U petak se obilježilo točno 80 godina od dana kad je Žarko Dolinar kao prvi Hrvat osvojio prvu svjetsku sportsku medalju za Hrvatsku, na Svjetskom prvenstvu u Kairu 1939. godine. Bila je to brončana medalja za rođenoga Koprivničanca koji potječe iz obitelji Friedrich, osnivača Nogometnog kluba Slaven.
– Osim što je bio vrhunski svjetski sportaš s osam osvojenih medalja na sedam svjetskih prvenstava na kojima je sudjelovao, prof. dr. Žarko Dolinar bio je i znanstvenik i pedagog, humanist, domoljub i kolekcionar koji je vodio vrlo bogat život. Zanimljivo je da na čak 11 svjetskih prvenstava nije mogao sudjelovati, djelomice zbog rata, a djelomice zato što tadašnja država nije imala novca da mu plati troškove. Dolinar je samo jedan od mnogih velikana ovoga grada i ovoga kraja. Za njega se općenito smatra da je najkompletniji i najveći sportaš svijeta, to su izjave poznatih hrvatskih nobelovaca – naglašava koprivnički publicist i bivši nogometni trener Branko Pleše, koji vodi brigu o Dolinarovoj ostavštini.
Osim što je osvojio prvu svjetsku medalju za Hrvatsku, Dolinar je ujedno bio i prvi Hrvat s titulom svjetskog prvaka, koju je osvojio na Svjetskom prvenstvu u Engleskoj 1954. godine. Osvojio je i 34 međunarodna prvenstva svih europskih zemalja, uz to i Argentine, Japana i Kine, a čak 26 puta bio je u finalima. S toliko se medalja u stolnom tenisu kasnije mogao podičiti samo Dragutin Šurbek koji je nastupio na daleko više svjetskih prvenstava, kao i na Olimpijskim igrama u čiji je program stolni tenis naknadno uvršten.
Dolinar je osvojio 24 državna prvenstva, u čak četiri države u kojima je živio, a za četiri reprezentacije nastupio je 101 puta. Prvak Hrvatske bio je 15 puta, ima i 16 naslova prvaka Zagreba.
– Jednostavno, on je bio ekstra osoba. Proglašen je najboljim sportašem Jugoslavije u anketi Sportskih novosti 1954. godine, a bio je i sportaš desetljeća u razdoblju od 1946. do 1956. godine, i to ispred jednog Vukasa, Beare, Čajkovskog, Zebeca, Mihalića i Ćire Kovačića. U izboru HRT-a proglašen je hrvatskim sportašem 20. stoljeća, a u jednom izboru uvršten je među 12 najboljih sportaša u povijesti Hrvatske – napominje Pleše.
Prvi je počasni predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza. Primao je različita visoka državna priznanja, između ostalih i Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara za sport te Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanost.
– Sve su to nagrade koje pokazuju da sličnog sportaša Koprivnica nije imala. Osim toga je bio još i znanstvenik, pedagog, humanist, kolekcionar, a stigao je i slikati i svirati glazbene instrumente. Slične osobe takvih kvaliteta nema na svijetu, to je potvrđeno i dokazano. Kao znanstvenik je bio profesor na Veterinarskom fakultetu gdje je i doktorirao kao doktor znanosti. Nakon što je morao otići iz Jugoslavije, završio je u Baselu, tamo je završio Medicinski fakultet i stekao titulu doktora znanosti. Treća titula doktora znanosti je od Sveučilišta ”Josip Juraj Strossmayer” u Osijeku, što je isto tako veliko priznanje njemu, ali i Koprivnici. Osim što je predavao na sveučilištima u Zagrebu i Baselu, kao gost predavač predavao je i u Japanu, Kini, Engleskoj, Kanadi, SAD-u i gotovo svim europskim zemljama – istaknuo je Branko Pleše.
Istaknuo se i kao humanist, njegove su krilatice bile uslužnost, tolerancija i humanizam. Dobio je i titulu Pravednika među narodima. Među 103 Hrvata pravednika Koprivnica se može podičiti da ima čak tri, braću Borisa i Žarka Dolinara te Anku Crndić. Početkom 90-ih godina Dolinar je pokrenuo akciju za mir u Hrvatskoj, a pisao je i mnogim državnicima koji su mogli utjecati na međunarodno priznanje Hrvatske. Bio je dugogodišnji kućni prijatelj prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a bio je i posebno vezan za velikog književnika Miroslava Krležu. Kao kolekcionar, Dolinar je skupio 25 zbirki različitih predmeta, između ostalog i 75.000 autograma, te niz knjiga, enciklopedija, rječnika, znački i ostalog.
Pleše: Koprivnica se djelomice odužila Dolinaru
Branko Pleše iznio je svoje mišljenje o odnosu grada prema prod. dr. Žarku Dolinaru.
– Smatram da se Koprivnica djelomice odužila Žarku Dolinaru time što je postao njen počasni građanin te što je trg na kojem se nalazi Sveučilište Sjever dobio njegovo ime, a postoji i Ulica Pravednika među narodima. Napravili smo dvije izložbe o Žarku Dolinaru, 2010. i 2013. godine, a dio svoje ostavštine ostavio je Podravki. Međutim, tamo su ljudi koji su dobili tu dragocjenost dozvolili da neki pokradu njegove neobično vrijedne i skupe predmete. Druga stvar koja je negativno odjeknula je to što je 2008. godine Gradsko vijeće Koprivnice donijelo odluku da će naše sveučilište nositi Dolinarovo ime, ali je kasnije na intervenciju nekih ljudi koji nisu bili skloni Koprivnici sveučilištu dano čudno ime Sjever – smatra Pleše.
Velik dio Dolinarove ostavštine danas nije smješten na primjerenome mjestu, gdje bi bio dostupan i javnosti. Možda i ovaj članak može biti dio inicijative za formiranje koprivničkog sportskog muzeja, u kojem bi se doista imalo što pokazati, od Dolinara, preko rukometa i nogometa, do hrvanja, biciklizma i ostalih sportova u kojima su Koprivničanci ostvarivali uspjehe.
– Može zasmetati da se Koprivnica ne zna postaviti prema svojim velikanima, prema svojim vrijednostima. Iako Koprivnica ima još velikana, ali velikana takvoga kalibra nije imala, a nisam siguran da će ga ikad imati – zaključio je Pleše.
