Žena u PMS-u, vječiti misterij. To je neopisivo, to je… to je i meni, ženi, neshvatljivo.
S vremenom naučiš prepoznati te trenutke, ali nikad do kraja nisi spremna na njih, ali tu si i znaš da postoje i neka se samo netko usudi reći da izmišljamo, a ne, ne, ne i ne!!!
Puno je tu svega što proživljavamo i u 99 posto slučajeva je smiješno i nama jer znamo, vidimo, osjetimo da nismo baš svoje, ali jedini lijek na kraju svih krajeva je da prigrlimo situaciju i jednostavno se prepustimo.
Danas pišem o pravom PMS-u. Ne o PMS-u kao izgovoru već o pravom PMS-u i samo nekim osjećajima i željama koje prolaze kroz nas. Da počnem o svemu nastalo bi puno više slova nego što će danas nastati.
Pa krenimo!
Em ti se jede slatko, em ti se jede kebab, em se suzdržavaš da ne jedeš, em si onda ljuta jer znaš da želiš jesti, a ne jedeš, em onda pojedeš pa se prejedeš pa si si odurna jer si jesi, jer daj mi pogledaj sad taj trbuh. I facu prištavu.
Ako vi, dragi muškarci, mislite da je vama teško nosit se s nama, kaj mislite kak je onda tek nama?
Jedan tren, pola dana, dva sata, to ni Bog ne zna, no jen čas si odlične volje, smiješ se, drugi tren gledaš reklamu za usisivač i vidiš sarmu i plačeš jer te drugi uvjeravaju da sarme nije bilo u kadru (živa istina), treći tren ti se plače jer nemreš maknut flek s najdražih starki, četvrti tren si sretna, onda si nabrijana – jer ak ja kažem da je usisivač sarma onda je sarma i prihvati to. Peti tren bi legla spat, šesti tren osjetiš Snickers u ustima, sedmi tren vidiš samo sjekire pred očima i posvađaš se s dragim (ili bilo kime), osmi tren pališ čik jer si stresna, deveti tren gasiš čik i psuješ sama sebi – koji kifloner će mi taj čik u ustima, opće mi ne paše. Deseti tren odlučiš da je vrijeme da se spribereš i odeš negdje na osamu. Onda se sakriješ od ljudi pa tražiš smisao života.
A jedini smisao života koji vidiš je PIZZA.
Nismo baš čiste kažete?!
Onda ti se plače, onda se pukneš smijati samoj sebi jer znaš da si u PMS-u. I tak prođe nekih POLA DANA, do skoro pa cijeli dan. A gdje je onih još pet, šest il sedam koje moraš preživjet dok gadura ne dođe i riješi te muke.
Svaka čast svim curama koje ovo ne moraju proživljavat. Bila sam i ja jedna od njih. No, više NISAM.
Muškarci misle da nismo baš „čiste“, uvriježena je ona „ak je žena u PMS-u, makni se od nje, dok ne prestane lajat“ i tak to… Ako vi, dragi muškarci, mislite da je vama teško nosit se s nama, kaj mislite kak je onda tek nama?
Stari moj, da mi znamo kaj se događa u nama, srezale bi mi to u korijenu. Misliš da nam je misija jedva dočekat tih tjedan dana muke Isusove pa onda maltretirat sebe i sve oko nas? E, pa nije!
Al, znate cure… ja mislim da nama samo treba pažnje u tom periodu, fakin pažnje!
Ne mislim na ruže ili čokoladu, ali dok vidiš da šizim zbog fleke koja se ni ne vidi, ajde me zagrli i reci „Idem ja to oprat“. Dok dobijem mengu, voljet ću te više od bureka jer si mi oprao flek koji nije ni postojao. A dok vidiš da sam tužna jer sam upravo pojela neki junk, ajde mi pogurni još kocku čokolade u usta, voljet ću te više od janjetine.
Dok osjetiš da mi treba osame, DAJ MI JE, al ajde, ak me čuješ da tulim jer moj život nema smisla, ajde dođi do mene u sobu i zagrli me, nemoj naduren biti negdje jer sam te otkantala maloprije jer sam luda baba u pms-u. I ak dođeš i zagrliš me, a meni to i pripaše jer je sindrom PMS-a na na jedan tren nestao, voljet ću te više i od češnjaka, a to je velika čast.
Suma sumarum (imala sam jednu susjedu koja je voljela koristit ovaj izraz i svaki put dok ga izgovorim, a ovo je možda 7. put u mom cijelom životu, osjećam se ko ona plavuša s pretjeranim plavim sjenilom na očima i roznim ružem na usnama, koja si je tak bitna, a ni ne zna kaj priča u stvari).
Nooooo, skrenuh s teme.
Suma sumarum (i šiške napirlitane, onak s četkom izvučene i stoje u zraku, natapirane i zalakirane), mi vam dragi dečki nismo baš prisebne, nesvjesno smo svjesne da smo takve kakve smo u tom ludom periodu i vi bi trebali baš toga postat svjesni, nismo prisebne. Čast izuzecima.
Ima dana kad smo i normalne i kad nam se samo jede čokolada. Al češće nismo prisebne, a svjesne smo toga, a ne možemo si pomoć. Pa, ajde onda vi to probajte shvatit i BUDITE UZ NAS KAD VAM KAŽEMO DA SE MAKNETE i NEMOJTE BITI UZ nas onog trena dok počnemo okretat očima i primat se za glavu. To je znak da se ipak maknete. No, rijetke su to situacije. Većinom mi samo želimo da nas tako trknute, jednostavno volite!
Savršen recept kako preživjeti PMS
Dakle, uzmi si neki film, nešto tipa My sister’s keeper“ i gledaj ga, SAMA.
Plači, plači toliko koliko ti se plače, po mogućnosti nemoj zadržavat suze jer će ti mozak pulsirat ko i meni i nestat će ti kisika na jen čas. Jednostavno plači. Dok završi film, mrzit ćeš vjerojatno ljude i svijet, al ćeš istovremeno bit jadna i tužna i šmrkljiva i mozak će te boljeti i to je u pravilu to.
Ak imaš vremena pogledaj si još neki ljubavni film, npr. nešto tipa „The fault in our stars“ pa još puno plači i tuli se i mrzi cijeli ovaj svijet jer zašto dobri ljudi uvijek najebu dok se oni manje dobri uvijek provuku i uživaju.
I to ti je to. Spremna si za svijet, spremna si za kavu, spremna si za kolege na poslu, spremna si da s tim nateknutim očima kročiš svijetom, emocionalno ispražnjena sada sa samo jednom potrebom, a to je hrana!
I pojedi si taj kebab, pojedi si tu pizzu, pojedi si taj Snickers, pojedi si taj fakin savršeni Oreo cheescake, jedi i budi sretna što si taj tren sretna. Znaš da će, dok gadura dođe, doći na red i pražnjenje u svakom smislu, u punom smislu te riječi.
Živjele vi meni!
Lijep pozdrav svima, s vama je bila Dragana Pandža, sve prethodne kolumne koje ste propustili pronađite na našem portalu, čitamo se i u slijedećim Draganinim dragostima već slijedećeg petka, a do tad uživajte i na valovima RGP-a.
