Tradicija obućarstva u Koprivnici egzistira desetljećima, a njen najpoznatiji protagonist bila je Tvornica obuće Sloga. Još su svježa sjećanja na probleme u koje je zapala spomenuta tvrtka, odnosno na njene dane u stečaju. Kad se mislilo da će šivaće mašine zauvijek utihnuti, koprivnički poduzetnik Milan Gajski, inače bivši Slogaš, otkupio je pogone i nastavio proizvodnju cipela. Nije prošlo mnogo vremena i posao proizvodnje prepustio je Zrinki Petrovčić, također zaposlenici Sloge.
Ona je prije otprilike pet godina pokrenula svoju tvrtku za proizvodnju obuće Silens. Od Gajskog, odnosno njegove Sloge gama, unajmila je pogone i mašine te se bacila u biznis koji zahtjeva mnogo odricanja i truda kako bi se namakla kakva-takva dobit.
Strojevi u potpunosti otplaćeni
– Posljednji puta razgovarali smo prije otprilike dvije godine. Od tada pa do danas promijenile su se okolnosti našeg poslovanja. Strojevi na kojima je Silens počeo proizvoditi cipele za izvoz u potpunosti su otplaćeni te su postali naše vlasništvo – ističe Petrovčić pokazujući nam bogati asortiman obuće proizvedene u pogonima smještenim u koprivničkoj Marofskoj ulici.
Iako su nam predočene ženske i muške cipele za večernji izlazak i, recimo, poslovne sastanke, ipak su se najviše isticale robusne čizme i takozvane gležnjače.
– Naš asortiman uglavnom je temeljen na trekking obući pa stoga ne treba čuditi da smo, između ostalog, nastavili proizvoditi čizme za austrijsku vojsku – kaže Pertovičić i pruža nam u ruku čizmu koju će vjerojatno već naredni mjesec obući austrijski soldat.
Kvalitetna koža, lagan đon, a izrada besprijekorna.
Obuća prepoznata u Europi
– Naša kvalitetna izrada obuće prepoznata je u Europi. Dokaz je i to što smo za Češkog naručitelja upravo završili probnu proizvodnju motorističkih čizama. Izradili smo ih 1500 pari. Naručitelji su bili zadovoljni proizvedenim pa je suradnja nastavljena – tvrdi Petrovčić te nam potvrđuje našu pretpostavku prema kojoj je Francuski Mephisto i dalje njihov najveći naručitelj.
S njima imaju višegodišnje ugovore, a zadovoljstvo koprivničkim šivačicama i šivačima nikad nije bilo dovedeno u pitanje.
– Osim Francuske i Češke, proizvodimo za naručitelje iz Mađarske, Njemačke i već spomenute Austrije. Mogu se pohvaliti da od ove godine šivamo i za jednu talijansku tvrtku. Iako smo već radili za talijanske tvrtke, ovog puta radi se o novom poslovnom suradniku – riječi su Petrovčić.
Na naš upit o tome kako se njihovim naručiteljima isplati poslovati s hrvatskim obućarima koji nisu konkurentni azijskim proizvođačima, naša je sugovornica ponudila zanimljiv odgovor.
Azija postaje sve manje zanimljiva
– Azija postaje sve manje interesantna, jer i tamo je cijena rada počela rasti. Prošla su vremena kad se u tamošnjim zemljama za sitniš proizvodila obuća. Doduše, još uvijek su azijske zemlje jeftinije od europskih, ali ne onoliko koliko se smatra – uvjerava nas Petrovčić i dodaje još jedan element zbog kojeg se nabavljači obraćaju upravo njima.
– Još uvijek Kinez ne može proizvesti tako kvalitetnu obuću kao mi. Ona jest jeftinija, ali i manje kvalitetna. Zato Mephisto naše cipele i čizme izvozi u Kinu kako bi ih mogli kupiti imućniji Kinezi koji također cijene kvalitetu. To je dokaz da će se uvijek naći kupaca željnih kvalitetnih proizvoda – ocjenjuje Petrovčić.
Ipak, kaže ona, posao u Silensu ne odvija se bez poteškoća koje će se, ako ne doživimo neku značajniju intervenciju države, samo gomilati. Riječ je o sve većem nedostatku radne snage.
Nedostaje im radne snage
– Trenutačno imamo 110 zaposlenih. Šivačica nam konstantno nedostaje. S nama rade iskusnije radnice, a mlade su otišle trbuhom za kruhom u inozemstvo – žali se Petrovčić.
Kaže da je nedostatak radne snage razlog zbog kojeg ne žele ulaziti u veće poslove.
– Tko god želi raditi u našim pogonima, može se već danas javiti i dobit će posao. Prvih šest mjeseci mi ćemo ga obučiti, a za vrijeme obuke osiguravamo mu minimalna primanja i putne troškove. Nakon obuke radi se na normu koja je svima dostižna. Nažalost, mnogi su nakon provedene obuke otišli na rad u inozemstvo. Malo je onih koje zanima rad u hrvatskoj proizvodnji, svi sanjaju velika zapadna primanja, a tome baš i nije tako kad se u obzir uzmu svi troškovi života u tuđini – smatra Petrovčić.
– Strahujemo što će se dogoditi za, recimo, pet godina, kad se neke radnice odluče umiroviti. Tko će ih zamijeniti – pita se Petrovčić kojoj se za sada čini da je jedino rješenje uvoz radne snage.
Jer ako se mogu uvoziti radnici za sektor turizma, ne vidi razlog zašto stranu radnu snagu ne bi mogli koristiti i za ostale djelatnosti.
Da bi stimulirala radnike na ostanak u tvrtki Silens, Petrovčić najavljuje povećanje plaća u ovoj godini. Bit će to proces koji će se provesti u okvirima kakve pružaju date okolnosti, najavljuje naša sugovornica.
Petrovčić kaže da unatoč poteškoćama i brigama koje je slijede kroz život otkad je preuzela poslove biše Tvornice obuće Sloga, ni u jednom trenutku nije požalila što se upustila u tu avanturu.
– Ponekad mi je žao što nemam više vremena za privatni život, ali kad bolje razmislim, shvaćam da nisam osoba koja može mirno sjediti u fotelji i pratiti televizijski program. Ovako se osjećam korisno i to mi mnogo znači – zaključuje Petrovčić.
