Selanec je jedno od rijetkih naselja koje se barem zasad uspješno odupire izumiranju. Ovo potkalničko selo prije je nosilo naziv Seljanec, a smjestilo se na 173 metra nadmorske visine, na području između Kalnika i općinskog središta Sveti Petar Orehovec. Zaustavili smo se kod obitelji Fiket gdje u zajedničkom domaćinstvu živi Dragutin sa suprugom Dragicom, starijim sinom Daliborom koji je nositelj gospodarstva, snahom Željkom i unukama Emom, Vanesom i Leom. Mlađi sin Renato završio je veterinu i osnovao obitelj te zajedno sa suprugom Valerijom i sinom Robertom živi u kući do svojih roditelja. Naši domaćini bave se svinjogojstvom.
U Selancu je 1961. godine živjelo 263 stanovnika, a naš se sugovornik Dragutin prisjeća da su se u to vrijeme njegovog djetinjstva na javnoj površini u selu okupljali i stari i mladi žitelji.
– Na „gumnu“, kako su taj prostor nazivali mještani, uvijek je bilo živo. Stari su oko sebe okupljali nas djecu i pričali nam svakojake priče koje smo s pažnjom slušali, a i sve novosti i događaji vezani uz selo najprije su se tu mogli doznati – rekao je.
Još pred 30-ak godina, ističe, u selu je bilo 55 domaćinstava koja su se bavila mješovitom poljoprivredom. Svaka kuća imala je i par konja za vuču, a u selu je kovačku radnju imao Franjo Pugar. Imao je pune ruke posla; od potkivanja konja pa do okivanja kola i kolskih kotača. U njegovom dvorištu uvijek je bilo mnogo konja i ljudi, a kovačnica ja radila sve do 80-ih godina proteklog stoljeća. Danas su u mjestu samo tri konja, koje imaju Dragutin Benčaki Ivica Harča. Mještani su uz stočarstvo i ratarstvo, za svoje potrebe na brdima Goričak i Mikovčina uzgajali i vinovu lozu. Naši domaćini kažu da su u to vrijeme po selima išli i putujući kolari, odnosno bačvari koji su za svega dva, tri dana bili u stanju napraviti bačvu. Vlasnik je dao drvo za izradu, a platio je onim što je imao; kukuruzom, pšenicom, brašnom ili nekom drugom robom. No, Selanec je imao i svog kolara. Josip Benčak živio je i radio u svom selu, a po izradi bačava bio je poznat i u okolnim mjestima.
Pokraj naselja protječe potok Salnik, na kojem je sve do 70-ih godina proteklog stoljeća radila i vodenica. Vlasnik je bio Antun Coljak, a kasnije je posao preuzeo i njegov sin Vlado. Danas mlina više nema, a potok mještanima stvara probleme. Nekad su se, kažu naši domaćini, u njemu kupali i lovili ribe, a danas u vrijeme kiša poplavljuje ovo područje. Zadnji put bio je čišćen i produbljivan daleke 1967. godine, a sad u njemu raste drveće i šaš. Kako smo čuli od mještana, od Hrgovca pa do Kolarića potok bi trebalo pročistiti, a Općina Sveti Petar Orehovec već po tom pitanju vodi razgovore s Hrvatskim vodama.
Složni mještani su 70-ih godina sami sagradili i društveni dom. U to je vrijeme mjesto bilo u sastavu mjesne zajednice Mikovec koja je inicirala i financijski pomogla gradnju. Dom je kasnije pretvoren u vatrogasni. Danas je predsjednik DVD-a Selanec Mario Pečnik, a zapovjednik Dragutin Benčak. Selo nema ulice, ali ima odvojke s lokalnim nazivima. U gornjem selu gdje je spomenuti dom, mještani su na temeljima stare kapele na inicijativu Stjepana Nemčića zvanog Pepić, 1998. godine sagradili novu i posvetili je Svetom Benediktu. Radove su izvodili samouki zidari, pokojni Josip Benčak i Mato Harča, te Josip Hrg. U gornjem selu je odvojak prema Bari Drukčević i prema Golubici, objašnjavaju nam mještani, a u donjem selu je odvojak koji vodi prema Potoku Kalničkom. U donjem selu sagrađen je i dom udruge Društva sportske rekreacije. Gradnja je počela 1999. godine, a članovi udruge ponosni su na njega jer su ga sagradili vlastitim sredstvima.
Osim velebne kapele pokraj koje je pred par stoljeća bilo i groblje, te čak dvije zgrade doma, mjesto ima asfalt, struju, javnu rasvjetu i telefon. Kanalizaciju i plin mještani nemaju. Sve do 90-ih godina prošlog stoljeća, naselje je imalo i svoju trgovinu i kafić. Umrli se pokapaju na zajedničkom groblju u Svetom Petru Orehovcu, gdje žitelji imaju i poštu, zubara i liječnika, te apoteku i veterinarsku ambulantu.
Nekad poznato po stočarstvu, danas od 34 domaćinstva samo njih devet ima krave. Osim naših domaćina, poljoprivredom se ozbiljnije bave još samo Ivan Bedoić, Božidar Štragelj i Danijel Barnić. Unatoč svemu, selo živi punim plućima što potvrđuje činjenica da u 34 domaćinstva žive 122 stanovnika i od toga 32 djece. Petnaestak učenika od 1. do 8. razreda pohađa osnovnu školu u Svetom Petru Orehovcu, a ima i srednjoškolaca i studenata. Najstariji mještanin je Stjepan Nemčić – Pepić s 88 godina, a najmlađi je Jan Trušček kojemu je tek godina i šest mjeseci.
