Ovih dana naveliko se raspreda o prekidu ionako labilnog braka između Kauflanda i Podravke, o tom tko ima previsoke marže, cijenama pojedinih proizvoda i sličnim temama vezanim uz ponudu i potražnju.
Nas u ovom trenutku ne zanimaju navedene teme, nego ona koja se tiče odnosa poslodavca prema radnicama i radnicima u supermarketima te posljedično kako se to sve odražava na kupce.
U neka bolja ili, za neke, lošija vremena, postojala je vojska prodavačica na kasama koje su se samo bavile naplatom kupljenih proizvoda. Potom se poslodavac dosjetio da se tu istu osobu, kroz minute kad na naplatnom prolazu nema potrošača, može iskoristiti i za druge poslove.
Danas svjedočimo tome kako jedna te ista osoba užurbano puni police, trči u skladište, čisti podove te naposljetku juri na kasu jer se tamo stvorio ‘kilometarski’ red. Tu istu prodavačicu kupci sebi u bradu psuju jer nije još prije koju minutu sjela u stolicu i počela im uzimati novac iz novčanika.
No nije to jedina ingeniozna ideja poslodavaca. Pojedini su se dosjetili kako ubrzati proces obrađivanja potrošača pa su ostavili tek nekoliko desetaka centimetara prostora iz ploče za skeniranje proizvoda. Nema više pedantnog spremanja kupljenih namirnica u vrećice, nego neurotičnog trpanja. Jer, ako niste dovoljno brzi, osim prodavačice i vi ste izloženi mrkim pogledima ljudi koji stoje u redu.
Drugim riječima, danas se vlasnicima supermarketa brže pune novčanici, dok istovremeno propadaju živci trgovkinjama i trgovcima, ali i kupcima.
Naposljetku, stekli smo dojam da bi gotovo svaki supermarket trebao zaposliti barem još 30 posto trgovaca kako prije ulaska u trgovinu ne bismo morali popiti tabletu za smirenje ili tražiti blagoslov svećenika. U suprotnom, njihove zaposlenice i zaposlenici trebali bi imati beneficirani radni staž.
Živciraju li i vas takvi trendovi u trgovinama? Svoj stav o ovoj temi možete izraziti na našoj facebook stranici.
