice osjetio je i Kanižajev ‘Kralj Tomislav’, u pravoj vatri nestao je 1971. godine Kajkavski kolendar u nedalekom Čakovcu (o čemu vjerodostojno sjećanje još uvijek nosi njezin tadašnji urednik akademik Feletar), rezalica je imala posla i sa (srećom, s malim brojem nerasparčanih) ‘Simetrala grada KC’ 1974. godine. No, kao što je nakon promjena devedesetih, u pravoj „demokratskoj“ maniri samo u Hrvatskoj uništeno preko 3500 NOB-spomenika i spomen-ploča, tako je sredinom toga desetljeća organizirana još jedna masovna ‘demokratska’ akcija: uništavanje (iliti – otpis) ‘nepoćudne’ literature iz javnih, školskih i inih knjižnica. Sproveden pod ingerencijom ministarstava prosvjete i kulture (ako se dobro sjećam, s Ghirardicom i Vokićkom kao ministricama) u kontejnerima i rezalištima nestale su stotine tisuća knjiga na ćirilici, djela srpskih, bosanskih, crnogorskih i drugih jugo-autora, ali i hrvatskih pisaca nepoćudne, partizanske prošlosti. Od tih dana dakako da sam s pojedincima olabavio dugogodišnja poznanstva i prijateljstva, jer nisam mogao vjerovati  da neki, bojeći se za svoje pozicije, slijepo slušaju trećerazredne trubače nacionalističkih ideologija i nositelje rigidne kulturne politike. Jest, zakon je zakon, uputa je uputa, ministarstvo je ministarstvo, ali ne postoji naredba koja bi me natjerala da brdo knjiga bacim u kontejner: ili se pobunim ili se dostojanstveno povučem s pozicije ili ‘sakrijem’ knjige dok ne prođe revizionistički val.
Jedina ‘korist’ koju su neki, zajedno sa mnom, iz toga ‘otpisa’ izvukli je da smo u okrilju noći, ponešto tih knjiga uspjeli spasiti iz kontejnera. Eno ih u kućnim bibliotekama, pod internom, ironičnom oznakom ‘Potpala’. Na nekima od njih još stoje naljepnice institucija koje su ih revno godinama sakupljale ili ih morale sakupljati, žigovi škola i knjižnica i na svakoj od tih korica kao da vidim nacereno lice onoga mefistovskog zloduha koji se naslađuje nad prodanom Faustovom dušom. 

FOTO / PIXABAY

Vezani članci

Najčitanije