Izrada vijenaca je teška i iziskuje puno odricanja, ali od toga se može živjeti

Koprivničanac Alen Glavica vlasnik je obiteljskog obrta Vjenčić koji postoji više od dvadeset godina, a Alen je naslijedio obiteljski posao prije deset godina. Obrt se najviše bavi pletenjem, odnosno proizvodnjom slamnatih kolutova koji se rade strojno, a osim toga dio asortimana pletu ručno, što je tradicijski dio njihova poslovanja. Alenu danas u poslovanju najviše pomaže majka Nina Gregurec, iako imaju i zaposlenice.


– Najviše radimo pletene vjenčiće, odnosno slamnate kolutove koji se koriste u cvjećarstvu, za adventske vjenčiće, za Uskrs te za razne druge dekoracije za dom – kazala je Nina.

Tehnika pletenja vjenčića je, iako se radi strojno, vrlo zahtjevna jer treba znati koliko točno slame treba uzeti za svaki vjenčić i koliko jako ju treba pritisnuti da bi se dobio okrugli izgled vjenčića.

Alen i Nina s dijelom svojih proizvoda//FOTO IVAN BRKIĆ

Osim vjenčića, ručno pletu različite tradicijske proizvode od raži. Komplicirana je to tehnika u kojoj se dugački snopovi raži pletu i slažu, a omotavaju se lijeskom,  Ovom se tehnikom izrađuju podmetači, vaze, posudice za kruh i drugi proizvodi na način koji je bio poznat našim bakama i djedovima.

– Ovi proizvodi izrađuju se ručno i dio su tradicijskih obrta našeg kraja. Iziskuju velik trud, no problem je što će ljudi radije kupiti kineski proizvod za nekoliko kuna nego skuplju domaću rukotvorinu – kazao je Alen.


Rukotvorine od raži ljudi vole zato što su dekorativne, a imaju i vjenčiće za glavu od raži za Renesansni festival i druge slične prigode. Na ideju da na tradicionalan način ručno pletu različite dekorativne predmete došli su sami, a u realizaciji im je prije pomagala cijela obitelj.

– Nažalost, imali smo veliku tragediju u obitelji. Preminuo nam je ujak s kojim smo pokrenuli tradicijsku izradu. Nešto smo naučili od njega, no moramo naučiti još mnogo toga. U Jankovcu imamo rođaka od kojega učimo, a imamo i kumove koji nam pomažu – kazala je Nina.

Za proizvodnju svojih proizvoda, bilo strojnih, bilo tradicijskih, trebaju kvalitetnu sirovinu s podravskih polja.

– Cijeli srpanj smo na poljima, prikupljamo sirovinu. Koliko prikupimo u srpnju, toliko imamo. Odmah kada nas netko nazove da ide kombajnirati, moramo se organizirati i ići na polje. Ječam na polju stoji 24 sata da se malo posuši jer je vrlo žilav, a pšenicu skupljamo tri sata nakon što prođe kombajn jer je ona dovoljno suha. Drugi su na moru, a mi smo na polju – kazao je Alen.


Ove je godine u ljetnim mjesecima padalo dosta kiše što im je otežalo posao. Vremenski uvjeti im općenito utječu na poslovanje, a problem je i nelojalna konkurencija.

Iako se bave vrlo teškim i zahtjevnim poslom koji iziskuje dosta odricanja, Alen i Nina kažu da se od ovoga posla može živjeti te da ga planiraju nastaviti, a nadaju se da će iduća poslovna godina biti uspješnija od ove.

Njihovi se proizvodi prodaju u gotovo svim trgovačkim lancima. Ove su godine imali dosta velik pad u prometu budući da nisu uspjeli prodati dovoljno blagdanskog asortimana ni za Uskrs, a ni za Božić. No Alen i njegova majka ne predaju se te konstantno uče kako bi usavršili svoje poslovanje i na tržištu ponudili što kvalitetnije proizvode.

Vezani članci

Najčitanije