Želja za upoznavanjem naselja u našoj županiji, ovih dana odvela nas je u Donjaru. Na nadmorskoj visini od 188 metara, mjesto je okruženo šumom, a u blizini protječe potok Koprivnica. Stigavši u selo, posjetili smo obitelj Funjak.
U domaćinstvu zajednički žive Marijan Funjak i supruga Vesna te njihov sin Mišel, snaha Andrijana i unuka Tena. Marijan je radni vijek proveo zaposlen na željeznici u radionici za održavanje vagona, a usput se na malo bavio mješovitom poljoprivredom. Zajedno sa suprugom, nastavio je razvijati naslijeđeno gospodarstvo te su uz dvije, tri krave za mlijeko, hranili i svinje i perad.
– Od kad pamtim, u selu su uvijek bila samo manja poljoprivredna domaćinstva. Uz par krava za mlijeko, mještani su za svoje potrebe uzgajali svinje i perad, a većina žitelja bila je zaposlena u obližnjem općinskom središtu Sokolovcu ili u Koprivnici. Radili su na željeznici i šumariji, a najviše ih je bilo zaposleno u Podravki. Dosta ih je svoj kruh zarađivalo i u koprivničkim tvrtkama Rapid, Sloga, Pomka i Renotex – prisjeća se Marijan koji je danas u zasluženoj mirovini.
Na posao u Koprivnicu išlo se biciklom
Otkrio nam je da je u početku na posao u 16 kilometara udaljenu Koprivnicu putovao biciklom Rog Pony koji je u to vrijeme bio hit među biciklistima. Sve ceste u to vrijeme baš i nisu bile asfaltirane, no na to se i nije obraćala neka velika pozornost pa je i za savladavanje takvih udaljenosti bio dovoljan bicikl Od Marijana smo saznali da je 60-ih godina prošlog stoljeća selo bilo mnogo veće, a najviše stanovnika Donjara je imala 1971. godine kad je popisano 204 mještana. U Donjari i Lepavini su krajem 19. stoljeća otvoreni i rudnici uglja u kojima su mnogi žitelji radili sve do 60-ih godina prošlog stoljeća kada su rudnici zbog neisplativosti zatvoreni. Donjara je na obližnjem potoku Koprivnica imala i mlin u kojem su svoj kukuruz i žito mljeli njezini, ali i stanovnici Lepavine, Sokolovca, Carevdara i obližnjh mjesta. Mlin je bio u vlasništvu Josipa Karlovića i radio je još u 70-im godinama prošlog stoljeća, a zgrada mlina i danas nijemo svjedoči o tim vremenima.
U doba kada je 60-ih godina proteklog stoljeća naš domaćin išao u osnovnu školu, u selu je bilo 18 đaka. Oni su, kao i današnji, osnovnu školu pohađali u Carevdaru ili Sokolovcu, a tih dana prisjetila se i njegova nešto mlađa supruga Vesna.
– Osim potoka Koprivnica u kojem smo se ljeti kupali i lovili ribe koje je bilo u izobilju, u selu je u to vrijeme bila velika bara koju smo zvali bajer. Iako voda baš i nije bila čista, mi djeca ljeti smo se i ondje kupali. U zimskim mjesecima, na zaleđenom jezeru smo se klizali i sanjkali, a nakon toga u kućama smo igrali Čovječe, ne ljuti se ili mlin. Te su društvene igre bile popularne, a voljeli su ih i mladi i stari – kazala je Vesna i prisjetila se i trijebljenja kukuruza i čijanja perja, kad su si mještani međusobno pomagali u tim i raznim drugim poslovima i više se družili nego danas.
Selo je sredinom proteklog stoljeća imalo i svoje muzičare. Dragan Karlović, Branko Vezban, Petar Pavičić i Zvonko Budisalić svirali su na svadbama i zabavama, ali i na „dočehačama“ u privatnim kućama. Po kućama su za novu godinu svirali i Stevo Šajnović i legendarni Čonka, kojeg mještani pamte i po dugim pletenicama i originalnoj zemunici u kojoj je živio. Članovi romskih obitelji Amiči, Oršoši, Đurđevići i Šajnovići marljivo su sakupljali perje, krpe i staro željezo, a nadaleko su bili poznati i koritari iz Donjare. Oni su u deblima vrbe znalački dubili velika i mala korita i posude za brašno – takozvane struganjke i po tim su proizvodima bili poznati i u Koprivnici i šire. Među mještanima je nadaleko cijenjen bio i veterinar Đuro Karlović.
Kanalizaciju i plin mještani još uvijek nemaju
Selo odavno ima struju, javnu rasvjetu i telefon, a odnedavno i vodovod, no kanalizaciju i plin mještani nemaju. Administrativne, poštanske, liječničke i zubarske usluge stanovnici Donjare obavljaju u Sokolovcu ili Carevdaru gdje im je i groblje i crkva. Suradnjom Općine Sokolovac i Županijske uprave za ceste Križevci krajem rujna prošle godine završilo je asfaltiranje lokalne ceste na relaciji Rijeka Koprivnička – Donjara, duge 1200 metara, a predstoje radovi na bankini i uređenju odvodnje.
Iako naselje ima dobre uvjete, tu živi tek nekoliko radno sposobnih mještana, a u selu su tek dvije krave. Donjara je specifična i po administrativnoj podjeli. Pola sela, otprilike sedam, osam kuća, pripada Općini Sokolovac, a druga polovica Gradu Križevcima. Danas u selu ima 16 kuća u kojima živi ukupno 26 stanovnika. Ne postoji ni jedna udruga. Najstarije stanovnice su 96-ogodišnje Štefica Oršoš i Štefica Marković, a najmlađa stanovnica je Tena Funjak koja pohađa srednju školu.
Nekad su se mještani više družili i međusobno si pomagali
Na selu vlada sve veća otuđenost, a malobrojni mještani se sve manje međusobno druže.
– Nekad smo jedni drugima pomagali obavljati poljoprivredne poslove i družili se u slobodno vrijeme – potvrdio nam je Slavko Bratković koji sa suprugom Marijom živi u kući stotinjak metara dalje od naših domaćina.
