Ivona Baran: Nema opravdanja za poskupljenja zbog uvođenja eura, a ovo što vidimo proizvod je krize čije ćemo posljedice tek osjetiti

Financijska pismenost nešto je o čemu mnogi aktivno ne razmišljaju, a ključna je za snalaženje u raspolaganju novcem. Upravo zato u Srednjoj školi u Koprivnici nastoje u program uključiti fakultativni predmet financijske pismenosti koji bi mladima pomogao u snalaženju u financijskom svijetu, a profesorica ekonomske grupe predmeta Ivona Baran u razgovoru nam je otkrila kakva je financijska pismenost u Hrvatskoj, što podrazumijeva tržište kapitala, jesu li poskupljenja uslijed uvođenja eura opravdana i kakva budućnost očekuje mlade ekonomiste.

GP: Sve se češće susrećemo s pojmom financijske pismenosti. Što on obuhvaća i koliko smo u Hrvatskoj bili financijski pismeni čak i prije uvođenja nove valute?

Financijska bi pismenost po definiciji podrazumijevala da ljudi imaju osnovna znanja za donošenje financijskih odluka. To znači, i možda malo i karikiram, da si znaš otvoriti račun u banci, da znaš što piše onim sitnim slovima na ugovoru na kreditu… Dakle, sva ona znanja i vještine koje su ti potrebne da znaš odgovorno upravljati svojim financijama. Štedjeti, trošiti i slično. Što se tiče financijske pismenosti prije uvođenja eura, a pogotovo prema podacima koje poznajem iz provođenja anketa sa srednjoškolcima, djeca mlađa od 19 godina u Hrvatskoj imaju najmanju stopu financijske pismenosti.


GP: U odnosu na ostale zemlje ili ostale dobne skupine?
Hrvatska, nažalost, i tu kaska za ostalim zemljama, ali i s obzirom na druge dobne skupine. Prema istraživanjima koja je provodila Hrvatska narodna banka, djeca do 19 godina još uvijek misle da ih financije i financijska pismenost ne treba previše zanimati, a oni stariji, naravno, znaju više.

GP: Dakle, financijska pismenost raste sa starošću?
Da, raste do srednjih godina, a onda opet pada kod starije populacije.

GP: Je li jedini razlog financijske nepismenosti to što djecu takvo što ne zanima ili se na tome može još bolje i više raditi?
Nažalost, djeca nemaju dobar pristup takvim informacijama. Trudimo se to promijeniti, nastojimo te teme ukomponirati u sklopu poduzetništva, bankarstva, osnova ekonomije i tržišta kapitala, no to nije dovoljno. Upravo je zbog toga cilj sljedeće godine uvesti financijsku pismenost kao fakultativni predmet gdje bi se s učenicima fokusirali upravo na te teme. Plan je svakako da taj predmet realiziramo sljedeće godine, a sve to jer
jer nam je cilj obrazovati mlade ljude koji će kako danas, tako i u budućnosti moći odgovorno upravljati svojim financijama.

GP: Postoje li trenutno neke izvannastavne aktivnosti s ciljem povećavanja financijske pismenosti?
Svake godine s trećim i četvrtim razredima u vrijeme Tjedna financijske pismenosti odlazimo u Hrvatsku narodnu banku na terensku nastavu gdje uživo mogu vidjeti kako stvari funkcioniraju, a održi se i predavanje o nekim aktualnim temama i problemima financijskog svijeta. U ožujku je Tjedan novca pa Hrvatska udruga banaka organizira interaktivne kvizove u čemu također sudjelujemo pa razredi u timovima uče, raspravljaju i slično.


GP: Trenutno proživljavamo konverziju s kuna na euro pa čak i oni koji misle da su financijski pismeni i dobro se snalaze u svijetu financija, nailaze na određene probleme.
Ne snalaze se. Ovih dana često s djecom razgovaram o tome kako to sve funkcionira pa mi kažu: ‘Profesorice, nemamo pojma ni što nam vraćaju u dućanu, niti koliko smo platili ili koliko što košta’. Preračunavanje u kune im zasad donekle još i pomaže, a o svemu tome najviše razmišljaju maturanti. Oni su svjesni toga da uskoro izlaze na tržište rada, ljeti rade preko studentskog servisa pa imaju neki pojam novca, što zarađuju, koliko je to bilo u kunama i koliko je sada u eurima, no ovi mlađi to još nisu osvijestili.

GP: Ima li nekih trikova kako se lakše naviknuti na ove nove vrijednosti? To su sve prilično apstraktne pojave, a ljudi najčešće pribjegavaju tome da preračunavaju vrijednost eura u kune.
Mislim da ćemo problem imati nekih prvih mjesec dana dok ne vidimo koliki nam je prihod u eurima. Ne bi se više trebalo zamarati s tim koliko je što bilo u kunama. Što nam to znači? Ne vrijedi razmišljati je li nešto koštalo 14 kuna, a sad košta tri eura. Imaš dohodak koliki imaš i to je to. Sigurna sam da ćemo cijelu ovu godinu razmišljati o tome koliko je što bilo u kuna, no s time si ne pomažemo. Ako ručak košta pet eura, znaš kolika ti je mjesečna plaća i koji su ti mjesečni izdaci i prema tome odlučuješ.

