U blagdansko vrijeme brojni su po podravskim šumama tražili imelu, biljku koja parazitira na stablima te nad svoja ulazna vrata staviti tu zaštitnicu zdravlja i simbol ljubavi. Iako pod takvim ukrasima često padaju poljupci, plodovi ove biljke za ljude su otrovni. Podsjetio nas je na to Koprivničanac Franjo Palfi, koji se više od 40 godina bavi sakupljanjem i otkupom ljekovitog bilja.
Upravo je imela ovih dana na njegovom popisu za otkup. Iako su sastojci u imeli toksični, u malim količinama imaju snažno ljekovito djelovanje, a smatra je se izuzetno važnom biljkom za srce i krvotok, govori Franjo.
Ovaj je sedamdesetogodišnjak prava enciklopedija kad su biljke podravskog podneblja u pitanju. Ovog se posla primio na nagovor supruge Jelice pred gotovo 40 godina, kako bi popravili vlastiti kućni budžet. Dobro je krenulo, zarada se pokazala pristojnom pa se tako sakupljanje bilja nastavljalo iz godine u godinu.
U svijet ljekovitog bilja Palfi je krenuo berući angeliku, poznatu i kao medvjeđa šapa. Biljka je to koja se nalazila svugdje u okolici pa je nije bilo teško prepoznati, a i relativno se jednostavno brala. Bilje je tada skupljao i predavao otkupljivaču u Kloštru Podravskom. Upravo je s njim i obavljao prve konzultacije oko toga što kako izgleda i na koji se način bere.
– Živimo u takvom podneblju gdje je svaka druga trava oko nas za branje, a onda je jasno i jednostavno doći do novaca, ali naravno, ništa bez rada i dobre volje. Bilja ima tijekom cijele godine, istina, malo manje u zimskim mjesecima, ali uvijek se nešto nađe. Nekad je ovaj posao bio interesantan, brojni su ga se primali, a danas je ljudima jednostavnije i draže kukati i doma sjediti jer primaju razne doplatke, umjesto da pošteno zarađuju svoj novac – veli Franjo koji se s godinama također preorijentirao na otkup, dok bere manje količine uglavnom iz vlastitog uzgoja, kao što je primjerice crni sljez. Danas sve što sakupi, odnosno otkupi od lokalnih berača, predaje svom dugogodišnjem partneru, farmaceutskoj tvrtki iz Samobora.
Da bi se ušlo u ovaj posao, valja se prije svega upoznati s nekim stvarima. Primjerice, kod nekih se biljaka bere cvijet, kod nekih list ili samo korijen, a kod nekih pak cijela biljka. Valja znati i koliko je vrijeme sušenja, jer predati, odnosno prodati, možete samo prvoklasno tretiranu sirovinu.
Posao je unosan, potvrđuje Franjo usporedbom kako je na jednoj rali stolisnika, u koju se uloži 5.000 kuna, moguće zaraditi do 20 tisuća kuna, dok je na rali kukuruza zarada pet do šest tisuća kuna.
Bazga, neven, glog, lipa, breza svima su poznati, no na njegovom cjeniku za otkup još su i jelenji jezik, čestoslavica, kičica, lazarkinja, plučnjak, dobričica, zdravac, verbena ili železna trava.
Franjo poznaje svaku od njih i teško se može prevariti. Svoje je zdravlje u sedmom desetljeću života sačuvao upravo zahvaljujući brojnim pripravcima na biljnoj bazi. Tablete se kod njega rijetko kad nađu na „jelovniku“.
– Ipak, s biljnim pripravcima i čajevima treba biti oprezan, držati se preporuka i uputa baš kao i kod lijekova koje prepisuje doktor. Imao sam i sam situacija da su ljudi pretjerali u konzumaciji nekih stvari pa su onda imali i neželjene posljedice. Primjerice, jedna je gospođa pretjerala s konzumacijom čaja od gloga koji joj je toliko ubrzao rad srca da je mislila da joj je došao kraj. Zato se treba informirati i pametno ih trošiti. Svaka biljka ima svoju svrhu i namjenu – veli Franjo. Na kraju nam je otkrio kako se pred četiri desetljeća, kada je on bio pionir u branju ljekovitog bilja, bralo i puno više vrsta koje su danas nestale ili su potpuno bezvrijedne.
– Divlji karanfil, kopitnjak, milogled, kokotac, mrazovac, stupnik …nekad smo ih brali, a danas ih se samo prisjećamo – zaključio je Palfi.
