Vjerujem da ste se našle jednom, pet puta ili deset puta u situaciji gdje ste se zapitale „Kriste, kak’ ja to zračim da samo neki obilježeni likovi ”mamica me nije voljela pa imam izgovor što sam glup”, ”budi moja spasiteljica i izvuci me iz ponora”, ”ukrast ću te i odvesti u svemir”, ”ti si meni sve, ali ne možemo biti skupa” (i da ne nabrajam sad baš SVE na početku), prilaze mome biću koje je jedno sasvim ok, normalno, stabilno, uspješno, britko na jeziku, snažnog stava biće, koje voli sebe i poštuje.
Vjerujem da sve znate o čemu pričam. Samu sebe sam to pitala nekoliko puta. Pitala sam se zašto sam uopće dopustila da netko takav ‘uđe u moj svijet’ i poljulja ga, kad od samog početka vidim i sama da to neće biti TO.
Znam da sam prejak karakter da bi dozvolila nekome da se poigrava sa mnom, da sam prejaka osobnost i previše se poštujem da bi samoj sebi dozvolila da od sedam dana u tjednu ON meni osmjeh nabaci na lice samo tri dana tjedno, a ostale dane se ”moram” nositi s njegovim unutarnjim borbama, njegovim, ne mojim.
I onda kažem, DOSTA, previše vrijediš draga moja da bi svoju energiju i život trošila na nekog egocentrika koji je u dubini DUŠA od čovjeka, mala, preplašena, draga dušica s obrambenim mehanizmom Kineskog zida, ALI…
Previše vrijediš da bi TI njegove borbe vodila. Imaš i ti svoje borbe draga moja. Tko tvoje vodi? Tko tebe pokušava shvatiti u dubini tvoje duše i tvoje mane pokušava pretvoriti u vrline kao što ti to radiš? Odgovor je – svi meni dragi, najdraži, bliski ljudi koji su dio mog života, osim NJEGA. Jer ON još uvijek ne postoji.
I to, DRAGE MOJE, nije tragedija.
Nije tragedija ako se volite. Nije tragedija ako ste zadovoljne svojim životom.
Imati NJEGA (ili nju – kako vam drago) je nešto predivno, ali imati sebe je nešto još predivnije.
Imati NJEGA (ili nju – kako vam drago), samo zato da bi imale, samo zato jer okolina to želi i samo zato jer okolina smatra da je vrijeme da se skrasiš ‘jer znaš prošla si tu tridesetu’, ne znači ništa. Ne za tebe curo draga koja si sama u svom životu sve postigla, ne za tebe koja si sama svoje bitke vodila dok drugi to nisu znali jer nije na njima da oni to znaju. Znaju oni koji trebaju znati.
Jesi ti normalna, je li ti znaš kako je teško jednom normalnom, pristojnom muškarcu prići tebi, tak otvorenoj, glasnoj, uvijek nasmijanoj, samoj sebi dovoljnoj, punoj života, je li ti znaš kak tebe oni gledaju i kaj si misle
Imati nekoga samo zato da bi imala, nikad nije bilo rješenje za tebe, znaš o čemu pričam. Hoćeš li još koji put dobiti ulet ‘ti se meni sviđaš, ja se tebi sviđam, idemo se ljubiti’, ‘idemo pobjeći od svih na kraj svijeta i voljeti se do kraja života’, ‘sve bih za tebe napravio, ali sad nije pravo vrijeme’ i da ne nabrajam?
Odgovor je jednostavan.
HOĆEŠ.
Znaš zašto?
Ne zato jer si slaba i treba ti muškarac da te spasi pa dozvoljavaš svima da ti priđu.
Ne zato jer si solo već nekoliko godina pa ti fali muški dodir ili pažnja na način da ćeš ju uzimati od bilo koga, jer dobro znaš da nećeš.
Ne zato jer ne poštuješ sebe pa zato svakom lezileboviću dozvoljavaš da te obmani lijepim riječima.
Dozvolit ćeš možda to još koji puta u svome životu iako nikad nisi izašla nigdje s ciljem da nekog sretneš. S ciljem da se sretno zaljubiš. Rijetko kad si nekome i dala da ti priđe. Smijala si se sa svojim curama cijele svoje srednjoškolske i studentske dane jer vam muškarci ne prilaze, ko da ste zadnje gaborice ovog svijeta, a znale ste da niste, a znali su i oni. I osjetili su vašu energiju i nisu se kako i oni kažu ‘usudili ući u našu kocku jer nisu bili potrebni’.
I onda odjednom ti dođe ON/ONI i ti nakon analiziranja i čak i osuđivanja odlučiš ‘prihvatit NJEGOVE spike’. Jer ‘kriste svemirski imao je težak život pa možda je napokon postao svjestan kakav je i što radi’ ‘možda sam ja ta koja će ga spasiti iz ponora, možda stvarno jesam’.
NISI.
Kratko i jasno.
NISI.
Nek on sam sebe spašava, dovoljno si ga ti curo pokušavala spasiti, sad je red na njemu da on spasi sebe i da on tebe nosi ko kap vode na dlanu i tvoje mane pretvara u vrline.
Ti, curo, budi i dalje sama svoj heroj.
Znaš zašto ti prilaze?
Zato jer vide da u tebi ima još srca za sto takvih, zato jer vide da si čovjek i da ne osuđuješ, zato jer vide da sav teret ovog svijeta možeš nositi pa zašto malo ne bi i njegov.
Zašto ti netko NORMALAN ne priđe?
Jednom prilikom, a da nisam ni postavila to pitanje, dobila sam odgovor na njega od jednog dobrog koprivničkog duha muškog spola.
– Jesi ti normalna, je li ti znaš kako je teško jednom normalnom, pristojnom muškarcu prići tebi, tak otvorenoj, glasnoj, uvijek nasmijanoj, samoj sebi dovoljnoj, punoj života, je li ti znaš kak tebe oni gledaju i kaj si misle. A ti, ti dozvoliš kretenu da ti priđe. I ja ostanem paf – kaže on i pita me na kraju – jel se tebi nekaj prebrikalo u glavi??
Nije. Samo još nisam naišla na tog normalnog koji bi mi prišo. I najbolje ponekad zeznu. I nemoj se zbog toga gristi curo, znaš koliko vrijediš. To je najbitnije.
Lijepi pozdrav svima. S vama je bila Dragana Pandža. Kako je biti slobodna tridesetogodišnja žena u malom gradu Koprivnici? Lijepo. Jako lijepo. Detaljnije pročitajte već slijedećeg petka u našem zabavnom dijelu portala, a do tada upalite i RGP na 94,1 fm.
