Manastir u Lepavini posvećen je Vavedenju Presvete Bogorodice, no svake godine se i na praznik njenog Uspenja tradicionalno u njemu okupi mnoštvo vjernika iz okoline kao i iz udaljenih mjesta, pa i susjednih država. Dolaze se pomoliti pred čudotvornu ikonu Bogorodice Lepavinske. Tako je bilo i ove godine, ali uz poštivanje propisanih mjera.
Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Gospodin Porfirije, služio je Božanstvenu arhijerejsku liturgiju, uz sasluženje sveštenstva Eparhije. Crkvena punoća je od ovog, u crkvenoj liturgijskoj godini posljednjeg velikog praznika, postala bogatija za još jednog sveštenoslužitelja.
Mitropolit je u svešteni čin đakona rukopoložio vanrednog profesora Bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu dr. Vladana Tatalovića.
Vladika je kazao da su ljubav i smirenje kao dvije osnovne vrline Presvete Bogorodice, koje trebaju krasiti sve kršćane.
-Kao što nije moguća nijedna vrlina bez ljubavi, tako nije moguće da čovjek bude postojan u bilo kom dobru, bez smirenja. Danas nam je najpotrebnija ta dvojedina realnost. Svugde oko nas, ali i u nama, najčešće caruje samoljublje. Često nam je racionalno jasno da treba voljeti i biti smiren. Ali, ako to što umom znamo ne dođe do našeg srca i ne pretoči se u dijela, onda će ono što znamo o ljubavi i smirenju biti naša osuda – naglasio je.
Mitropolit je čestitao novorukopoloženom đakonu i istakao da su ljubav i smirenje posebno važni za svešteničko služenje.
– Đakonska služba, kao služba služenja, svjedočenje je ljubavi i istinskog smirenja. Prvi đakon Crkve Kristove, sveti arhiđakon Stefan, imao je čisto srce i plamenu vjeru. Stradao je, jer nije želio da se odrekne vjere u Krista. U trenucima svog stradanja, on, po ugledu na Gospoda i Presvetu Bogorodicu, pokazuje ljubav i smirenje. Onima koji su ga mučili i kamenovali, ne samo da nije zamjerio, nego se molio Gospodu da im to ne uzme za zlo – kazao je Mitropolit Porfirije.
Vjernici su se nakon Liturgije još dugo zadržali u manastiru i njegovoj okolici.
