Prvih toplijih i vlažnih proljetnih večeri žabe i krastače kreću na jedno od svojih najvažnijih životnih putovanja.
Bude se iz zimskog mirovanja i masovno odlaze prema barama i drugim vodenim staništima u kojima će se razmnožavati. No, na tom ih putu često čekaju prometnice koje presijecaju njihove prirodne migracijske koridore i za mnoge predstavljaju smrtonosnu prepreku.
Upravo je toj problematici posvećen dokumentarni film “Šaptači žabama (Koprivnica spašava žabe)” autora Gorana Šafareka. Film prati biologa i profesora Miroslava Samardžića, učenike i brojne volontere koji su godinama sudjelovali u spašavanju vodozemaca na području Koprivnice i okolice.
Snimanje je započelo još 2015. godine, no film je dovršen tek ove godine. Šafarek objašnjava kako je od početka imao namjeru zabilježiti ovu vrijednu lokalnu priču.
– Još tada sam htio napraviti film o toj akciji. Snimao sam je s idejom da film ponudim HTV-u na njihovom natječaju, ali nažalost tada nije bilo interesa, baš kao ni kasnije. Posljednjih godina Grad Koprivnica sufinancira audiovizualne projekte pa sam film prijavio na njihov natječaj. Grad ga je podržao i tako je priča napokon dobila svoj završetak. Jedna od namjera filma bila je i da se tadašnji učenici danas prepoznaju na snimkama i prisjete tih dana, ali i da vide kako je nešto u čemu su kao djeca sudjelovali ostalo zabilježeno kao dio jedne lijepe koprivničke priče – kaže autor.
Tko su šaptači žabama?
Naslov filma odnosi se na volontere koji su godinama dio svojeg slobodnog vremena posvećivali spašavanju vodozemaca.
– Izraz “šaptač” često se koristi za ljude koji imaju neku posebnu povezanost sa životinjama, a kako su ovdje žabe stalno u njihovim rukama, činilo mi se da im ponekad možda i nešto šapnu – pojašnjava Šafarek.
Iako su glavni povod priče vodozemci, u središtu filma zapravo su ljudi, ponajprije biolog i profesor Gimnazije “Fran Galović” Miroslav Samardžić, koji je godinama vodio akciju.
– Zapravo bih rekao da je film možda čak više o Miroslavu nego o samim žabama – ili još bolje, Miroslav na neki način govori umjesto njih. On je bio alfa i omega cijele priče, ali važnu ulogu imali su i drugi nastavnici i volonteri, među njima i kirurg Davorin Hećimović, s kojim je akcija i započela – ističe Šafarek.
U filmu sudjeluju i biolog Antonio Stipan, učenici osnovnih i srednjih škola te pokojni Radovan Kranjčev, doajen hrvatske biologije.
Posebno je važna obrazovna dimenzija akcije. Učenici su imali priliku biologiju upoznati izvan učionice, neposredno promatrajući životinje i sudjelujući u njihovoj zaštiti.
– Mislim da je to izuzetno važno. Ne samo zato da se djeca malo odvoje od ekrana, nego da stvarno iskuse prirodu, vide životinje izbliza i shvate kako funkcionira terenski rad. Na taj način razvijaju i empatiju, ali i osjećaj da svojim radom mogu konkretno nešto učiniti za prirodu – smatra autor.
Migracija puna opasnosti
Proljetna migracija za vodozemce je iznimno važna jer se upravo tada vraćaju na svoja tradicionalna mrijestilišta.
– Mnoge vrste veći dio godine uopće ne žive u vodi, nego u šumama i na livadama, ali se svake godine vraćaju na svoja tradicionalna mrijestilišta. Bez tog puta nema nove generacije – ističe Šafarek.
Prometnice često presijecaju njihove stare migracijske koridore. Asfalt zadržava toplinu, krastače su spore, a ženke često još nose mužjake na leđima. Zbog toga gubici na prometnim cestama mogu biti veliki i ozbiljno ugroziti lokalne populacije. Osim prometa, najveći problemi su nestanak i isušivanje močvarnih staništa, zagađenje i promjene krajolika. Vodozemci su posebno osjetljivi zbog tanke i propusne kože.
Ipak, Šafarek smatra da se svijest javnosti o njihovoj zaštiti povećala upravo zahvaljujući volonterskim akcijama.
– U početku su se neki ljudi volonterima čak i smijali, dok danas puno više njih razumije zašto je takva pomoć potrebna – kaže.
Vozačima koji u proljeće prolaze područjima migracije savjetuje da uspore, osobito na dionici kod Đelekovca.
– Na dionici kod Đelekovca žaba najviše ima za blagih i kišnih proljetnih večeri, a tada su ionako i uvjeti za vožnju lošiji. Manja brzina zato istodobno znači veću sigurnost i za vozača i za životinje – poručuje.
Koprivnička akcija kao primjer drugima
Koprivnička akcija imala je i nacionalni značaj. Bila je to prva organizirana akcija spašavanja vodozemaca u Hrvatskoj, a poslije je poslužila kao primjer sličnim projektima u drugim sredinama.
– Pokazala je da se uz dobru organizaciju, volontere i uključivanje škola može napraviti jako puno – kaže Šafarek.
Na pitanje što ga je osobno najviše privuklo ovoj priči, Šafarek izdvaja upravo Miroslava Samardžića i njegovu dugogodišnju predanost.
– Čovjek je jednostavno velik dio svojeg života i vremena posvetio spašavanju vodozemaca, uz puno upornosti, truda i pomalo inata da se nešto ipak napravi. I sam na kraju filma kaže da ova akcija nije spasila sve vodozemce, ali je pokazala da problem postoji i, možda još važnije, senzibilizirala javnost. Mislim da je upravo to najveća vrijednost cijele priče – zaključuje Šafarek.
Dodajmo na kraju kako je dokumentarni film “Šaptači žabama” u cijelosti koprivnički autorski projekt. Uz Gorana Šafareka, dodatnu kameru snimali su Andrej Bunić i Hrvoje Petrić, a naraciju potpisuje Martina Vadlja.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