GP: Aktualna je i zabrinutost oko poskupljenja. Imaju li ona svojevrsno ekonomsko opravdanje?
Poskupljenja smo zapravo svi očekivali i ona su krenula i prije nego što se uveo euro. Građane se malo i plašilo pa sada svi na to obraćamo izrazitu pozornost. Neke su stvari zaista poskupile, no neke nisu. Veliki val poskupljenja bio je prije uvođenja eura zbog inflacije i nema nekog opravdanja da cijene rastu zbog uvođenja druge valute. Vrijednost se samo konvertira, sve drugo je neka vrsta oportunizma. Poskupljenja su više posljedica energetske krize i toga da mi još nismo osjetili krizu. Nama će se posljedice svega što se događa i što se događalo osjetiti tek ove godine.

Ivona Baran, profesorica ekonomske grupe predmeta / FOTO IVAN BRKIĆ

GP: Predajete ekonomsku grupu predmeta, između ostalog i tržište kapitala. Što je to?
Tržište kapitala podrazumijeva trgovanje vrijednosnicama, dionicama i obveznicama, što su to financijska tržišta, tko su to financijski posrednici, što su banke, što one rade i zašto nam trebaju, kako ulagati u dionice i koliko je to rizično, što je HANFA kao netko tko sve to regulira i nadzire, koja je uloga HNB-a i slično.

GP: Koliko je to djeci apstraktno?

To je vrlo apstraktno, no to djecu dotiče u vrijeme kada su oni već iskusili odlazak u banku, otvaranje računa… Neki imaju roditelje koji imaju dionice, a koji im onda i to mogu približiti… Najlakše je sve to približiti na primjeru konkretnih stvari koje im se događaju u životu. Tu bi nam ponovno pomoglo uvođenje financijske pismenosti jer bi se mogli fokusirati i pozvati na konkretne, životne stvari. Oni sada uče vrste kredit
a i sasvim im je svejedno je li to namjenski ili nenamjenski kredit.

GP: Dolaze li djeca prekasno u doticaj s tim nekim financijskim svijetom? Postoji li način da ih se u to uvodi na drugačiji način?

S nekim bi se stvarima trebalo krenuti i od kuće jer je teško sve to uključiti u obrazovni sustav koji od nas traži i nekakve i zadovoljavanje nekih ishoda, a ne samo onoga što ti smatraš da je korisno za djecu. Sigurna sam da bi se nešto moglo napraviti, možda bi se moglo krenuti već u višim razredima osnovne škole. Ne moraju to biti nekakvi pojmovi, no moglo bi se početi s učenjem o raspolaganju vlastitim novcem to jest svojim džeparcem jer je i to dio financijske pismenosti. Koliko trošim danas, koliko će mi ostati za sutra… Kada o tome
razgovaram s djecom, čuje se svašta, a najčešće su to krajnosti. Neki danas dobiju džeparac i odmah sve potroše, drugi ne troše ništa i samo štede…

GP: Često na pitanje ‘a što si ti po struci’ dobijemo odgovor ‘pa ja sam ekonomist’, a čini se da je taj pojam nevjerojatno širok. Možemo li ga nekako pojasniti za sve koji se odlučuju na zvanje ekonomista?
Mislim da ne postoji niti jedna gospodarska djelatnost u kojoj nemaš barem jednog ekonomista. To mogu biti menadžerske pozicije vođenja raznih ustanova do prehrambene industrije, turizma, vanjske trgovine… Na kraju krajeva, strukovne škole gdje ima puno ekonomista koji su onda polagali pedagoške ispite za rad u školi. Tu su i razna knjigovodstva, a u današnje vrijeme interneta i društvenih mreža mnogi su ekonomisti i takozvani social media menadžeri…


GP: Može onda reći i da je to zanimanje izuzetno fleksibilno, ali i prilagodljivo današnjem digitalnom dobu? To je dobro, s obzirom na to da ih imamo velik broj.
Apsolutno je prilagodljivo, a i velik nas je broj. Sjećam se kada sam u Osijeku upisivala prvu godinu, bilo nas je 600. Nisu možda svi završili, no to je svejedno ogroman broj, no to je samo Osijek i samo jedna godina, sve su to ljudi koji se negdje moraju zaposliti. Interes za ekonomiju je također velik i našim je klincima to jedan od prvih izboru, bilo da se radi o marketingu u turizmu, sportu ili nečem trećem. Ekonomisti zapravo mogu raditi sve, jedino još ne operiraju.

GP: Kad smo već kod toga, za koju vrstu učenika je to pravo zanimanje ili bolje, kakav moraš biti po nekim svojim vrlinama da bi ti takvo zanimanje odgovaralo?
Učenici su zaista različiti, od kreativaca do onih koji vole zagrijati stolicu i proučiti knjigu pa do onih koje naoko ništa ne zanima, ali su zapravo vrlo snalažljivi i imaju, kao što se to zna reći, dobar ‘kliker’ u glavi zbog kojeg dobro prolaze u životu. Tako da, zaista imamo širok spektar učenika s raznim kvalitetama, a ekonomija svima njima može na neki način odgovarati. Ekonomska škola je dobra jer nakon završetka četverogodišnje škole imaš zanimanje i struku, možeš bez problema položiti državnu maturu, otvorena su ti vrata da vidiš što želiš. Ako čak odlučiš i pauzirati godinu dana, imaš zanimanje koje je zapošljivo, možeš voditi papire, raditi u trgovini, knjigovodstvu… Svima trebaju ekonomisti.

 

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com