Hrvatska je javnost ovih dana pomalo zatečena viješću da je Koprivnica, uz Zagreb, jedini grad u državi u top 200 najsretnijih u svijetu, i to prema neovisnom izboru londonskog Instituta za kvalitetu života, odnosno njihova projekta Happy city hub.
Institut je ocjenjivao nekoliko tisuća gradova u svijetu u 24 područja djelovanja. Pratio je, analizirao i provodio istraživanja u područjima koja se odnose na donošenje odluka u zajednicama, kreiranje socijalnih politika, provedbu javnih usluga i učinkovitost u odgovoru na nove izazove i krize koje prate zajednice u razvoju.
Pokrio je i područje poduzetničkog djelovanja, uključivanje zaposlenika u procese kreiranja strategija, brigu o dobrobiti zaposlenih u poduzećima. Koprivnica je na toj prestižnoj ljestvici indeksa sreće završila na 164. mjestu i dobila status ‘brončanoga grada’. Poredak je nastao na temelju tisuća pokazatelja koje su razvili istraživači s Instituta, a koji se izravno odnose na kvalitetu života i osjećaj sreće stanovnika.
Ovdje valja posebno naglasiti kako gradske vlasti i administracija nisu ni na koji način uključeni u cijeli postupak akreditacije i ocjenjivanja, koji se odvija mimo njihove volje i znanja. Vlasti tisuća gradova u svijetu, da još jednom apostrofiramo, nemaju pojma o istraživanju i analizi, niti na njega mogu ikako utjecati. To cijeloj priči o sretnim gradovima daje posebnu težinu. No, jesu li Koprivničanci i Koprivničanke doista tako sretni ljudi?
Ako sudim iz vlastite perspektive i ponešto iskustva iz života u različitim gradovima i zemljama, doista nema razloga da ne budu. Mnogo je notornih činjenica koje idu tome u prilog i doista ih nije teško nabrojiti. Prvo, Koprivnica je gospodarski razvijen grad, jedna od rijetkih očuvanih industrijskih oaza u Hrvatskoj s mnogo kvalitetnih i sigurnih radnih mjesta. Istina, tijekom tranzicije propale su brojne nekoć važne tvrtke poput Rapida, Pomke, Izvora, Sloge, Drva te su ugašene tisuće radnih mjesta.
No, došle su i nove: umjesto Sloge pojavio se Silens, umjesto Izvora stigli su brojni trgovački lanci, umjesto Drva Koprivnica je dobila snažnu industriju papirne ambalaže koju predvodi ‘tigar’ Vemo trade, umjesto Rapida imamo visokospecijalizirani Duwar, ali i sve propulzivniji Ligo. Sjajan posao rade Eurospužva i Renotex, održala se i osuvremenila Bilokalnik-Ipa, osnažila i ojačala Igma.
Uz to, danske perjanice Carlsberg i Hartmann godinama ulažu velik novac u nove pogone i radna mjesta te su obje koprivničke tvrtke postale važni hubovi matičnih kompanija u ovoj regiji. Hartmannovi podlošci za jaja idu na brojna zapadnoeuropska tržišta, a Somersby iz Carlsbergova pogona odlazi u desetke zemalja svijeta. O Podravki i Belupu ne treba trošiti previše riječi: u Koprivnici je izgrađena nova tvornica lijekova vrijedna pola milijarde kuna, grade se nova tvornica tjestenine i veliki Podravkin logistički kompleks na Danici, materijalni status radnika pomalo se popravlja.
Grad, s druge strane, ulaže ozbiljan novac u zbrinjavanje otpada i očuvanje okoliša. Imamo novo reciklažno dvorište i modernu kompostanu, gradi se velika sortirnica, prvaci smo po odvojenom prikupljanju. Gradska vlast snažno je prigrlila zelenu agendu. Odlučili su saditi urbane šume i zelene oaze diljem Koprivnice, posadili su prvu šumu hrane u državi, ustrajno rade na očuvanju postojećih šumskih površina. Dobili smo novu osnovnu školu i jednosmjensku nastavu, sportsku dvoranu, uređene središnje trgove, već drugi inkubator za poduzetnike početnike, imamo vlastito snažno javno sveučilište, grade se dva nova vrtića koja će do kraja riješiti manjak mjesta za mališane.
Gradska vlast je tolerantna, uljuđena, duboko poštuje različitost i kulturu dijaloga, ima važne politike i projekte prema posebno osjetljivim skupinama, poput osobama s invaliditetom, siromašnima i romskoj populaciji. Gradsku upravu te gradske tvrtke i ustanove ne potresaju korupcijsko-nepotistički skandali. Ovdje je HDZ jako kratko bio na vlasti, što je također važno kad govorimo o općoj percepciji sreće.
Koprivnica je miran grad, tome pridonosi i policija koja sjajno obavlja preventivu. Živimo u gradu u kojem vas nije strah dijete poslati samo na trening, gradu u kojem u ponoćnoj šetnji sa psom – ma koji dan ili koji mjesec to bilo – nećete naletjeti na nikakvu neugodu. Nemamo problema s drogom u mjeri u kojoj to imaju svi naši veličinom mjerljivi susjedi. A bogme ni s ozbiljnim nasiljem u javnom prostoru, krvnim deliktima, oružanim pljačkama, atakom na manjine bilo koje kategorije i društvenog određenja.
Koprivnica je, dakle, čist, uređen, lijep, razvijen, tolerantan, miran gradić u kojem je doista ugodno živjeti. I to je gola činjenica i sva istina. A sreća? Ha, čujte, sreća je ponekad posve osoban dojam.
