Zbog standarda koji je nudio mještanima, u 17. stoljeću nazivali su ga gradom

Petnaestak kilometara sjeverno od Koprivnice, u neposrednoj blizini rijeke Drave smjestio se Legrad. Prema povijesnim nalazima, na ovom prostoru su ljudi obitavali prije mnogo stoljeća. U pisanim dokumentima, naselje Legrad spominje se od 1384. godine, a status trgovišća dobio je već u petnaestom stoljeću. Krajem sedamnaestog stoljeća u naselju je živjelo više od 2700 stanovnika, a u dokumentima se u to doba Legrad naziva gradom. Prestankom opasnosti od napada Turaka, u naselju se ubrzano razvijalo obrtništvo i trgovina. Oko 1710. godine nemirna rijeka Drava promijenila je geografski položaj mjesta. Nakon velikih poplava, Drava je premjestila svoj tok s južne, na sjevernu stranu Legrada pa je time mjesto administrativno iz Međimurja prešlo u Podravinu. U jednom razdoblju naselje je bilo sastavnim dijelom države Mađarske, gdje su mnogi mještani imali vinograde bez kojih su ostali nakon Drugog svjetskog rata. U poratnom razdoblju, mještani su dijelili sudbinu žitelja susjednih sela. Živjeli su od rada na poljoprivredi, no obrtnička tradicija nije se prekidala.
O životu u naselju danas, ali i prije četrdesetak (i više) godina, razgovarali smo sa Jasnom Kiš. Ona je aktivna članica Udruge žena, tajnica je u ekološkoj udruzi, piše pjesme i igrokaze. Ovdje je i odrastala uz baku Jelenu i djeda Pištu (Stjepana), dok joj je majka Vilma radila u Njemačkoj. Danas u kući živi zajedno sa sinovima Svenom i Sandrom.
– Moj djed Stjepan Kiš bio je pravi ‘jezermešter’ kako su kod nas nazivali takve svestrane mještane. Još prije Drugog svjetskog rata imao je trgovinu mješovite robe koji mu je vlast nakon rata oduzela pa se nakon toga zaposlio u Izvorovoj trgovini mješovitom robom. Bavio se i sviranjem i podučavao druge, bio je svestran pa je čak popravljao i televizore. Volio je putovati pa sam i ja s njim proputovala nekoliko europskih država. Imao je i svoj sastav u kojem su sa njim svirali Eugen Andrašek, Vlado Potočnik, Antun Gašpar, Drago Mateček, Gabrijel Kosi i Smiljanić, ali je u isto vrijeme svirao i u ‘pleh muziki’ DVD-a – prisjetila se Jasna djedovih aktivnosti.


 

