BRAĆA TISAJ – Mladi koprivnički triatlonci jedva čekaju novu sezonu

Već samo bavljenje sportom je teško i zahtjevno. Ako u nekom sportu želiš biti dobar, moraš svakodnevno trenirati, način života podrediti tome, maksimalno se odricati. No, kako je tek kad se umjesto s jednim, baviš s tri sporta u jednom? To najbolje znaju koprivnička braća Fran i Jan Tisaj, koji su postigli vrlo zapažene rezultate u triatlonu, spoju plivanja, biciklizma i trčanja.

Prije toga obojica su bili u kartingu zahvaljujući ocu Hrvoju, da bi kasnije Fran isprobao plivanje, a Jan atletiku gdje je u prvoj godini postao državni doprvak u krosu. Pred dvije godine 13-godišnji Jan počeo je s triatlonom, a ove sezone osvajao je medalje i u triatlonu i u biciklizmu.

Jan u triatlonu/privatna arhiva

– Jako sam sretan zbog ostvarenih rezultata. Osvojio sam tri naslova državnog prvaka u triatlonu, i još dva u cestovnom biciklizmu. U konkurenciji sam za naslov pobjednika Kupa Hrvatske u biciklizmu, a u triatlonu se borim za plasman među prva tri u mlađim kadetima –  rekao je Jan.

Polaznik je sedmog razreda koprivničke osnovne škola ‘Braća Radić’, a trenira sam, bez trenerskog nadzora, pa su njegovi uspjesi tim značajniji.

– Imamo sreću što smo u Triatlon klubu Zrinski iz Zagreba, u jednom od najbolje organiziranih klubova. Profesor Ivan Ivezić i ostali nam maksimalno pomažu. Triatlon je sport koji raste iz godine u godinu, trenutačno ima više od tisuću licenciranih natjecatelja, a problem je nedovoljan broj trenera. Zbog toga smo odlučili da će se Jan od sljedeće godine natjecati samo u biciklizmu, jer su za nešto više ipak potrebni treninzi pod stručnim nadzorom – objasnio je otac Hrvoje Tisaj.

Fran je karting vozio od pete godine, pa se bavio plivanjem do kraja osnovnog školovanja kad se zaljubio u triatlon. Ovu sezonu je propustio zbog ozljede, a zbog treninga se već bio preselio u Zagreb gdje pohađa Športsku gimnaziju.

– Počeo sam trenirati u veljači 2016. godine, svidjelo mi se, i u prvoj utrci kros duatlona osvojio sam četvrto mjesto. Na prvoj triatlonskoj utrci također sam bio četvrti, a u lipnju sam nastupio na državnom prvenstvu i osvojio prvo mjesto u svojoj kategoriji. To mi je bio velik korak u triatlonu, svi su bili začuđeni kako sam se uspio tako brzo probiti. Te godine nastupio i na Europskom prvenstvu, u konkurenciji dvije godine starijih natjecatelja. Bilo mi je to korisno iskustvo, jer sam vidio da moram još puno raditi da dođem na potrebnu razinu – kazao je Fran.

Fran trči u triatlonu/privatna arhiva

U prvoj juniorskoj sezoni osvojio je prvo mjesto u prvoj utrci u duatlonu (trčanje i bicikl), te je postao državni prvak u supersprintu, dok je u aquatlonu bio drugi. Naravno, tu ne misli stati, njegove su ambicije velike.

– Dok sam još uvijek junior, želio bih se plasirati među 10 na završnoj ljestvici nakon svih europskih utrka. Ako si u Top 10, ulaziš u europski program, to je velik uspjeh koji bi mi puno značio. Kasnije, u seniorima, želio bih se plasirati na Olimpijske igre, to je cilj svakog sportaša, pogotovo u triatlonu, jer prolazi samo 56 najboljih na svijetu. Cilj mi je nastupati s najboljima u svjetskoj triatlonskoj seriji, samo molim Boga da me više ne muče ozljede – poručio je Fran.

I Jan je vrlo ambiciozan.

– Želio bih ući u hrvatsku biciklističku reprezentaciju, i da se pokažem u Sloveniji, koja je u biciklizmu jako razvijena. Dugoročni cilj mi je da potpišem ugovor s nekim jačim klubom u profesionalnom biciklizmu, da dođem na Olimpijske igre i da jednog dana osvojim Tour de France – najavio je Jan.

Jan s medaljom u dresu BK Rotora/privatna arhiva

Ocu Hrvoju nije lako.

– Puno godišnje prođemo kilometara, svakog vikenda smo negdje na utrkama. Imamo i neke svoje rituale da nam je lakše, svaki put prije natjecanja Janu radim salatu od tune koja nam donosi sreću. Treba prilagoditi i prehranu, s tom nezgodom i meni se život okrenuo, počeo sam kuhati i raditi sve što prije nisam…

Prije je pet godina vozio jet-ski, nakon toga 10 godina bio je u kartingu, a u zadnje tri godine okrenuo se biciklizmu, a okušao se i u triatlonu.

– S nezgodom supruge sve je prekinuto, ali nadam se da ću se jednog dana vratiti tom prekrasnom, dinamičnom sportu u kojem uživam. Sport me ispunjava i uz njega se ipak sve u životu lakše prolazi – zaključio je Hrvoje Tisaj.

Sve radimo za mamu

Velika nesreća dogodila se prošle godine u obitelji Tisaj, supruga i majka Tanja pala je s bicikla i teško ozlijedila glavu te se nakon složene operacije oporavlja u Krapinskim Toplicama. Hrvoje je svakodnevno uz nju, ali još se nažalost nije probudila iz kome.

Jan i Fran
na jednom od zajedničkih nastupa/privatna arhiva

– Uvijek nas je mama podržavala u bavljenju sportom, jer je također bila sportašica, pa nas je od malena motivirala da živimo sportskim životom. Bili smo jako tužni kad se to dogodilo, a kasnije nam je to bio dodatni motiv u bavljenju sportom, jer znamo da bi mama bila sretna zbog toga – rekao je Fran.

(gčm)

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com