Iako mnogi ljudi mirovinu poistovjećuju s laganijim životnim tempom, bez mnogo hobija, to ne vrijedi i za Jerka Tomasa iz Koprivnice. Ovaj umirovljeni bravar živi život prepun hobija na kojem bi mu pozavidjeli i mnogi mlađi muškarci. Jerko je rođen na Braču, a jedan dio mladosti proveo je u Podravini, točnije Legradu.
– U srednju školu išao sam u Split. Nakon što sam je završio, čovjek kod kojega sam radio htio je da ostanem, ali ja nisam htio. Ne bih u Splitu živio ni da mi daju milijune. Došao sam u Koprivnicu. Koprivnica je grad, ali je mala i puna zelenila tako da se osjećam kao da sam na selu – kazao je Jerko. U Koprivnicu se preselio 1974. godine te se nedugo potom i oženio. Tomas je već više od 30 godina lovac u Rasinji. Upravo mu je lov jedan od dražih hobija. Premda u njega više ne odlazi tako često, voli lovačka okupljanja i zajedničke lovove, ponajprije zbog druženja.
– Meni nije do mesa. U lov idem samo kada me zamole kolege iz društva da im treba meso za svadbe ili rođendane. Lovio sam svakakve životinje, a najteže mi je bilo s divljim svinjama. Do prije dvije godine, nikako da ih uhvatim, a od tada kao da me ulovila sreća te sam uspio ustrijeliti tri kapitalna vepra – kazao je Jerko. Upravo je i lov, u neku ruku, zaslužan za njegovog ljubimca na četiri kotača, Jeep iz 1971. godine.
– Kada sam došao na tehnički sa svojim automobilom, razgovarao sam s jednim čovjekom o tome kako tražim terenac za lov te ga upitao poznaje li koga tko prodaje takvo vozilo. To je sve čuo majstor i uputio me na svog poznanika koji je prodavao upravo ovaj Jeep koji sada vozim – kazao je Jerko te naglasio kako je terenac bio u jako lošem stanju.
– Kada sam ga kupio, imao je volan od starog Audija. Polovica vozila bila je trula, sicevi u katastrofalnom stanju. Sve sam polako popravio i restaurirao – kazao je Tomas te naglasio kako mu je bio užitak raditi na njemu.
Iako je Jeep kupio za lov, vrlo rijetko ga za to koristi. On mu prvenstveno služi za odlazak u trgovinu ili, pak, na kavu, ali i kao vozilo koje svake godine za maškare preruši u nešto novo.
– Lijepo ga je voziti kada se osjeti vjetar u kosi. Jedini je problem što s njim ne smijem otići u središte grada jer su djeca luda za njim i svi bi se htjeli slikati na njemu. Kada, ipak, to učinim, minimalno mi treba pola sata da se svi slikaju pa da mogu krenuti doma – našalio se Jerko. Za lov Tomas prvenstveno koristi Ladu Nivu za koju kaže da je najbolji auto koji postoji za probijanje po bilo kojem terenu. Aktivni Jerko i Ladu je prilagodio svojim potrebama pa je tako na krovu složio mini čeku koja se u roku od dvije, tri minute rasklopi i spremna je za korištenje.
– Ideju sam dobio od jednog prijatelja koji je znao na krovu kombija čekati divljač. Preuzeo sam je i malo usavršio. Dodao sam ogradu da se ne može pasti, također sam napravio i stolicu koja se okreće za 360 stupnjeva tako da sam spreman za lov u nekoliko minuta – naglasio je Tomas.
Uz sve to, već više godina ima i pčele koje žive u autoprikolici koju je također sam napravio. Pčele, kaže, ima kako bi med poklonio prijateljima. Osim toga, velika većina stvari oko i u kući Tomasovih je ruku djelo.
– Ogradu sam sam iskovao, kao i stepenice pokraj kuće. Malu sjenicu sam sam napravio. Jednostavno, meni, tako, preko noći dođu ideje i ujutro ih počnem realizirati. Dok sam radio sjenicu, kupio sam aparat za ukrašavanje drveta te sam s njim odmah počeo raditi bez prethodnog iskustva – kazao je Tomas te zaključio ako čovjek ima volje za stvaranje, može napraviti što god hoće.