Jasna Kiš piše pjesme i igrokaze//FOTO:MIRKO LUKAVSKI

U Legradu su živjeli i radili majstori raznih zanimanja, a nekih se prisjetila i naša sugovornica. Tako smo saznali da je bačvar bio Franjo Pavliček. Vladimir Lukačić, Franjo Horvat Ipšak, Josip Štefić, Josip Hunjadi, Vadla, i Josip Vlah bili su šnajderi. Micika Taši, Micika Šafar i Gabrijela Sačer švelje, a deda Balog bio je užar. U kući Josipa Vlaha kasnije je otvorena trgovina odjećom Renova. Mesar Sabo imao je i mesnicu, a ‘mesarijom’ su se bavili Rudolf Kiš i Julio Pevec. Viktor Lefler bio je obućar a taj je zanat izabrala i njegova kćerka Irena Meštrović koja je zajedno sa suprugom Josipom otvorila i trgovinu gdje su mještani mogli kupovati kvalitetnu obuću. Mnogi žitelji imali su i konje i raznu poljoprivrednu mehanizaciju, Miška Lakić imao je i dreš i traktor koji je pokretao na ‘kurblu’. Mnogo posla imali su i kovači Viktor Hraščanec, Feliks Kiš, i Miško Radmanić, kao i bravari Eugen Andrašek Jenci i Julio Đusi Radmanić. Sedamdesetih godina u naselju je bio i fotograf Josip Bedeničec koji je prvi u selu kupio i televizor.
– Kovač čiji je nadimak bio Atomec, a supruga mu je bila Magda, uz prave, kovačke poslove, djevojkama je iz metalnih novčića radio prstenje, a Aueri (koji su automehaničarsku radionicu imali i u Koprivnici) sami su napravili prvi automobil u selu – kazala nam je Jasna Kiš.
Saznali smo i imena drugih majstora i obrtnika. Karlo Dinhov imao je pilanu, a Franjo Vida bio je tesar. Feri Demeterfi, Vlado Habek i njegov otac Franjo bili su stolari, a Habek je radio i prozore na staroj školi i crkvi. Mještani pamte i ‘šopara’ Stjepana Nestića koji je kod prekrivanja krovova slamom uvijek imao cigaretu u ustima. Krov od slame u Podravkinom rekreacijskom centru također je njegovo djelo. Josip Obađi, Marija i Vladimir Ljubić bili su mlinari, a Vinko Kuzmić i Ljuba Žigulić seoski bubnjari. Da u rijeci Dravi osim riba ima i zlata, dokazivao je ispirač zlata Ivan Bedenek (Pekek Janči). Mještane su u to vrijeme šišali barbiri Zvonko Haramija i Stjepan Ružić. Vinko Hraščanec Vinci i Franjo Jakupek Franc bili su pekari, a Stjepan Gres radio je u Izvorovoj trgovini. Gabrijela Lakić i Gabrijela Lukačić držale su takozvani podrum gdje su stanovnici mogli povoljno kupiti alkoholna pića i sokove. Mještani pamte i pilara. Ivan Mikec Janči pilio je drva svojim Aranom kojega je palio opuškom. Legrad je svojim stanovnicima odavno pružao ‘gradske’ uvjete. U društvenom domu prikazivali su se filmovi, a radila je i ambulanta opće prakse. U vrijeme kada je u ambulanti radio dr. Orober a medicinska sestra bila Katica Milošinović, mnogi se sjećaju da su u čekaonici ordinacije bile drvene klupe, pacijenti su pušili, a u kutu je bila ‘pljuvačnica’. Nakon što je sestra Katica otišla u zasluženu mirovinu, zamijenila ju je Branka Habek, a na mjesto liječnika došla je dr. Zlata Trnski Sabolić. U zubarskoj ordinaciji još uvijek radi sestra Marija Horvat. U mjestu je i ljekarna u kojoj rade Nevenka Hojsak i Marija Ivić. Tu je i poštanski ured u kojem su radili, i rade Paula Pavica Sabolek, Vinko Kuzmić i Julio Jošt.
Nositelji društvenog života bili su i jesu vatrogasci, udruga žena i omladina koji su često održavali zabave u društvenom domu. Na zabavama su svirali vokalno-instrumentalni sastavi Demoni, Hardy bend, Belupo, Cmok, Kap na kap, Centralna Apoteka, ali i nezaboravni Bajs bend. Na inicijativu Vlade Sabolića sagrađeno je vatrogasno spremište, a Vlado je pokrenuo i rad disco kluba.
Nakon razgovora, prošetali smo naseljem i došli do njegovog centra. Uz veliki park je osnovna škola, a s druge strane katolička crkva Presvetog Trojstva koja je nakon nedavnog potresa oštećena i zatvorena. Pokraj crkve još uvijek stoji zgrada koja autora ovih redaka podsjeća na dane mladosti i prve novinarske uratke. Riječ je o pansionu Legrađanka, kultnom ugostiteljskom objektu u kojem su početkom osamdesetih godina proteklog stoljeća odsjedali talijanski lovci koji su u ovdašnje lovište masovno dolazili u lov. Osim lovaca, u ovaj ugostiteljski objekt su svakodnevno dolazili gosti iz Koprivnice i obližnjih mjesta. Voditelj Legrađanke bio je već spomenuti mladi i agilni Vlado Sabolić koji je svojim inovativnim idejama pridonio velikoj posjećenosti gostiju. Na njegovu inicijativu u Legrađanki su se često održavale manifestacije poput Večeri narcisa, Revije donjeg rublja, Izbor za miss Legrađanke, Natjecanje u ispijanju piva i druge maštovite manifestacije. U to vrijeme ništa slično nije se održavalo u ugostiteljstvu, pa se o Legrađanki nadaleko pričalo. Danas na nju podsjeća samo prazna zgrada, a ni Vlado više nije među nama.
Legrad je danas općinsko središte u kojem djeluju DVD Legrad, Udruga žena, KUD Zrin, EKO Legrad, ŠRK Smuđ, LU Kuna, UHDDR, Udruga mladih i NK Graničar. Osim katoličke crkve Presvetog Trojstva, tu je i Evangelička crkva, a evangelici imaju i svoj dom i svoje groblje. Tu je i kapelica Žalosne gospe i kapelica na katoličkom groblju. Mještani imaju plin i vodovod, a u planu je i kanalizacija.

Tabla Legrad//FOTO:MIRKO LUKAVSKI

U nastojanju da privuče što više mladih, pa i iz drugih krajeva Hrvatske, Legrad na čijem je čelu načelnik Ivan Sabolić, nudio je mladima kuće za jednu kunu, i uvjete povoljne za miran, ali ne i dosadan život na selu. Mnogobrojni projekti financirani većinski sredstvima iz Europskih fondova učinili su Legrad mjestom poželjnim za život, a tu je svoj dom pronašao i umjetnik Toni Franović. Iz Legrada je i autorica priče za djecu Branka Habek, slikarica Klaudija Delić, mlada prof. Iva Bolfek, pjesnik Zlatko Bokor Foks, slikarica Đurđa Demeterki, crtač stripova Mario Sačer te poznati Koprivničanci – supružnici Vida i Julio Kuruc. Legradske korijene ima i manekenka Ljupka Gojić i sportašica, sportska novinarka i voditeljica Lana Banely. Tu su rođeni i župnici Josip Đurkan i Zlatko Pečet, a vjerojatno smo nekog nenamjerno izostavili.
Na površini od 36 kilometara kvadratnih, u Legradu u četiristotinjak kuća danas živi nešto manje od tisuću stanovnika. Najstariji mještani su Marija Horvat (Ipšak), rođena 1927. godine, i Franjo Dominić, rođen 1928. godine. Najmlađi mještanin je Lionel Varović rođen u travnju ove godine.

 


Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com